Jeste li i vi ovisni o internetu? Prepoznajte simptome i potražite pomoć
Iako formalno nije priznata, ovisnost o internetu predmet je ozbiljnog proučavanja stručnjaka s ciljem da se prije svega pomogne mladima koji su izgubili kontrolu nad njegovim korištenjem
Živimo u digitalnom dobu u kojem smo poslovno i privatno svakodnevno vezani uz računala i digitalne medije. Bez interneta je danas teško zamisliti radni dan, ponajprije zbog velike količine podataka do kojih brzo i lako dolazimo u dva, tri klika. No posljednjih se godina učestalo govori o posljedicama korištenja računala i interneta na zdravlje, pa je tako i ovisnost o internetu postala predmet istraživanja i proučavanja.
O čemu je točno riječ? Za početak treba znati da ovisnost o internetu još nije formalno priznata te se ne nalazi u europskoj i američkoj klasifikaciji psihijatrijskih poremećaja koje koristimo. Još nisu jasno definirani dijagnostički kriteriji iako se ta ovisnost ozbiljno istražuje. Naime, ovisnost o internetu pripadala bi novoj skupini ovisnosti, takozvane ponašajne (bihevioralne) ovisnosti, od kojih je zasad formalno priznata samo ovisnost o kockanju.
Od laži do ekstremne ovisnosti
Bihevioralne ovisnosti nastale su na temelju kliničkih istraživanja i kliničkih iskustava koji su pokazali da do razvoja ovisnosti ne moraju dovesti samo psihoaktivne tvari poput alkohola, nikotina, kokaina i drugih droga nego i određena ponašanja. Dakle, osnovna je razlika što u njihovu razvoju nema kemijske tvari, ništa se ne unosi u organizam, a ovisnost se ipak razvija sa svim svojim simptomima, od promjena u ponašanju do apstinencijskih kriza. Tako kod kockara raste tolerancija pa će s vremenom kockati za sve veće iznose, i to unatoč svim štetnim posljedicama, a pokušavat će više puta bezuspješno prestati, lagat će da prikrije učinjeno i slično.
Kad je riječ o ovisnosti o internetu, ona je dobro poznata i priznata u azijskim zemljama. U tom kontekstu spomenimo hikikomori, psihičku bolest koja je prvi put prepoznata u Japanu, a koja godišnje odnosi stotine, pa i tisuće života. Riječ je o ekstremnom slučaju ovisnosti o internetu i videoigricama zbog kojih pacijenti zanemaruju osnovne potrebe poput hrane i spavanja te se iscrpljuju do smrti. U našim krajevima takav slučaj još nije zabilježen.
Kad je riječ o ovisnosti o internetu, ona je dobro poznata i priznata u azijskim zemljama. U tom kontekstu spomenimo hikikomori, psihičku bolest koja je prvi put prepoznata u Japanu, a koja godišnje odnosi stotine, pa i tisuće života
Ovisnici u Hrvatskoj
Ipak, često se postavlja pitanje koliko bi u Hrvatskoj moglo biti ovisnika o internetu kojima bi trebala stručna pomoć? Konkretnog istraživanja za naše krajeve još nema, no Europska unija financirala je istraživanje za svoje zemlje članice te se pokazalo da je prevalencija ovisnosti o internetu u prosjeku 4,4 posto. Kod nas je provedeno samo manje istraživanje za Međimursku županiju koje je utvrdilo da trećina srednjoškolaca obuhvaćenih studijom na internetu provodi više od 40 sati tjedno, odnosno to bi odgovaralo punom radnom vremenu – 8 sati na dan. Pritom djevojke više vole društvene mreže, a dečki su skloniji videoigricama. Broj ovisnika o internetu ovisi, među ostalim, i o dostupnosti tehnologije pa se tako još ne možemo uspoređivati s azijskim zemljama ili Sjedinjenim Američkim Državama.
Neće svatko razviti ovisnost niti je broj sati provedenih na internetu jedino mjerilo po kojem se može zaključiti da problem postoji. Kod ovisnosti o internetu ključna je riječ kontrola pa bismo ovisnika mogli opisati kao nekoga tko je izgubio kontrolu nad njegovim korištenjem. Simptomi koji upozoravaju na to da se s djetetom nešto događa te da bi bilo vrijeme da se potraži stručna pomoć bili bi povlačenje iz društva, izbjegavanje obiteljskih obaveza i druženja, izostanak iz škole i sve lošiji rezultati, višesatno korištenje računala, burne reakcije na zabrane i ograničenja njegova korištenja, agresija, kao i razdražljivost ako nije u mogućnosti biti online. Ukratko, virtualni svijet je iznad svega.
Kod djece je potreban poseban oprez
Uoče li roditelji takve promjene u djetetovu životu, svakako bi trebali tražiti savjet, a najbolje bi bilo da se obrate za pomoć u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u Kukuljevićevoj ulici u Zagrebu. Kada je riječ o odraslima, u toj se skupini može očekivati manji broj ovisnika o internetu. Stariji ljudi naviknuli su se koristiti različitim medijima za informiranje i načinima komuniciranja, njima je internet samo jedan od kanala, no mlađa je generacija okupirana društvenim mrežama, videoigricama i raznim izvorima informacija na internetu.
Neće svatko razviti ovisnost niti je broj sati provedenih na internetu jedino mjerilo po kojem se može zaključiti da problem postoji. Kod ovisnosti o internetu ključna je riječ kontrola pa bismo ovisnika mogli opisati kao nekoga tko je izgubio kontrolu nad njegovim korištenjem
No i među odraslima postoji subpopulacija kojoj je korištenje interneta svojevrsna automedikacija. Riječ je o osobama koje boluju od psihičkih, odnosno psihijatrijskih bolesti poput depresije ili anksioznih poremećaja pa se koriste internetom kako bi si pomogli – u virtualnom svijetu je sve dobro, ondje ispravljaju nedostatke, popravljaju lošu sliku koju imaju o sebi. Kod tih ljudi mogao bi se pojaviti problem nekontroliranog korištenja interneta. U Psihijatrijskoj bolnici “Sveti Ivan” u Zagrebu otvorena je dnevna bolnica za punoljetne osobe u kojoj im se pruža stručna pomoć.
Edukacija djece i mladih o odgovornom korištenju interneta radi prevencije ovisnosti zasad se provodi samo na razini pojedinačnih škola u sklopu njihovih preventivnih programa, a na tom području djeluju i razne udruge. Projekt na višoj razini koji zasad samo djelomično obuhvaća internet edukativni je program za nastavnike, psihologe i pedagoge u srednjim školama s ciljem prevencije kockanja mladih, kao što je poznato – kockanje je moguće i online. Dio tih radionica nastoji razviti kritičko razmišljanje koje je ključna vještina za kontrolu njihova ponašanja, pa tako i upotrebe interneta.
Ne može se umanjiti važnost interneta i njegov doprinos poboljšanju kvalitete života, no kao i kod svega drugog, iznimno je važno naučiti ga upotrebljavati s mjerom