Evolucija operacije kralježnice: jaki bolovi i dugotrajan oporavak padaju u zaborav

Kralježnica je iznimno složen biomehanički sustav sastavljen od kralježaka, mišića, ligamenata i diskova. Riječ je o središnjem stupu ljudskog tijela na koji se oslanjamo svakodnevno, i to gotovo do odlaska na počinak.

Većina ljudi, nažalost, ima blaže ili teže bolno stanje kralježnice prouzročeno promijenjenim anatomskim odnosima, pretjeranom tjelesnom težinom, ozljedom ili, jednostavno, genetskim razlozima. Jedan od uzroka bolova svakako je pretjerana pomičnost struktura koje se nalaze između kralježaka, a to su intervertebralni (i.v.) diskovi.

Simptomi koji se pritom javljaju ograničavaju fiziološke kretnje, izazivaju bol uz širenje u ruke ili noge, slabost mišića i pojavu karakterističnih trnaca, odnosno osjetnih senzacija. Prisutnost neurološkog deficita, kao što su smetnje mokrenja i stolice, hitna su indikacija za kiruršku intervenciju. Takva su stanja, srećom, ipak mnogo rjeđa.

Učestalost protruzije (iskliznuća) i.v. diska u populaciji je vrlo visoka. Treba reći da svaka protruzija diska nije povezana s tegobama, odnosno često su takva stanja asimptomatska te se spontano i povlače.

Bolna stanja kralježnice su, dakle, među vodećim uzrocima odlaska liječniku. No prije odluke o liječenju, treba napraviti dijagnostičku obradu u obliku RTG i MR obrade. Pritom magnetska rezonancija kralježnice otkriva najviše informacija o mekim strukturama.

Endoskopska operacija i njezine prednosti

Ako konzervativno liječenje ne daje rezultate, treba razmotriti kirurški pristup. Operativno liječenje kralježnice ne mora uvijek biti povezano s postavljanjem metalnih implantata kao što su pločice i vijci te ostali osteosintetski materijali. Dugotrajna i bolna poslijeoperativna terapija koja prati takve operacije također više nije pravilo.

Naime, kirurško liječenje stanja i bolesti diska evoluiralo je od tradicionalne, takozvane otvorene metode do minimalno invazivne operacije kralježnice, uključujući endoskopsku operaciju. Neprestano poboljšanje slikovnog modaliteta, osobito uvođenjem magnetske rezonancije, omogućilo je identificirati degenerirani segment diska i vrlo precizno odrediti uzrok bola.

Minimalno invazivne operacije kralježnice mogu se izvoditi s različitim endoskopskim tehnikama za lumbalna, cervikalna i torakalna područja. Prednosti endoskopskih operacija kralježnice su manja disekcija tkiva i trauma mišića, smanjen gubitak krvi, manje oštećenje epiduralne opskrbe krvlju i posljedične epiduralne fibroze i ožiljaka, skraćen boravak u klinici, brži oporavak funkcije te poboljšanje kvalitete života i bolji estetski dojam (nema ožiljaka).

Uz preciznu indikaciju, pravilnu dijagnozu i dobru obuku, endoskopska operacija kralježnice može dati jednako dobar rezultat kao i otvorena operacija. Prethodno je endoskopija bila korištena za protruzije i.v. diskova koje su bile bez takozvane migracije. No sada se koristi i za jako pomaknute hernije diskova. Endoskopska operacija kralježnice može igrati važnu ulogu u liječenju i.v. diskova kod adolescenata. Posebno za osobe koje se bave natjecateljskim sportovima i sportaše kod kojih su poželjne manje traume tkiva te što brži funkcionalni oporavak.

Za uspjeh liječenja ključni su edukacija i iskustvo operatera u liječenju tegoba s kralježnicom.

Do oporavka u nekoliko tjedana

Minimalno invazivne procedure skraćuju oporavak nakon samog zahvata. Vrijeme će varirati od pacijenta do pacijenta i specifičnosti pojedinačnog postupka. Općenito je za oporavak potrebno samo nekoliko tjedana, otprilike četiri do šest tjedana. S obzirom na to da minimalno invazivne tehnike minimalno oštećuju mišiće i meka tkiva, poslijeoperacijski bol je manja od bola nakon tradicionalnih otvorenih postupaka.

Kako bi se ubrzao oporavak, preporučuje se dozirana fizikalna terapija. Specifične vježbe, kao i primjena bioloških metoda liječenja – autologna kondicionirana plazma (PRP) – pomoći će pacijentu da ojača muskulaturu i da se vrati svakodnevnim aktivnostima u najkraćem mogućem roku.