Klorofil pod povećalom: eliksir života ili dodatak prehrani kod kojeg je potreban oprez?

Naš je planet zelen zahvaljujući prirodnom pigmentu klorofilu koji se nalazi u biljkama i algama, odnosno fitoplanktonu. Klorofil je ključan za fotosintezu, proces kojim biljke pomoću sunčeve svjetlosti, koristeći pritom vodu i ugljikov dioksid, proizvode ugljikohidrate poput glukoze, škroba i celuloze kao hranu za svoj rast. Ta je hrana nužna za opstanak i ljudi i životinja jer samo biljke imaju sposobnost da energiju sunca pretvore u hranjive tvari korisne za sva bića. Fotosintezom nastaje i kisik pa je klorofil s razlogom prozvan eliksirom života.

Odavno je poznato da klorofil ima osnažujući i pročišćujući učinak na ljudski organizam pa je stoga itekako poželjno obogatiti prehranu svježim zelenjem. Najboljim izvorima klorofila smatraju se alge (ponajprije spirulina i klorela) i zeleno povrće poput špinata, brokule, kelja… Takve cjelovite namirnice preporučuju se i stoga što je u njima klorofil u sinergiji s brojnim drugim blagotvornim sastojcima poput vitamina, minerala, vlakana, enzima…

Pomama za „čudotvornim“ tekućim klorofilom

No, sve je popularniji takozvani čisti klorofil u obliku praha, tableta ili tekućih koncentrata. Štoviše, tekući klorofil postao je hit na društvenim mrežama gdje ga proglašavaju čarobnim sredstvom za detoks i lijekom za sve moguće tegobe, od probavnih smetnji i akni pa sve do zloćudnih bolesti.

Zagovornici tekućeg klorofila tvrde da takav pripravak ima puno intenzivniji učinak nego zelenje u izvornom obliku. Naime, količina klorofila se znatno smanjuje uslijed skladištenja i kuhanja povrća, stoga se ono treba konzumirati što svježije te što kratkotrajnije termički obrađivati.

Tekući klorofil, koji se jednostavno nakapa u vodu, sok ili druge napitke, doima se puno praktičnijim rješenjem. Takvi pripravci sadrže derivat klorofilin koji navodno ima bolju iskoristivost u organizmu od samog klorofila, a obično se dobiva iz djeteline lucerne (poznate i kao alfalfa), koprive i mladog lišća žitarica.

Znanstvenici o klorofilu

Zagovornici tekućeg klorofila pozivaju se i na znanstvena istraživanja što su započela još 1817. godine, kada su francuski biokemičari Joseph Bienaimé Caventou i Pierre-Joseph Pelletier prvi put izolirali klorofil. Njemački nobelovac Richard Wilstätter je 1915. ustanovio sličnost između klorofila i hemoglobina, crvenog pigmenta u ljudskoj krvi koji je nužan za stvaranje crvenih krvnih zrnaca i prijenos kisika. Naime, molekula klorofila građom je vrlo slična hemoglobinu, s tom razlikom da se u središtu molekule hemoglobina nalazi atom željeza, a u klorofilu je to magnezij. Dokazano je da klorofil povoljno djeluje na krvnu sliku i pospješuje liječenje anemije jer se u organizmu „ponaša“ poput hemoglobina.

Znanstvenici iz Instituta Linus Pauling na američkom Sveučilištu Oregon već desetljećima sustavno proučavaju klorofil. Pritom su analizirali i spoznaje brojnih drugih stručnjaka, objavljene u posljednjih stotinjak godina. Među njima je švicarski farmakolog Emile Bürgi koji je 1932. u knjizi „Das Chlorophyll als Pharmakon“ („Klorofil kao lijek“) opisao kako su njegova istraživanja potvrdila da uzimanje pripravaka s klorofilom, osim krvne slike, poboljšava i rad srca te uravnotežuje krvni tlak.

Analiza Instituta Linus Pauling pokazuje da je četrdesetih i pedesetih godina prošloga stoljeća klorofil postao popularno sredstvo za liječenje rana, čireva i crijevnih upala. U časopisu American Journal of Surgery objavljen je niz medicinskih radova o tome, primjerice istraživanje G. H. Collinsa (1945.) o izuzetnoj učinkovitosti klorofila u zacjeljivanju oštećene kože, bilo da se nanosi na kožu ili se uzima u obliku oralnih pripravaka, te istraživanje E. Carpentera (1949.) o blagotvornosti klorofila u liječenju čira na želucu. To je dokazala i poznata američka studija Offenkrantz, objavljena 1950. u časopisu Review of Gastroenterology, u kojoj je više od 70 posto pacijenata s čirom na želucu, već u roku od jednog do tri dana nakon početka uzimanja klorofila otopljenog u vodi, imalo znatno manje krvarenja, bolova i probavnih tegoba, a u razdoblju od dva do sedam tjedana u većine je zabilježen potpuni oporavak.

