Andrea Čeri: Preko eksperimenata do zvijezda

Na pitanje što će biti kada odraste, Andrea Čeri odgovarala je – veterinarka, no taj je san polako iščezao, a sve su je više privlačile neke druge igre, one o kojima mnoga djeca i ne razmišljaju.

U školi je počela ići na natjecanja – najprije iz matematike, a zatim iz kemije i biologije. Ta je strast tinjala i u srednjoj školi utirući put prema prirodnim znanostima te je sigurnim korakom vodila prema medicinskoj biokemiji i Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Laboratorij je postao mjesto na kojem je uživala u pokusima, mogla je vizualizirati različite biokemijske procese, ispitivati, istraživati i dokazivati. Simpatična mag. Čeri danas je među našim perspektivnim i uspješnim mladim znanstvenicima – zaposlena je u Zavodu za medicinsku biokemiju i hematologiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao asistentica, a pritom je i studentica druge godine poslijediplomskog doktorskog studija Farmaceutsko-biokemijske znanosti.

Još tijekom dodiplomskog studija bila je nagrađena stipendijom Grada Zagreba, državnom stipendijom Ministarstva znanosti i obrazovanja, sudjelovala je na domaćim i međunarodnim skupovima… Njezinu sposobnost, talentiranost i gorljivost prepoznali su i članovi ADIVA tima te su je s ponosom uvrstili na popis stipendista ADIVA inicijative za poticanje izvrsnosti mladih Hrvatske.

Nakon završetka doktorskog studija nada se da će nastaviti znanstvenu karijeru u Hrvatskoj. Nema u planu trajni odlazak u inozemstvo jer smatra da je neophodno da dio mladih nastavi karijeru u Hrvatskoj

Organizacija vremena

Na početku našeg razgovora zanimalo nas je ima li Andrea uzor, na što nam je ona odgovorila: “Nemam konkretnih uzora. Uvijek sam se divila svojim profesorima jer su odabrali profesiju koja je društveno korisna, jednim dijelom čak i altruistična, iako nije uvijek dovoljno cijenjena. Ipak, možda mi je najveći uzor moja baka koja je, unatoč završena samo četiri razreda škole te svim životnim okolnostima i problemima, svojom upornošću, marljivošću i predanim radom zaista uspjela osigurati lijep život mojoj majci, mojoj sestri i meni. Ona me inspirirala da se uvijek trudim biti najbolja što mogu i da ne odustajem od svojih želja.”

S druge strane, ako Andreu zamišljate kao povučenu, tihu znanstvenicu zakopanu u knjige i eksperimente, mogli biste se jako iznenaditi. Ona uživa izrađivati razne sitnice za dom, peći kolače, putovati, odlaziti na koncerte, družiti se s prijateljima kao i svi mladi. Pritom se upisala u teretanu, voli voziti bicikl, a brine se i o kućnom ljubimcu, afričkom patuljastom ježu, čije društvo na nju djeluje opuštajuće. “U slobodno vrijeme volim i promicati znanost te medicinsko-biokemijsku struku pa sudjelujem u radionicama na Festivalu znanosti i Danu otvorenih vrata Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a ponekad me i studenti pozovu kad im treba pomoć u provedbi projekata. Količina slobodnog vremena općenito najviše ovisi o tome koliko se uspijemo organizirati i posložiti prioritete, što meni, srećom, ne predstavlja problem”, ističe Andrea.

>>Sportska zvijezda u usponu i stipendistica ADIVA inicijative za poticanje izvrsnosti mladih Hrvatske Lana Zbašnik ne polaže sve karte na talent kojeg ima napretek nego ulaže i mnogo truda u postizanje vrhunskih rezultata. Kliknite i pročitajte njezinu priču<<

Pitajte i budite uporni

Nakon završetka doktorskog studija nada se da će nastaviti znanstvenu karijeru u Hrvatskoj. Nema u planu trajni odlazak u inozemstvo jer smatra da je neophodno da dio mladih nastavi karijeru u Hrvatskoj, da nastavi ulagati svoje znanje i vrijeme u daljnje obrazovanje mlađih generacija kako bi cjelokupni društveni sustav nastavio funkcionirati i napredovati u dobrom smjeru. No voljela bi se kratkotrajno usavršavati u inozemstvu kako bi stečeno znanje kasnije mogla primijeniti u Hrvatskoj.

Smatra da je za uspjeh talent važan, ali ne i presudan. Uvjerena je da je skladna kombinacija gorljive motiviranosti, organiziranosti i talenta ključna u svakom poslu. S obzirom na to da joj nijedno od to troje ne nedostaje, sigurni smo da ima sve preduvjete ispuniti svoju misiju i savladati prepreke pred kojima se nalaze znanstvenici u Hrvatskoj. A mladima koji odluče krenuti istim putem poručuje: “Ne bojte se postavljati pitanja predavaču, raspitati se za mogućnosti daljnjeg znanstvenog rada ili zaposlenja jer time nećete ništa izgubiti, a odgovor vas može samo obogatiti. I budite uporni, usudite se razmišljati izvan uobičajenih okvira i usput se ne zaboravite dobro zabaviti.”