Iz upotrebe matičnih stanica potječe ideja o zdravijoj budućnosti

Pod pojmom „matične stanice” podrazumijeva se tip stanica koje imaju sposobnost samoobnove i usmjeravanja. Postoji mnogo različitih vrsta matičnih stanica koje dolaze iz različitih mjesta u tijelu ili su nastale u različito vrijeme u našim životima.

Njihovo dijeljenje može ići u dva smjera. Prvi smjer je onaj u kojem su dvije stanice-kćeri, koje nastanu nakon dijeljenja jedne matične stanice, zapravo iste kao polazne matične stanice. Drugi smjer je dijeljenje u kojem stanice-kćeri sve više i više postaju nalik stanicama koje će u konačnici graditi neko tkivo, organ koji je dobro određen rasporedom i sastavom stanica.

Stvaraju tkiva, organe i organske sustave

Matične stanice najprije su uočene u krvotvornom sustavu, no vjerojatno su prisutne i u mnogim drugim tkivima. One imaju sposobnost stvaranja različitih tkiva, organa i organskih sustava ljudskog tijela, a primjenjive su u mnogim granama medicine poput hematologije, onkologije, dermatologije, oftalmologije i ortopedije. Matične stanice su podijeljene u nekoliko loza, a loze označavaju potencijal dijeljenja matične stanice, odnosno sposobnost matične stanice da se usmjeri u što više vrsta tkiva. Što je matična stanica sposobnija usmjeriti svoje dijeljenje u više smjerova, to se ona naziva potentnijom.

Matične stanice su primjenjive u mnogim granama medicine poput hematologije, onkologije, dermatologije, oftalmologije i ortopedije

One matične stanice koje postoje samo u najranijim fazama razvoja nazivamo embrionalnim matičnim stanicama, a postoje i one matične stanice koje su specifične za određenu vrstu tkiva te, u konačnici, „odrasle” matične stanice koje se pojavljuju tijekom fetalnog razvoja i ostaju u organizmu tijekom cijelog života.

Najmlađe – matične stanice iz pupkovine

Dakle, matične stanice iz pupkovine su najmlađe stanice, druge po redu su embrionalne stanice, no one se danas ne primjenjuju u liječenju, a treća skupina su odrasle matične stanice koje se nalaze u djece i odraslih osoba. Matične stanice iz pupkovine imaju sposobnost stvaranja stanica koštane srži i imunosnog sustava. Od mnogih načina liječenja u kojima se matične stanice koriste, najčešća upotreba je u liječenju hematoloških bolesti, npr. leukemije, no primjenjivost je široka:

• transplantacija u bolesnika radi uspostave proizvodnje stanica krvi u bolesnika sa zakazivanjem rada koštane srži ili u slučaju genetske bolesti
• transplantacija u bolesnika oboljelih od malignih bolesti u kojih se želi uspostaviti oporavak proizvodnje krvi nakon kemoterapije i zračenja
• transplantacija matičnih stanica u kojima su geni zamijenjeni u svrhu liječenja genetske bolesti
• transplantacija matičnih stanica s genomom koji je otporniji na kemoterapiju i zračenje, a u svrhu čuvanja normalnih stanica prilikom uništavanja malignih.

Matične stanice iz pupkovine imaju sposobnost stvaranja stanica koštane srži i imunosnog sustava

Široko područje primjene

Treba reći kako se područje medicine koje se bavi terapijom matičnim stanicama vrlo brzo razvija, a napretkom tehnologije moguće je očekivati sve veću i uspješniju primjenu. Osim bolesti krvotvornog sustava, liječenje matičnim stanicama očekuje se u bolesnika s krvožilnim i neurodegenerativnim bolestima. Matične stanice koriste se za uzgoj pojedinih tkiva i naknadnu transplantaciju. Pojedina vrsta matičnih stanica ima određenu funkciju u tijelu.

Na današnjem stupnju razvoja medicine, nažalost, ne može se očekivati da jedna vrsta stanica može obavljati funkciju namijenjenu drugoj vrsti matičnih stanica. Tako, na primjer, ne možemo liječiti dijabetes, Parkinsonovu bolest i hematološke bolesti istom vrstom matičnih stanica jer ne možemo očekivati da se jedna vrsta matične stanice lako pretvori u drugu.

Treba shvatiti kako je to u znanosti dug i težak proces, a liječenje matičnim stanicama u budućnosti će zahtijevati promjenu ponašanja matičnih stanica u cilju dobivanja usmjerenijih i upotrebljivih stanica za, primjerice, obnavljanje, rast i razvoj pojedinog tkiva.

