Grk Galen: od liječnika gladijatora do liječnika careva

Uz zemljaka Hipokrata, Grk Galen (129. – 199.) najpoznatiji je liječnik svih vremena. U više od tri stotine djela iz područja anatomije, fiziologije, patologije, dijetetike, farmakologije i kirurgije, sistematizirao je cjelokupno medicinsko znanje svoga vremena, baš kao što je Ptolemej sažeo sve dotadašnje astronomske spoznaje. Njegove teorije smatrale su se neoborivima duže od tisuću godina – tek u šesnaestom stoljeću, galenizam dolazi pod kritičku lupu. Portal Povijest.hr donosi zanimljivosti o ovom velikanu znanosti.

Galenov medicinski sustav temelji se na znanosti o četiri tjelesna soka: poput Hipokrata, vjerovao je da zdravlje i bolesti ovise o međusobnom omjeru krvi, sluzi te žute i crne žuči. Izvodio je eksperimente, a anatomiju i fiziologiju učinio je temeljem medicine.

Očev san, sinova stvarnost

Nije se bavio samo medicinom, već i filozofijom. Bio je učenik Platonove, Aristotelove, epikurejske i stoičke filozofske škole. Naslov njegova djela „O tome da je najbolji liječnik ujedno i filozof“ pokazuje da je liječničku praksu temeljio u teoretski čvrstom znanju.

Rođen je u Pergamu, bogatom i u to vrijeme mirnom dijelu Rimskog Carstva. Otac, veleposjednik i arhitekt, mogao mu je pružiti vrhunsko obrazovanje, a za ono medicinsko opredijelio se zbog svoga živopisnog sna. U snu mu se, naime, ukazao bog medicine Asklepije, pa je ovaj pomalo praznovjeran čovjek to shvatio kao znak da mu sin mora postati liječnikom. Momak se povinovao želji pater familiasa (oca obitelji) te je počeo studirati medicinu u rodnom gradu. Nije navršio ni dvadeset godina kad mu otac iznenada umire, što ga je učinilo najbogatijim studentom u Pergamu.

O ljudima učio seciranjem životinja

S novcem kojeg je naslijedio, naredno desetljeće proveo je školujući se u Aleksandriji i Korintu, a kad se, kao priznati liječnik, vratio u rodni grad, dobio je uistinu prestižan posao: postao je glavni liječnik gladijatora! Upravo ta „gaža” zaslužna je za njegovo zanimanje za anatomiju. Vidanje teških rana boraca na život i smrt pretpostavljalo je poznavanje ljudskog tijela, koje je u ono vrijeme bilo mizerno – seciranje ljudi bilo je, naime, zakonom zabranjeno.

Nemajući druge, Galen je eksperimentirao na životinjama. Pod njegovim oštrim nožem završili su brojni psi, svinje i majmuni, a dobri doktor pokušavao je pogoditi koja im je sličnost s ljudskom anatomijom. Unatoč takvom pristupu, njegove anatomske spoznaje smatrane su neprikosnovenima sve do 1543. godine, kad je belgijski liječnik Andreas Vesalius (1514. – 1564.) objavio revolucionarni priručnik „O ustroju ljudskoga tijela”, kojim je postavio temelje modernoj anatomiji. Za razliku od Galena, secirao je ljudska trupla, a nabavljao ih je s groblja i gubilišta.

O srcu, mozgu i puštanju krvi

Da je mozak sjedište ljudske svijesti i organ koji upravlja ostatkom tijela, danas je svima poznato. U Galenovo vrijeme je, međutim, prevladavalo uvjerenje da to počasno mjesto pripada – srcu. Aristotel je, primjerice, naučavao da mozak ljudima služi tek za hlađenje srca, budući da srca racionalnih ljudi proizvode veliku količinu topline. Ove besmislice kao takve je otpisao tek Galen. Kako bi potkrijepio teoriju da mozak upravlja svim pokretima mišića putem središnjeg i perifernog živčanog sustava, izvršio je na tisuće pokusa s podvezivanjem živaca.

Ni Galen, dakako, nije bio nepogrešiv. Bio je, primjerice, upoznat s opasnostima koje prijete od zaraza parazitima ali je, kao dijete svoga vremena, vjerovao kako je lijek za ove tegobe puštanje krvi!

Osim u Pergamu, veći dio liječničke karijere proveo je u Rimu, gdje se brinuo o zdravlju careva Marka Aurelija, Komoda i Septimija Severa.

Izvor: Povijest.hr