Lekcije za odrastanje: 7 savjeta koje je majka poslala kćeri u budućnost

Kada ste posljednji put napisali pismo, bilo „stvarno“ ili virtualno? A jeste li ikada razmišljali o tome da napišete pismo vlastitom djetetu te mu ga pošaljete, primjerice, u budućnost, da ga pročita kad odraste?

U svijetu je pisanje ljubavnih i edukativnih pisama djeci sve popularnije, smatra ih se vrijednim načinom građenja kvalitetnog odnosa s djetetom. Pisma se mogu odmah uručiti, a mogu i pričekati da dijete bude dovoljno veliko da shvati smisao.

Život je pun uspona i padova, pun je suprotnosti koje nas često umaraju, ali ujedno daju draž životu – jer kako bismo znali prepoznati trenutke sreće kad ne bi bilo mračnih dubina zla?

Zašto napisati pismo djetetu?

Na internetu postoji pravo more takvih pisama, uglavnom objavljenih na privatnim blogovima, ali i na portalima, koja nisu pisali samo roditelji, već i bake i djedovi. Pisanje je doista izvrstan način na koji možemo prenijeti svoje misli i osjećaje, a pisma nose težinu poput potpisanog ugovora.

Puno toga izgovorimo djeci u nadi da će biti zapamćeno, ponekad požalimo jer smo zakasnili s nekom lekcijom ili im prerano pokušavamo usaditi životne mudrosti za koje je ipak potrebna određena zrelost. Tko zna koliko se puta i posvađamo, izgovorimo teške riječi koje mogu zamagliti suštinu, umanjiti vrijednost naših osjećaja, pa čak ih potpuno izokrenuti, zbog čega može izgledati kao da nešto govorimo iz mržnje, a ne iz straha ili brige. No pismo ostaje kao svojevrsna potvrda naših osjećaja, želja, ciljeva koje smo si postavili u odgoju, a koje možda želimo objasniti našoj djeci “jednom kad odrastu”. 

Ako i vi razmišljate o tome da uputite poruku svojoj djeci u budućnost, donosimo vam dašak inspiracije u vidu pisma kojeg je mama Lidija napisala svojoj kćeri Veroniki.

Moja draga Vero…

ti si tek na pragu života, još uvijek istražuješ svijet nasmijana i oduševljena novim spoznajama, puna volje i entuzijazma. Proživljavaš djetinjstvo punim srcem, baš kako sam priželjkivala i sve bih dala kada bi ta neopterećena radost potrajala čim dulje. No doći će vrijeme odrastanja, “još je deset karnevala do tvog bala” kao što je pisao Matoš – još deset godina nas dijeli od tvoje punoljetnosti i tko zna što će donijeti odrastanje.

Život je pun uspona i padova, pun je suprotnosti koje nas često umaraju, ali ujedno daju draž životu – jer kako bismo znali prepoznati trenutke sreće kad ne bi bilo mračnih dubina zla? Život je baš poput klavira – bijele su tipke sve ono dobro, a crne predstavljaju teška vremena; za glazbu života potrebno je oboje. Slažem se, sjetne i tužne pjesme je teško proživljavati, no upravo zato se nadam da će ovo pismo sa nekoliko jednostavnih, univerzalnih savjeta naći put do tvog srca.

1. Kritike nas uvijek uče

Mladi su jako osjetljivi na mišljenje okoline, a najviše ih pogađaju kritike koje mogu biti itekako zlonamjerne. Ali zapamti, kritike su uvijek korisne – ako dolaze od prijatelja, mogu ti otvoriti oči i potaknuti te na promjene, pomoći ti da se razviješ, a ako su zlonamjerne, jasno će ti dati do znanja s kakvom osobom imaš posla. Zlonamjerne kritike najviše govore o onima koji ih izgovaraju.

2. Nauči postaviti granice

Svi imamo granice i sve ima granice, postoji crta nakon koje više ne ide. Nauči reći “ne” i nauči reći „dosta!“. Nemoj dozvoliti da te se iskorištava, zlostavlja, omalovažava. Nemoj dozvoliti da se netko stalno hrani tvojom toplinom poput krpelja, a da ništa ne čini kako bi se i ti osjećala dobro. Nemoj biti ničiji rob – nemoj dozvoliti da se kupuje tvoje slobodno vrijeme, pravo na obitelj, na odmor. Nemoj dozvoliti ni da budeš služavka u vezi ili braku – nađi nekog tko će rado s tobom podijeliti sve dobro, ali i zlo, tko će misliti o pravima, ali i dijeliti obaveze.