Matične stanice u popularnoj i laičkoj literaturi dobivaju precijenjenu ulogu te je sve više ljudi koji zloupotrebom pokušavaju sebi steći određenu materijalnu korist. Stoga treba biti vrlo oprezan, a jedan od znakova prijevare zasigurno je i nuđenje tretmana za različite bolesti oslanjajući se na samo jedan tip stanica. Jednako tako, postoje razlozi zašto se osoba može osjećati bolje tijekom liječenja, a da to nema veze sa stvarnim liječenjem matičnim stanicama. Najčešće je riječ o placebo efektu, nekim drugim lijekovima uključenim u terapiju i prirodnom promjenjivom tijeku bolesti.

Pohrana matičnih stanica u Hrvatskoj

Prikupljanje matičnih stanica iz pupkovine u Republici Hrvatskoj danas se najčešće provodi na području Zagreba, u Klinici za ženske bolesti i porođaje u Petrovoj ulici te rodilištu Klinike za ženske bolesti i porođaje KB Merkur. To je vrlo jednostavan postupak u kojem se nastoji prikupiti svaki mililitar krvi jer je koncentracija matičnih stanica u krvi iz pupkovine vrlo velika. Sam postupak traje vrlo kratko, svega nekoliko minuta. Da bi se odagnao neopravdan strah neupućenih rodilja, vrlo je važno naglasiti kako prikupljanje matičnih stanica ne predstavlja nikakav rizik ni za majku, ni za dijete.

Prikupljanje se obavlja nakon podvezivanja pupkovine novorođenčeta, stoga nema nikakvog rizika od, na primjer, krvarenja. Prikupljanje je bezbolno i ne remeti treće porođajno doba u kojem se događa porođaj posteljice. Rađanje carskim rezom također ne predstavlja kontraindikaciju za pohranu krvi iz pupkovine. Osoblje spomenutih rodilišta u Zagrebu vrlo je educirano i iskusno u prikupljanju krvi iz pupkovine.

Da bi se odagnao neopravdan strah neupućenih rodilja, vrlo je važno naglasiti kako prikupljanje matičnih stanica ne predstavlja nikakav rizik ni za majku, ni za dijete te je potpuno bezbolno

Matične stanice iz krvi pupkovine moguće je donirati i pohraniti u Banku za umbilikalnu krv za osobne potrebe. Donirane matične stanice koriste se u svrhu liječenja drugih ljudi, a stanice čuvane za osobne potrebe čuvaju se radi liječenja osobe čije su stanice pohranjene ili člana obitelji te osobe. Stanice koje se čuvaju za osobne potrebe čuvaju se do punoljetnosti osobe koja potom može odlučiti hoće li stanice donirati ili nastavili čuvati.

Donirane matične stanice ne predstavljaju trošak za rodilje. Trošak prikupljanja i pohrane snosi sama banka. No drukčije je u slučaju prikupljanja, obrade i pohrane matičnih stanica za osobne potrebe, tada troškove snosi pojedinac.

Treba poticati doniranje!

Postoji nekoliko stanja u kojima donaciju krvi iz pupkovine nije moguće prihvatiti te se odustaje od daljnjih postupaka, najčešće su to zarazne bolesti ili u slučaju procjene da je riječ o pupkovini iz koje neće biti moguće uzeti količinu krvi dovoljnu za naknadno liječenje. U slučaju pohrane za osobne potrebe ove kontraindikacije se ne moraju uvažavati, ali se mora obavijestiti pojedinca. Prema iskustvima banaka, svaka treća donirana krv udovoljava strogim kriterijima odabira za pohranu, stoga je važno apelirati na dobru volju rodilja i poticati želju i volju za doniranjem.

Matične stanice omogućavaju velik napredak u liječenju bolesti i stanja krvotvornog sustava. Znanstvenici diljem svijeta istražuju načine kako iskoristiti matične stanice za liječenje različitih bolesti. Zbog toga se svakodnevno ulažu napori u otkrivanju metoda kako oblikovati i kontrolirati različite vrste matičnih stanica.

Ljudski je razumljivo da određen broj bolesnika govori o nedovoljno brzom napretku ovog dijela medicine, no liječenje matičnim stanicama jednog će dana zasigurno mnogima biti na raspolaganju za liječenje širokog raspona bolesti.