Kako su Uskrs slavili naši stari: neki običaji vrijede i danas

Mnoge uskrsne tradicije i običaji s godinama su nestali, no neke se i danas održavaju u ruralnim područjima. Bojenje pisanica, posvećivanje hrane i bogat uskrsni doručak neki su od običaja koji su se čvrsto ukorijenili. Pročitajte koji su se još stari uskrsni običaji prakticirali u Hrvatskoj.

Velika subota i pripreme za Uskrs

U Slavoniji su, primjerice, na Veliki četvrtak vezali zvona u crkvi, a Veliki petak bio je neradni dan na koji se postilo. Na Veliku subotu kuhali su se šunka i jaja te se sve pripremalo za posvećivanje hrane u crkvi, što se obavljalo u nedjelju. Na Veliku subotu radili su se samo kućni poslovi, taj se dan nije išlo na polje.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj čest je običaj uskrsnih krijesova, odnosno vuzmenki. Vjernici vatru pripremaju ispred crkava, a pali se kresanjem kamena o kamen. Nakon što se vatra zapali, vjernici potpaljuju komade drveta i tako prenose blagoslovljenu vatru kućama. Jedan od starih običaja u središnjoj Dalmaciji i Konavlima jest izrada klepetaljki i čegrtaljki. To su naprave kod kojih se drvena, valjkasta osovina tijekom vrtnje tare o učvršćenu daščicu te pritom proizvodi glasan zvuk.

Tradicionalna uskrsna jela su pinca, janjetina, najbolja bijela riba, sirnica, pogače ukrašene pisanicama, kuhana šunka ili ona pečena u kruhu te mladi luk, hren, rotkvice, kuglof i drugo.

Bojenje pisanica nekad i sad

Pisanice su se bojile i u prošlosti, no na drugačiji način. Koristile su se prirodne boje, a najčešća je bila crvena koja se dobivala od ljuske crvenog luka, korijena cikle ili pak crvenog radiča. Jaja su se također kuhala s lišćem i laticama određenog cvijeća te bi tako naši stari dobivali pisanice s različitim motivima.

Zanimljivo je da su se u Dubrovniku pisanice ukrašavale voskom, a u Međimurju su bile popularne crne pisanice koje su se dobivale od bobica bazge, duda ili čađe. Korijen koprive, špinat i poriluk koristili su se za dobivanje zelene boje pisanica. Od kore hrasta dobila bi se lijepa tamnosmeđa boja. Na kraju bi se pisanice premazale komadićem slanine da bi ljepše sjajile.

Na Uskrs se hrana u košarama nosila na ranojutarnju misu. Nakon crkvenog posvećivanja slijedilo je tradicionalno natjecanje u tucanju jaja, što je posebno veselilo one najmlađe. U toj igri svatko uzme svoje jaje i izabere protivnika. Zatim se jaja jedno u drugo tucaju vrhovima, a pobjednik je onaj čije jaje ostane čitavo. Pobjednička pisanica je ona koja ostane čitava nakon cijelog kruga tucanja.

Ljubavne pisanice

Zaljubljeni su pogotovo voljeli darivati pisanice s ljubavnim motivima ili porukama, pa se tako u Međimurju pisalo: „Ovo se jaje za poljubac daje.“ U Podravini su djevojke dobivene pisanice ponosno stavljale u prozore. U Dubrovniku je pak bio običaj da mlade svojim zaručnicima daruju tucet jaja, dok bi budućoj svekrvi ispekle pletenicu od tijesta.