Gomilanje: zašto je nekima neizrecivo teško baciti stare stvari?

Njihovi ormari, ostave, šupe i garaže prepuni su, a zakrčenim je hodnicima teško prolaziti. Mnogi od njih preskaču hrpe stvari na putu između prostorija ili se s mukom provlače između namještaja i brda starih revija. Neki ne mogu doći do važnih predmeta jer im je prilaz do njih onemogućen gomilom koještarija od kojih se odbijaju odvojiti.

Možda dobro dođe…

Ako je nešto sada nepotrebno, tko kaže da će tako biti sutra? „Možda dobro dođe“, odgovorit će vlasnik očajnom ukućaninu koji po ga stoti puta pita zašto se ne otarasi suvišnih predmeta. Uklanjanje starih i nepotrebnih stvari iz stana, ureda, garaže i auta većini donosi osvježenje i olakšava okretanje nove životne stranice. Raskrčivanje oslobađa ne samo fizički prostor, već i um od zaostalih misaonih obrazaca i opterećujućih sjećanja.

S druge strane, ima onih koji su toliko vezani za stvari da ih boli duša pri pomisli na rastanak s nekom od njih. Zovemo ih gomilatelji ili sakupljači, no iza tih bezazlenih riječi krije se psihički poremećaj. Psiholozi kažu da su proniknuli u motive patoloških gomilatelja. Četiri su glavna motiva: visoka cijena predmeta, predviđanje da će predmet opet nečemu poslužiti, emocionalna vrijednost predmeta i čuvanje stvari za nekog kome bi mogla zatrebati.

Prirodan poriv doveden do krajnosti

Postoje dvije skupine gomilatelja po kvaliteti emocija koje doživljavaju u odnosu prema svojim objektivno nepotrebnim stvarima.

Jedna skupina, gonjena negativnim emocijama, osjeća tjeskobu i upada u stanje stresa kad odbacuje skupljene stvari, pa čak i kad razmišlja o tome. Drugu skupinu potiču pozitivne emocije, preciznije ljubav prema predmetima i ugoda pri gomilanju, slaganju, promatranju, pa i samom razmišljanju o svojoj bogatoj „zbirci“. Dok one prve prvenstveno boli rastanak od njihovih stvari, kod drugih prevladava sreća zbog posjedovanja. Kod miješanog oblika poremećaja prisutna su oba tipa emocija – ugoda pri sigurnom i neometanom posjedovanju gomile suvišnih predmeta, a duševna bol ako je uočena opasnost od gubitka dijela ili cijele zbirke.

Na spomen gomilanja, mnogi prvo pomisle da je to bolest svojstvena potrošačkom društvu, ali korijeni te pojave sežu daleko u prošlost. Ako životinje skupljaju zalihe hrane za zimu, kako ne bi ljudi? Arheolozi su pronašli tragove skladišta hrane starih do 10.000 godina, kao i drevne rezbarije koje prikazuju takva skladišta. Današnje gomilanje vjerojatno je naslijeđeno iz epohe kad je pohrana dovoljnih količina namirnica bila nužna za preživljavanje jalovog razdoblja godine. Taj je naslijeđeni poriv kod dijela ljudi poprimio ekstremne razmjere jer obuhvaća daleko širi krug predmeta od onih koji bi bili značajni za preživljavanje, očuvanje zdravlja i općenito za kvalitetu života.

Duboka analiza: odbaciti ili ne?

Psiholozi računaju da na patološke slučajeve otpada oko četiri posto stanovnika razvijenih država. Izgledi za razvijanje poremećaja gomilanja rastu s dobi, a najviše je pojedinaca kojima je dijagnosticiran starije od 50 godina.

Veliko istraživanje provedeno u SAD-u utvrdilo je povezanost poremećaja gomilanja s drugim psihijatrijskim stanjima. Teški depresivni poremećaj otkriven je kod više od polovice gomilatelja. Generalizirana anksioznost i socijalna fobija prisutne su kod četvrtine, a opsesivno-kompulzivni poremećaj kod četvrtine patoloških gomilatelja. Novija istraživanja pokazuju da su ozljeda ili bolest mozga poput tumora također zajedničke mnogim gomilateljima. Neki istražitelji misle da bi ozljeda ili tumor na mozgu mogli igrati presudnu ulogu u aktiviranju ovog poremećaja.

Štogod bio njegov uzrok, oni koji pate od njega imaju teškoće u određivanju praktične vrijednosti svojih stvari i upuštaju se u duge i složene analize makar se radilo o bacanju prazne čašice jogurta.

Odgovarajuća terapija

Gomilanje može biti doživotni poremećaj, ali ga je moguće ublažiti i pomoći pacijentu da ispravnije vrednuje predmete, bolje se nosi sa stresom i usvoji organizacijske vještine.

U prvoj su liniji borbe protiv poremećaja gomilanja kognitivno-bihevioralna terapija, terapija usmjerena na suosjećanje i antidepresivi. Najuspješnija je kombinacija razgovornih terapija i antidepresiva, koji podižu raspoloženje, umanjuju tjeskobu i jačaju otpornost na stres, omogućujući pacijentu da lakše podnese ono što ga je ranije najviše traumatiziralo – oproštaj od njegove ljubljene gomile suvišnih stvari.