Biološki 3D tisak: budućnost transplantacijske medicine

Transplantiranje, odnosno presađivanje organa u današnje je vrijeme širom svijeta prihvaćena metoda liječenja kod pacijenata kod kojih je došlo do trajnog i nepovratnog zatajenja organa. Organi koji se mogu presađivati su bubrezi, jetra, srce, gušterača i pluća. Mogu se uzimati od preminulih osoba ili, ako je moguće, od živih srodnih i nesrodnih davatelja. Također se mogu transplantirati i tkiva kao što su koža, dijelovi kosti, srčani zalisci, krvne žile, rožnice i drugo.

Hrvatska se može pohvaliti kao zemlja koja je u samom vrhu na području transplantacijske medicine. Tako je u prvom tjednu 2019. godine objavljen još jedan veliki uspjeh. U samo nekoliko dana u tri hrvatska centra obavljen je rekordan broj transplantacija: nove je organe dobilo čak 19 bolesnika. Godišnje se u Hrvatskoj obavi oko 220 do 250 transplantacija, a liste čekanja sve su manje.

Printanje živog tkiva

Naravno da raduje spoznaja o stotinama spašenih života godišnje. No prateći trendove u svijetu već se nazire potpuno nova i drugačija budućnost transplantacijske medicine. Posljednjih nekoliko godina učestalo se u svjetskim i domaćim medijima piše o bioprintingu, odnosno biološkom 3D tisku. On omogućava „printanje“, odnosno stvaranje živog tkiva, kosti, krvnih žila, a potencijalno i cijelih organa.

Biološki 3D tisak se, zbog iznimne složenosti staničnih struktura, razvija mnogo sporije od klasičnog 3D tiska. Tako je još dug put do stvaranja potpuno funkcionalnih i održivih organa za transplantaciju.

Stvoreno prvo srce

Međutim, u travnju ove godine, u online izdanju časopisa Advanced Science, objavljena je vijest o velikom uspjehu tima izraelskih znanstvenika sa Sveučilišta u Tel Avivu (TAU). Uspjeli su stvoriti potpuno vaskularizirano ljudsko srce uz korištenje vlastitih stanica i bioloških materijala pacijenta. Riječ je o doista velikom koraku na području regenerativne medicine jer su se dosad uspješno tiskala samo jednostavna tkiva bez pripadajućih krvnih žila.

Ipak, ovo srce još nije spremno za pacijente jer, kako su objasnili znanstvenici, sljedeći je korak „naučiti“ stanice isprintanog srca kako se ponašati da bi se postigle kontrakcije, odnosno da bi srce postalo funkcionalna pumpa. Stanice stvorenog srca imaju tu sposobnost, no treba pronaći način kako ih uskladiti da zajednički djeluju.

Štitnjača iz svemira

Kad je riječ o vremenu koje će biti potrebno da se takva „printana“ srca počnu presađivati pacijentima, izraelski stručnjaci ističu da su sljedeći korak zahvati na životinjama, a potom i testiranja na ljudima. No taj trenutak možda i nije tako daleko. „Možda će u sljedećih deset godina u najboljim bolnicama diljem svijeta postojati biološki 3D printeri organa, a presađivanja će se provoditi rutinski“, izjavio je profesor Tal Dvir s Fakulteta molekularne stanične biologije i biotehnologije.

Spomenimo i to da su ruski znanstvenici iz laboratorija 3D Printing Solution još 2015. godine uspješno implementirali štitnu žlijezdu proizvedenu pomoću bioprintera miševima. Posljednjih mjeseci pomoću 3D printera u svemiru nastoje kreirati ljudsko tkivo i ljudsku štitnu žlijezdu (jednu su već stvorili u Moskvi). Vjeruju da će takve stanice biti održivije od onih koje su stvorene na Zemlji.

Svi su građani mogući darivatelji

Hrvatska ima zakon tzv. pretpostavljenog pristanka. To znači da su svi građani naše zemlje mogući darivatelji ako se za života nisu tome protivili. Dijelovi tijela uzimaju se radi presađivanja ako se umrla osoba za života nije tome izričito pismeno protivila. Osobe koje poslije smrti ne žele darovati organe i tkiva trebaju popuniti izjavu o nedarivanju kod izabranog liječnika obiteljske medicine, što se upisuje u registar pri Ministarstvu zdravstva. (Izvor: HZJZ)