Je li moguće precizno izmjeriti stres u organizmu?

Doživljavanje jake ili dugotrajne stresne reakcije povezano je sa zdravstvenim problemima. Iako je stres u određenoj mjeri prirodan i neizbježan, puno ljudi trpi prejak ili predugotrajan stres, što im značajno umanjuje kvalitetu života. Iako nema objektivnog kriterija za normalnu i prekomjernu razinu stresa, svatko može sam osjetiti je li „prestresiran“. Ako ste napeti, zabrinuti, uzrujani, potišteni ili imate poremećaj koncentracije, spavanja i apetita, trebali biste se obratiti liječniku.

Mnogi ne znaju riječima izraziti što osjećaju, no ipak postoje metode za objektivno mjerenje stresa. One promatraju odgovarajuće biomarkere ili biološke pokazatelje – fiziološke procese koji označavaju jačinu stresne reakcije.

Vrste stresa, stresori i stresna reakcija

Dvije su vrste stresa prema učinku na osobu:

• eustres je ugodan, dobar i zdrav stres, poput onog koji nastaje zbog vjenčanja s voljenom osobom ili dobitka na lutriji,
• distres je neugodan, bolan stres, a uglavnom je posljedica pretrpljenog gubitka ili nasilja, odnosno opažanja opasnosti od nepoželjnih iskustava. U većini slučajeva, izraz „stres“ odnosi se izričito na “distres”.

Stres ima dva aspekta:

• stresori ili stresni okidači: okolnosti koje uzrokuju stresnu reakciju u organizmu,
• stresna reakcija: posljedice izloženosti stresoru, sve ono što stresni okidač uzrokuje u organizmu.

Što se može mjeriti?

Moguće je mjeriti i okidač i reakciju.

Mjerenje stresnog okidača podrazumijeva utvrđivanje glavnih promjena kojima je pojedinac bio izložen. Veće životne promjene često imaju učinak stresora, odnosno dovode do stresne reakcije.

Međutim, pojedini stresor ne uzrokuje svakom jednaku stresnu reakciju. Ovisno o raznim faktorima, a ponajviše o otpornosti na stres, istovrstan stresor može jednoj osobi izazvati jak, drugoj blag, a trećoj nikakav stres. Zato je mjerenje stresne reakcije važnije za utvrđivanje stresnog opterećenja.

Osobni doživljaj i objektivni pokazatelji

Metoda skale percipiranog stresa (PSS), razvijena 1983., usmjerena je na mjerenje mentalnog i emocionalnog stanja testiranog pojedinca, a oslanja se na njegov osobni doživljaj jačine stresa. Metode namijenjene mjerenju stresne reakcije prema fiziološkim pokazateljima bilježe relevantne biomarkere, poput srčane frekvencije i moždanih valova, i temeljem njih procjenjuju učinak stresa na organizam.

Varijabilnost srčane frekvencije

Utvrđivanje varijabilnosti srčane frekvencije (eng. heart rate variability, HRV) standardan je način mjerenja stresa, a provodi se elektrokardiografom. Uzima u obzir ne samo brzinu kucanja srca, nego i promjene trajanja razmaka između uzastopnih otkucaja. HRV provjerava rad autonomnog živčanog sustava, koji uključuje simpatički sustav, namijenjen reguliranju reakcije „borbe ili bijega“ i parasimpatički sustav, zadužen za nadzor nad organizmom u stanju opuštenosti.

Ako je organizam kronično u stanju borbe ili bijega, postojala stvarna opasnost ili ne, autonomni živčani sustav ne radi pravilno, što je vidljivo na varijabilnosti srčane frekvencije. U stanju borbe ili bijega, varijabilnost je niža, dok je u mirnom stanju viša. Visoka varijabilnost povezana je s otpornošću na stres i ukazuje na bolje kardiovaskularno zdravlje.

Uređaji za mjerenje stresa

Postoje nosivi uređaji za osobnu upotrebu koji utvrđuju razinu stresa prateći brzinu i varijabilnost brzine rada srca. Popularne spravice poput pametnih satova i prsnih traka, imaju opciju praćenja i analize stresa. Koliko su ti uređaji korisni, teško je reći. Budući da mjere samo rad srca, daju djelomičnu sliku o stresnoj reakciji.

Snimanje moždanih valova

Elektroencefalografija (EEG) je postupak mjerenja moždanih valova. Istraživanja pokazuju da taj postupak može dati točan uvid u razmjere stresne reakcije. Studija iz 2020. pokazala je da odsustvo simetrije u aktivnosti alfa valova na različitim stranama mozga može biti biomarker za stres.

Neurofeedback, tehnika dostupna i u Hrvatskoj, omogućuje treniranje mozga s ciljem prilagođavanja moždanih valova i ulaska u stanje manjeg stresa. Korisnik može na ekranu pratiti frekvenciju valova svog mozga i utvrditi koji misaoni obrasci dovode do normalizacije frekvencije.

Hormonsko testiranje

Kortizol i adrenalin dva su hormona povezana sa stresom. U stanju stresa tijelo proizvodi te hormone da bi dobilo energiju za nošenje sa stresorom putem borbe ili bijega. Ovi su hormoni nužni u akutnim stresnim situacijama, no u ljudskom društvu stresne su okolnosti složenije nego u prirodi i ne mogu se uvijek riješiti borbom ili bijegom.

Ovisno o stresoru i otpornosti na stres, čovjek može dugo imati povišene stresne hormone, što škodi zdravlju raznih organa, uključujući mozak. Laboratorijski testovi utvrđuju razine kortizola iz uzorka urina, krvi ili sline. Na nekim su lokacijama dostupni i kućni testovi za kortizol, koji obično mjere kortizol iz urina.

Simptomi prekomjernog stresa

Prepoznate li kod sebe veći broj simptoma sa sljedećeg popisa, vjerojatno vam treba stručna pomoć:

• brzo umaranje,
• česte infekcije,
• glavobolje,
• kronični bolovi,
• oscilacije u težini,
• poremećen apetit,
• poremećeno spavanje,
• potištenost,
• probavne smetnje,
• razdražljivost,
• tjeskoba,
• zabrinutost.