U Review of Gastroenterology američki znanstvenici H. Rafsky i C. Krieger (1948.) opisali su povoljno djelovanje klorofila kod ulceroznog kolitisa. Kasnije je to potvrdio niz studija, među ostalima ona koju je 2002. godine objavilo Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu: ispitanici s ulceroznim kolitisom, koji su uzimali koncentrat klorofila od pšenične trave, imali su znatno manje simptoma bolesti nego ispitanici koji su uzimali placebo pripravak.

Znanstvenici objašnjavaju da klorofil pomaže kod crijevnih upala i drugih probavnih tegoba tako što podržava rad dobrih bakterija u crijevima, istodobno sprečavajući razvoj štetnih bakterija. Na bakterijskoj ravnoteži temelji se i „dezodorirajući“ učinak klorofila. On, naime, može smanjiti zadah iz usta i druge neugodne tjelesne mirise što se pojavljuju zbog nepravilne prehrane, raznih bolesti, stresa i hormonskih promjena. Među prvima je to primijetio američki liječnik Franklin Howard Wescott koji je pedesetih godina prošloga stoljeća dokazao da klorofil smanjuje neugodne mirise tako što u crijevima neutralizira tvari koje ih uzrokuju.

O tom svojstvu klorofila pisao je i čuveni američki nutricionist i naturopat Bernard Jensen, autor pedesetak knjiga o prehrani i zdravlju, poznat po izreci „Kad ste iznutra zeleni, onda ste iznutra i čisti“. U knjizi „Iscjeljujuća moć klorofila“ (The Healing Power of Chlorophyll) koja je prvi put objavljena 1973. godine, istaknuo je i brojne druge dobrobiti klorofila. Jensen navodi da klorofil odlično uklanja toksine i teške metale iz tijela, poboljšava regulaciju šećera u krvi, potiče funkciju jetre, bubrega i štitnjače, te da je posebno važan za dišni sustav i imunitet.

U današnje vrijeme znanstvenike najviše zaokuplja svojstvo klorofila da štiti tjelesne stanice od oštećenja, a time i od nastanka raka. Istraživači s američkih sveučilišta Oregon i Johns Hopkins u posljednjih nekoliko godina objavili su u časopisima Cancer Prevention Research i Journal of Cancer niz studija o tome da klorofil u organizmu blokira aflatoksine, štetne spojeve što nastaju u namirnicama uslijed djelovanja određenih vrsta plijesni, odnosno gljivica. Na pojavu aflatoksina utječe način prerade i skladištenja hrane, a najčešće se nalaze u žitaricama, mahunarkama, orašastim plodovima i krumpiru te u mlijeku i mesu ako je hrana koju su jele životinje sadržavala visoke koncentracije aflatoksina. Smatra se da oni povećavaju rizik od raka, a najviše se povezuju s rakom jetre. Znanstvenici su utvrdili da klorofil sprečava da aflatoksini uđu u krvotok te onemogućuje njihovo štetno djelovanje.

Što je s dodacima prehrani?

Dakle, premda su provedena brojna istraživanja o djelovanju samog klorofila, dodaci prehrani i dalje su u „sivoj zoni“. Nema preporučenog dnevnog unosa za klorofilne pripravke, ni konkretnih podataka o tome kolika je njihova bioiskoristivost u organizmu. Navodi se da ne mogu izazvati „predoziranje“, no ipak se napominje da ih ne treba uzimati dulje od tri mjeseca.

Postoje i upozorenja da klorofilni preparati kod nekih osoba mogu izazvati mučninu, bolove u trbuhu, povraćanje i proljev. Također se takvi pripravci nipošto ne preporučuju trudnicama, dojiljama ni djeci.

Budući da u dodacima prehrani derivat klorofilin sadrži bakar (a ne magnezij kao u sastavu prirodnog klorofila), klorofilni preparati se ne preporučuju osobama koje uzimaju suplemente s bakrom ili imaju Willsonovu bolest uslijed koje dolazi do prekomjernog nakupljanja bakra u organizmu.

Također se navodi upozorenje da dugotrajnije uzimanje klorofilnih suplemenata može pojačati osjetljivost kože na sunce, osobito ako osoba već uzima lijekove što potiču preosjetljivost na UV zrake (npr. određeni antibiotici i antidepresivi).

Uslijed uzimanja klorofilnih pripravaka, jezik, mokraća i stolica mogu poprimiti zelenu boju, no to se smatra uobičajenom pojavom.

Zaključno

Uzimate li preparate na bazi klorofila, provjerite jesu li dobiveni iz ekološkog uzgoja, bez kemijske obrade, konzervansa, umjetnih boja i sladila, i pridržavajte se uputa o uzimanju koje su navedene na pakiranju.

Ne zaboravite da suplementi nisu nadomjestak ili zamjena za uravnoteženu prehranu.