Kojem doktoru se treba javiti za koju bolest?

Ljudsko se je znanje kroz stoljeća značajno uvećalo, pa je danas gotovo nemoguće zamisliti postojanje takozvanog „univerzalnog čovjeka“ (homo universalis), odnosno polimata kao što su bili Leonardo da Vinci, Michelangelo, Galileo Galilei, Kopernik i Francis Bacon, a koji su bili stručnjaci na više potpuno različitih područja znanosti i umjetnosti. Tako se i znanje iz medicine iz godine u godinu širi, što je dovelo i do razvoja brojnih specijalizacija.

Specijalizacije i subspecijalizacije

Naime, po završetku medicinskog fakulteta, liječnici se mogu usmjeriti na jedno od područja rada u medicini, a takav oblik stručnog usavršavanja se naziva specijalizacija. U Hrvatskoj, prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, ukupno postoji 49 specijalizacija, odnosno 49 programa specijalizacija, pri čemu treba spomenuti da unutar svake specijalizacije postoji i mogućnost stjecanja uže specijalizacije (subspecijalizacije).

Za primjer uzmimo specijalizaciju iz pedijatrije, unutar koje postoji još desetak užih specijalizacija kao što su pedijatrijska kardiologija, pedijatrijska endokrinologija i dijabetologija, neonatologija, pedijatrijska reumatologija i slično.

O titulama

U interesu zdravstvene pismenosti, ali i vašeg lakšeg razumijevanja čime se bavi vaš liječnik specijalist te koji je njegov stupanj obrazovanja, spomenimo i pisanje titula.

• ispred imena i prezimena uvijek se pišu „znanstvene titule“ – riječ je o osobama koje su završile poslijediplomski sveučilišni studij čime su stekle akademski stupanj doktora znanosti na nekom području (u ovom slučaju, medicine). Dakle, dr. sc. je skraćenica za doktor znanosti, a dolazi od latinske riječi scientia, odnosno znanost. Doktori znanosti mogu biti i s drugih znanstvenih i umjetničkih područja. Ako je netko dr. sc. to nipošto ne mora upućivati da je riječ o liječniku.
• nakon imena i prezimena navode se „stručne titule“ iz kojih ujedno možete doznati i više o tome koja je specijalizacija i eventualno subspecijalizacija vašeg liječnika. Tako svim liječnicima najprije piše dr. med. (doktor medicine), a potom se navodi specijalizacija (npr. spec. pedijatrije), pa subspecijalizacija (npr. subspec. pedijatrijske gastroenterologije).

Tako je lakše shvatiti koji je stupanj znanja liječnika čiji bi potpis bio: Dr. sc. Ivan Horvat, dr. med., spec. pedijatrije, subspec. pedijatrijske gastroenterologije. Osim što je usko specijaliziran za područje dječje gastroenterologije, ujedno je i doktor znanosti, odnosno završio je poslijediplomski studij.

Tko će me liječiti – liječnik obiteljske medicine ili specijalist?

Kao pacijenti, trebamo znati kako i zašto se dolazi specijalistima u ordinaciju. Osim ako privatno ne dogovaramo i plaćamo specijalistički pregled i pretrage, brigu o našem zdravlju ponajprije vodi liječnik obiteljske medicine kojem ćemo se javiti vezano uz bilo koju zdravstvenu tegobu.

U slučaju da ne može postaviti sa sigurnošću dijagnozu i/ili ne može provesti odgovarajuće liječenje, liječnik obiteljske medicine uputit će pacijenta specijalistu, obično sa sumnjom na neku bolest koju će specijalist ili potvrditi ili otkloniti sumnju na tu bolest te će propisati odgovarajuću terapiju.

Navedimo i to da je u mnogim slučajevima u proces dijagnosticiranja i liječenja bolesti uključeno više različitih specijalista, posebice zbog postojanja takozvanih komorbiditeta. Naime, mnoge kronične nezarazne bolesti se pojavljuju istovremeno, pa će tako npr. dijabetes vrlo često biti udružen s hipertenzijom te, općenito, bolestima srca i krvnih žila te s pretilošću. U liječenju će stoga sudjelovati specijalist endokrinolog i dijabetolog, specijalist kardiolog, možda i specijalist vaskularni kirurg.    

Mnoge bolesti nastavit će liječiti vaš liječnik obiteljske medicine prema uputama specijalista – propisivat će lijekove koje je specijalist naveo, izdavati uputnice za tražene pretrage, pratit će liječenje te upućivati na kontrolne specijalističke preglede… Naravno, proces liječenja ovisi o svakom pacijentu ponaosob i bolesti o kojoj je riječ.

Bolesti, specijalizacije i subspecijalizacije

Ovom prilikom nećemo navoditi sve specijalizacije i subspecijalizacije, niti sve bolesti kojima se ti specijalisti bave, no navedimo svakako one najčešće, ne prema važnosti, već prema abecednom redu.

