5 iznenađujućih činjenica o pretilosti

Pretilost je sve raširenija pojava diljem svijeta, no znanstvenici još uvijek ne znaju točan razlog njene raširenosti. Nižu se brojna pitanja o tome zašto nam se nakuplja višak kilograma. Je li za to kriva naša prehrana ili naši geni? Prenose li možda sklonost debljanju pretili roditelji na svoje potomstvo?

Pojednostavljeno rečeno, biti pretio znači imati previše kilograma, tj. imati višak masnog tkiva u tijelu. Dodatno masno tkivo dobivamo unošenjem kalorija u organizam koje ne možemo sagorjeti. Najčešći krivci za to su sjedilački način života i konzumacija visokoenergetskih namirnica, zar ne?

No, drži li ova pojednostavljena priča vodu? I što o tome kažu znanstvena istraživanja, zapitali su se stručnjaci zdravstvenog web portala Medical News Today.

I dok znanstvenici sve više proučavaju pretilost, počinje se shvaćati da ova pojednostavljena slika ne odražava cijelu priču. Da pretilost zaista predstavlja rizik po zdravlje, u to vas ne trebamo uvjeravati, a prateći najnovija medicinska istraživanja, naišli smo i na pet iznenađujućih činjenica o pretilosti.

Spomenimo usput da je više od trećine osoba u Sjedinjenim Američkim Državama danas pretilo, a stopa pretilosti u djece danas je 10 puta veća nego 1970.-tih godina. Kako je uopće došlo do toga? Koji su mogući razlozi da se toliko debljamo te kako pretilost dugoročno utječe na zdravlje?

Činjenica #1: Debljina se lukavo prikrada

Nitko se ne rađa pretio. Debljina ima zapravo lukavu tendenciju da nam se prikrade. Kako objašnjava prof. Claude Bouchard iz Laboratorija za humanu genomiku pri Pennington Biomedical Research Centru u Baton Rougeu: „Uobičajeni oblik ljudske pretilosti obično je karakteriziran porastom težine od oko jednog do dva kilograma godišnje tijekom razdoblja od 15 do 25 godina, ovisno o pojedincu. Ova stopa godišnjeg povećanja težine ne djeluje značajno kada se promatra u okviru 365 dana“. Zato je teško u pojedinačnom slučaju precizno utvrditi uzrok pretilosti, dodaje on.

Sposobnost određenog obilježja da doprinese pretilosti naziva se obesogeni potencijal. Mnogi čimbenici  navode se kao nositelji obesogenog potencijala, a uključuju prekomjernu konzumaciju hrane, vrstu hrane kojom se prehranjujemo te sjedilački način života. No, niti jedan od ovih faktora ne djeluje izolirano. Oni su intrinzično povezani s našim socijalnim okruženjem i životnim prilikama.

Evo doista zanimljivog dijela: ista količina kalorija i tjelesne aktivnosti može imati različite učinke na različite ljude. Tajna je u tome kako se spoje obesogeni čimbenici.

Socijalno okruženje svakako igra svoju ulogu. Međutim, do 70 posto varijacije u našoj tjelesnoj težini povezano je s genetskim čimbenicima, objašnjava prof. J. Alfredo Martinez iz Centra za nutricionističko istraživanje Sveučilišta Navarra u Pamploni.

Činjenica #2: Možda je nešto i u genima

Kod malog broja pretilih pojedinaca postoji jasan genetski uzrok njihove prekomjerne tjelesne težine. Znanstvena istraživanja su pokazala da se oko 5 posto ekstremne pretilosti, koja započinje u djetinjstvu, može povezati s mutacijama u genu koji kodira melanocortin-4 receptor.

Drugi krivac je gen povezan s masnim tkivom i pretilosti. No, budući da se radi o malom udjelu ljudi koji nose mutacije u tim genima, kako onda objasniti velik broj pretilih pojedinaca diljem svijeta?

Mnogi istraživači smatraju da zapravo postoji veći broj gena koji svaki zasebno doprinosi određenom  riziku, no kada se oni međusobno zbroje i u jednadžbu uključe prehrana i životni stil, u konačnici dobijemo razloge značajne učestalosti pretilosti. Tako je i profesor Bouchard pronašao 118 takvih mutacija gena u sveobuhvatnoj meta-analizi genoma provedenih u nekoliko znanstvenih studija.

Zanimljivo je i novije znanstveno istraživanje objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences koje jasno upire prstom u gen ankyrin-B. Istraživanje je predvodio dr. Vann Bennett, profesor biokemije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Duke u Durhamu u Sjevernoj Karolini, a otkrilo je da varijacije u ovom genu uzrokuju ulazak prekomjerne količine glukoze u masne stanice, što uzrokuje njihovo udvostručenje u veličini.

