Budni bez budilice: kratko spavanje nije stvar discipline nego gena
Spavate redovno između četiri i sedam sati, ali za to ne morate koristiti budilicu, a nakon buđenja ste svježi i odmorni? Nemojte zahvaljivati za tu sposobnost snazi volje ni disciplini, nego genima!
Znanstvenici s Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu otkrili su dva gena koji promiču san u prirodnom trajanju od samo četiri do sedam sati. Kratak, ali sretnim pojedincima dovoljan da se osjećaju potpuno okrijepljeni i orni za aktivnost. Vlasnici tih gena povlašteni su jer imaju više vremena od većine da svakog dana učine nešto korisno, recimo da u raspored uklope druženje s bližnjima, vježbanje, pohađanje tečaja ili hobije.
Naspavajte se! 4 biljke uz koje stres, nervoza i nesanica nemaju šanse
Deset godina traganja
Dr. Ying-Hui Fu, tajvansko-američka genetičarka, vodila je obje ekipe znanstvenika koji su u razmaku od deset godina otkrili gene za kratko spavanje.
“Prije nego što smo 2009. identificirali prvi gen nitko nije razmišljao o utjecaju gena na dužinu spavanja”, rekla je dr. Fu. “Teško je proučavati spavanje jer ljudi mijenjaju svoj prirodni ciklus spavanja budilicama, kofeinom i tabletama.”
Znanstvena je zajednica vjerovala da remećenje sna umjetnim sredstvima onemogućuje istraživačima razlikovanje ljudi kojima je prirodno dovoljno do sedam sati spavanja od onih koji se bude uz pomoć alarma i ostaju budni zahvaljujući kavi i energetskim pićima.
Tri generacije kratkih spavača
Preokret u poimanju spavanja nastupio je 2009. kad je ekipa pod vodstvom dr. Fu otkrila da pojedinci koji su imali mutaciju na genu zvanom DEC2 spavaju prosječno samo 6 sati i 25 minuta, a oni bez mutacije 8 sati i šest minuta. Pored kraćeg sna, vlasnici mutacije bili su skloniji ranijem usnivanju pa su se budili “s pijetlovima”, dva i više sati prije vršnjaka s nepromijenjenim genom. To je otkriće poslužilo kao prvi dokaz genetske podloge prirodne dužine spavanja, no nije objasnilo sve slučajeve tog fenomena.
“Već smo tada vjerovali da postoji više od jednog gena koji nalaže mozgu da rano prekine san”, rekao je prof. Louis Ptáček, koautor obaju istraživanja i suprug dr. Fu.
Do novog je otkrića došlo kada su istraživači naišli na obitelj s trima uzastopnim generacijama prirodnih kratkih spavača, od kojih nijedna nije imala mutaciju na genu DEC2. Proučavanje njihovog genetskog koda pronašlo je mutaciju na genu ADRB1, koji također donosi prirodan okrepljujući kratki san.
Pokusi na miševima donijeli su potvrdu da je taj mutirani gen odgovoran za kraće spavanje. Genetskim inženjeringom proizveli su istovjetnu mutaciju na mišjem genu ADRB1 i utvrdili da miševi s mutiranim genom doista spavaju kraće. Ta mutacija pomaže izgradnji mozga kojeg je lakše prenuti iz sna i koji duže ostaje budan.
Razlika „prirodnih“ i „naučenih“ kratkih spavača
Prirodni kratki spavači ne trpe tegobe svojstvene prisilnim kratkim spavačima, onima koji si skraćuju san budilicom, a potom si održavaju svježinu kofeinskim napitcima, kapsulama s ekstraktom guarane i hranom bogatom šećerom.
“Većina je ljudi kronično neispavana. Ako vam treba osam do devet sati, a vi spavate sedam ili manje, vi ste neispavani. To vodi do većeg rizika za obolijevanje od srčane i krvožilne bolesti, karcinoma, problema s metabolizmom, slabijeg imuniteta i demencije”, napomenula je dr. Fu.
Osim što su svježi i orni nakon kraćeg sna, prirodni kratki spavači imaju i drugih blagodati od svojih rijetkih genetskih varijanti. Istraživanja su pokazala da su optimističniji, energičniji i sposobniji obavljati više zadataka istovremeno. Povrh toga, imaju viši prag tolerancije bola i veću prilagodljivost na promjene vremenskih zona. Ako znate nekog tko se po dolasku avionom iz Amerike odmah prilagodio ranijoj vremenskoj zoni, a nije ispijao litre kave, smijete pretpostaviti da je sretan vlasnik jednog od rijetkih mutiranih gena.
8 razloga zbog kojih se ne možete naspavati
Stručnjaci su ukazali na najčešće razloge zbog kojih ne spavamo dovoljno kvalitetno te otkrivaju što bismo mogli učiniti za...
SAZNAJTE VIŠEU potrazi za novim otkrićima
Znanstvenici zasad nisu razradili teoriju o mehanizmu povezanosti genetskih mutacija s boljim zdravljem. Utječe li sama mutacija, osim na dužinu spavanja, i na optimizam i višu toleranciju na bol? Ili su te povoljne osobine posljedica veće svježine i okrijepljenosti kod prirodno kratkih spavača, koji za razliku od prisilnih ne trpe od neispavanosti unatoč jednakoj dužini sna?
To će otkriće sigurno biti silno zanimljivo, ali vjerojatno neće spasiti većinu neispavanih od ovisnosti o budilici i kavi.