• Alergologija i klinička imunologija – specijalist alergolog vam je potreban ako je riječ o dijagnostici i liječenju alergijskih bolesti kao što su astma, alergijski rinitis, atopijski dermatitis i drugom, dok se imunolozi bave liječenjem imunoloških i autoimunih bolesti kao što su sistemski eritemski lupus ili reumatoidni artritis.
• Anesteziologija, reanimatologija i intenzivna medicina – ove specijaliste gotovo uvijek ćete vidjeti samo u bolnicama i operacijskim dvoranama te će vas pratiti od priprema za zahvat, bit će uz vas tijekom zahvata (uz kirurga i njegov tim) do buđenja iz anestezije i boravka na odjelu za intenzivnu skrb.
• Dermatologija i venerologija – specijalisti dermatolozi i venerolozi se bave bolestima kože, ali i spolnih bolesti. Stoga je često, uz specijalista dermatologa i venerologa u liječenje uključen i specijalist ginekolog ili urolog.
• Endokrinologija i dijabetologija – endokrinologija se bavi dijagnosticiranjem i liječenjem bolesti žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem i poremećajima metabolizma. Dijabetologija je važna grana endokrinologije. Endokrinolog se, dakle, bavi liječenjem bolesti i stanja izazvanih hormonima, poput dijabetesa, menopauze ili problema sa štitnjačom, a također se bavi i liječenjem pretilosti.
• Fizikalna medicina i rehabilitacija – specijalist fizijatar nije isto što i fizioterapeut, to je među pacijentima česta zabuna. Dakle, fizijatar je liječnik koji je specijalizirao fizijatriju, dok fizioterapeut ima drugi put školovanja te također postoje različiti stupnjevi u školovanju, od fizioterapeutskog tehničara koji ima završenu srednju školu, preko radnih terapeuta, magistara fizioterapeuta i slično. Fizioterapeuti nisu liječnici. Specijalist fizijatar usmjeren je na sustav organa za pokretanje, dijagnosticira bolesti te određuje plan liječenja, a također je uključen u proces rehabilitacije (oporavka) nakon operativnih zahvata i liječenja. Kada je riječ o bolestima sustava za pokretanje, u njihovo liječenje su često uključeni i specijalist ortoped i traumatolog, ponekad i specijalist reumatolog, neurolog i slično, ovisno o bolesti.
• Gastroenterologija – riječ je o grani interne medicine koja se bavi proučavanjem bolesti probavnog sustava, od jednjaka, želuca, tankog crijeva, debelog crijeva do jetre, gušterače i žučnog sustava.
• Ginekologija i opstetricija – iako svi dobro znamo čime se bavi ginekolog, korisno je znati i to da opstetricija znači porodništvo.
• Hematologija – grana interne medicine, subspecijalizacija koja se bavi dijagnosticiranjem i liječenjem krvnih bolesti ili bolesti krvotvornog sustava poput anemije, leukemije, limfomi, poremećaji krvnih stanica i drugo.
• Kardiologija – nažalost, u današnje je vrijeme kardiologija među najpoznatijim specijalizacijama s obzirom na raširenost bolesti srca i krvnih žila s kojima se specijalisti kardiolozi bave.
• Nefrologija – nefrologija je također dio interne medicine, a bavi se bolestima i poremećajima bubrega te mokraćnog sustava. Neke od najčešćih internističkih bolesti kao što su hipertenzija i dijabetes mogu dovesti do teškog oštećenja bubrega (kronične bolesti bubrega) i tada se svakako u liječenje uključuje specijalist nefrolog.
• Neurologija – specijalisti neurolozi bave se proučavanjem i liječenjem poremećaja živčanog sustava, pa tako i bolestima kao što su demencije, Parkinsonova bolest, epilepsija, migrene i drugo.
• Onkologija – specijalisti koji se bave zloćudnim bolestima.

• Otorinolaringologija – bave se bolestima i tegobama uha, grla i nosa, a među njima posebna uloga pripada subspecijalistima fonijatrima koji se bave liječenjem poremećaja glasa i govora, i, u širem smislu, poremećajima komunikacije.
• Pedijatrija – specijalisti čije su područje dječje bolesti.
• Psihijatrija – grana medicine koja se bavi nastankom, dijagnostikom, sprječavanjem i liječenjem duševnih bolesti te rehabilitacijom duševnih bolesnika. Važno je poznavati razliku između psihijatara i psihologa koji nisu liječnici, a više možete doznati na ovoj poveznici.
• Pulmologija – grana interne medicine koja se bavi dijagnosticiranjem i liječenjem plućnih bolesti i koju smo, nažalost, tijekom pandemije koronavirusa dobro upoznali. Pulmolog liječi bolesti poput astme, kronične opstruktivne plućne bolesti, emfizema pluća i slično.
• Reumatologija – grana medicine koja se bavi proučavanjem, dijagnostikom, liječenjem i sprečavanjem reumatskih bolesti i njihovih posljedica. Posebno područje je pedijatrijska reumatologija jer, nažalost, i djeca mogu bolovati od reumatskih bolesti.
• Urologija – riječ je zapravo o kirurškoj subspecijalizaciji. Urolozi se bave problemima mokraćnog mjehura, mokraćne cijevi, prostate, problemima penisa kao što je impotencija, tumori i druge bolesti, poremećajima testisa, seksualnim disfunkcijama kod muškaraca i sličnim.

Naglasimo za kraj da nije potrebno poznavati svih 49 specijalizacija i subspecijalizacija u Hrvatskoj, pa čak i daleko više u drugim zemljama. U slučaju zdravstvenih tegoba javite se vašem liječniku koji će znati gdje potražiti savjet i pomoć.