„Uočili smo da miševi [s mutiranim genom] mogu postati pretili bez povećanja unosa hrane te da postoji temeljni stanični mehanizam koji objašnjava taj porast tjelesne težine“, objašnjava profesor Bennett. „Nazivamo to bezgrešnom pretilošću“. Hoće li se ova otkrića potvrditi i na istraživanjima kod ljudi, ostaje za vidjeti. Dakle, povećanje tjelesne težine obično je neprimjetno i postupno, a djelomičnu odgovornost za debljanje snose i geni. No, priča ne završava samo s nama jer naša tjelesna težina ima izravan učinak i na sljedeću generaciju.

Činjenica #3: Porođajni defekti su češći kod pretilih majki

Otprilike polovica trudnica u SAD-u ima prekomjernu težinu ili pati od pretilosti u vrijeme prvog prenatalnog pregleda, objašnjava dr. Martina Persson s Katedre za medicinu na Karolinskom institutu u Stockholmu, u svojem članku u časopisu The BMJ.

U istraživanju koje je provedeno u Švedskoj od 2001. do 2014. godine na više od milijun poroda, ukupna stopa većih kongenitalnih malformacija ili prirođenih mana bila je 3,5 posto. No, rizik od takvih malformacija proporcionalno se povećavao s tjelesnom težinom majke.

„Ovo veliko populacijsko istraživanje pokazalo je da se ukupni rizici većih kongenitalnih malformacija i rizici za nastanak deformacija određenih organa postupno povećavaju s prekomjernom tjelesnom težinom majke i ozbiljnošću pretilosti“, ističe dr. Martina Persson.

Majke čiji je indeks tjelesne mase (ITM) veći od 35, imaju 23 posto veći rizik rađanja djeteta s malformacijama u usporedbi s majkama s normalnim ITM-om. Za one s ITM-om većim od 40, taj rizik je veći za 37 posto.

Činjenica #4: Velike mame rađaju velike bebe

Osim što imaju veći rizik da će biti rođene s malformacijom, bebe koje su rodile pretile majke češće se rađaju s većom težinom, a taj fenomen nazivamo makrosomija.

Makrosomija izlaže bebe riziku od prijeloma kostiju pri porođaju i povezana je s većom potrebom za rađanje carskim rezom. Majka je uz to izložena povećanom riziku od obilnog krvarenja prilikom porođaja.

Istraživanje dr. Cuilin Zhange iz epidemiološkog ogranka Nacionalnog instituta za zdravlje djece i razvoj čovjeka Eunice Kennedy Shriver u Bethesdi u Marylandu otkriva kako se makrosomija razvija tijekom trudnoće. Njen tim istraživača otkrio je da bebe koje su rodile majke s prekomjernom težinom razviju duže kosti i veću glavu. Vidjelo se to na ultrazvučnim pregledima već od 21. tjedna trudnoće. Trbuščići beba također su bili veći od otprilike 32. tjedna trudnoće.

Ako se pitate zašto pretilost ima takav učinak na veličinu beba, dr. Zhang objašnjava: „Žene koje su bile pretile prilikom začeća imaju veću rezistenciju na inzulin, što može rezultirati preuhranjenošću fetusa i prekomjernim rastom u trenutku rođenja“.

Činjenica #5: Nasljeđe također utječe na pretilost

Majčina tjelesna težina tijekom trudnoće i dojenja te njena prehrana mogu imati dugotrajan učinak na njezinu djecu. „Tijekom prenatalnog razdoblja“, ističe prof. Martinez, „prekomjerno povećanje majčine tjelesne težine, posebno u ranim fazama trudnoće (prvih 20 tjedana), čimbenik je rizika za razvoj pretilosti kod djece“.

Razlog je tome taj što metaboličko okruženje u kojem raste plod uzrokuje trajne promjene u genetskom kodu. Ove epigenetske promjene utječu na način na koji određeni geni funkcioniraju.

Na primjer, „prehrana bogata hranjivim tvarima tijekom dojenja može rezultirati epigenetskim promjenama ključnih gena koji su uključeni u signalizaciju inzulina u skeletnim mišićima, što se može manifestirati kao narušena osjetljivost na inzulin u kasnijem životu“, objašnjava prof. Mark H. Vickers s Liggins instituta Sveučilišta u Aucklandu na Novom Zelandu.

No, ni očevi nisu bez krivnje. Epigenetske promjene prenose se putem spermija i nose sa sobom značajan rizik od razvoja pretilosti.

U zaključku možemo istaknuti da je pretilost mnogo kompleksnija pojava od toga da se debljamo samo zbog viška kalorija koje ne možemo sagorjeti. Osim prehrane na pretilost utječu i geni, socijalno okruženje i prilike u kojima živimo.

Korišten izvor:  https://www.medicalnewstoday.com/articles/320083#4.-Large-moms,-large-babies