>>Psihologinja Jasna Cvetković Lay u svojoj knjizi “Darovito je, što ću sa sobom?” definira darovitu djecu kao onu koja, u područjima kojima se bave, dostižu značajno bolja postignuća od svojih vršnjaka.<<

3. Budi iskrena prema sebi

Postoje situacije u kojima pokušavamo pred drugima izgledati možda malo bolje nego što jesmo, igramo razne uloge, a život nas uči da ne pokazujemo baš svima svoje pravo lice. No uvijek budi iskrena prema sebi, nikada sebi ne laži. Upoznaj svoje snage i slabosti, prihvati svoje greške, prepoznaj svoje talente, priznaj svoja dostignuća. Nemoj o sebi gajiti previsoko mišljenje, ali nemoj se niti podcjenjivati. Iskrenost prema sebi je potrebna kako bi prepoznala svoj puni potencijal jer ćeš znati koliko vrijediš i na čemu trebaš raditi, samo tako ćeš izgraditi samopouzdanje koje ti nitko neće moći poljuljati.

4. Otkrij ljepotu

Ako ikada pomisliš da imaš problem s viškom ili manjkom kilograma, madežima, kosom i noktima, zapamti – fizička ljepota dolazi samo iz dva izvora: iz zdravlja i iz duše. Možeš imati tijelo kao da ga je klesao umjetnik, zadovoljavati izgledom sve suvremene kriterije ljepote, ali ako tvoj izgled ne odiše zdravljem, ako djeluješ izgladnjelo, ako na licu ne blista osmijeh, ako u tvom ponašanju nema nježnosti, dobrote… Neće ti pomoći niti cijela vojska estetskih kirurga. I dozvoli sebi pravo da se na tvom tijelu u nekim razdobljima života prepoznaju umor ili tuga, doći će i vremena u kojima ćeš zanemariti svoj izgled. Imaš na njih pravo. Strpi se, izdrži, a sebi ćeš se već posvetiti čim sve prođe.

Mogla bih ti još puno toga napisati, a pred nama su i godine razgovora… Ali nikada nemoj zaboraviti: volim te

5. Nisi savršena, ali jesi jedinstvena

Čovjek je “roba s greškom”. U pojmovima Svemira, čovjek je manji od zrnca pijeska na morskom dnu, skromno je njegovo znanje. Stvoreni smo nesavršeni, ali svatko od nas je jedinstven. Misli o tome i kada razgovaraš s drugim ljudima – nemoj suditi, slušaj što drugi govore, ne nameći silom svoje mišljenje, poštuj različitosti. Upravo u toj raznolikosti svijeta i živih bića leži njegova savršenost.

6. Sanjaj, ne odustaj od pokušaja da ostvariš svoje snove

Snovi i vizije potrebni su nam poput jedra i kormila na brodu života. Možda do nekih obala o kojima sanjamo nikada nećemo stići, ali sigurno je da ćemo se kretati u smjeru kojim želimo ići. Kreni, odgurni se od sigurne obale, tko zna što ćeš sve na tom putu postići. No ako ne kreneš, ostat ćeš privezana u luci. Brod koji ne plovi, ma koliko lijep bio, ne ispunjava svoju svrhu.

7. Upoznaj ljubav

Nikada ne zatvaraj svoje srce, ali najprije upoznaj ljubav. Ne govorim o muškarcu, govorim o ljubavi koja postoji u svemu i u svakome. Tjelesna strast je tek sićušan dio u moru ljubavi, a pritom strast često poprima snagu razornog vala. Ona se digne poput tsunamija, može uništiti sve i najčešće je kratkog vijeka jer je tjelesna. A ljubav? Ona izvire iz duše, ona je njezin miris, a osjetit ćeš je u svemu dobrom u ljudima. Postojana je, kreativna, nasmijana, nadahnjuje, stvara i održava život, ne mrzi, nije ljubomorna ni zavidna, ogorčena niti sebična. Ona raste u slobodi, povjerenju i razumijevanju, postoji zbog sebe u drugima.

I ne zaboravi…

Mogla bih ti još puno toga napisati, a pred nama su i godine razgovora… Ali nikada nemoj zaboraviti: volim te. Nisam savršena, pogriješit ću još puno puta, a ti ćeš sve više rasti i postajat ćeš svjesna mojih mana. No ništa nikada neće moći umanjiti moju ljubav prema tebi. Kada ćeš pasti, bit ću tu da ti pomognem ustati. Kada ćeš biti tužna, bit ću tu da te utješim. Ako nećeš znati kuda ići, uvijek će ti moja vrata biti otvorena. Uvijek ćeš biti moje dijete, moja ljubav, moje sunce, moj mali nasmijani cvrčak, pa čak i kada ćeš ti biti mama. Volim te.