Tromboembolija u trudnoći

Još uvijek se u narodu može naići na izraz za trudnoću „drugo stanje“, pa čuti, iako sve rjeđe, da je žena ostala u drugom stanju. Djelomično doista možemo govoriti o „drugom stanju“ jer se ljudski organizam, kao fino podešen stroj, priprema za rast i razvoj te porod djeteta.

Stoga na gotovo svim organima u organizmu dolazi do promjena: srce do kraja trudnoće mora ispumpavati u minuti 30 do 50%, tako da se poveća i rad bubrega za 30 do 50%. Zbog djelovanja progesterona dolazi do promjene na sluznici cijelog dišnog sustava što izaziva blagi otok te se može manifestirati osjećajem začepljenog nosa ili Eustahijeve tube. Zbog pojačanog rada štitne žlijezde može doći do ubrzanog rada srca. Jedna od većih tegoba, a još uvijek i velika nepoznanica jest povraćanje u trudnoći za što još uvijek nema odgovarajućeg lijeka.

Ozbiljne komplikacije trudnoće

Iako ogromna većina žena prolazi kroz period trudnoće bez ikakvih problema, postoji određen broj onih koje, pored gore spomenutog povraćanja, mogu razviti i ozbiljnije komplikacije te bolesti kao što su eklampsija i tromboembolija o kojoj ćemo pisati u nastavku teksta.

Tromboembolija je začepljenje vena trombom (krvni ugrušak). Javlja se uglavnom u venama nogu, ali ako se taj tromb pokrene, može krenuti i zaustaviti se u plućima i mozgu gdje može dovesti do embolije pluća i/ili moždanog udara. Embolija pluća može biti vrlo blaga, no može biti i tako masivna da dovede do trenutne smrti. Za nastanak tromba trudnoća i period babinja su rizik sam po sebi. No da odmah smanjimo paniku, pojavnost tromboembolije je 200 slučajeva na 100.000 trudnica godišnje.

Rizični čimbenici i simptomi

Rizični čimbenici nastanka tromboembolije u trudnoći su:

• nekretanje (nažalost, neke trudnice moraju strogo mirovati),
• kirurški zahvati,
• trauma,
• upalne bolesti crijeva,
• infekcije,
• šećerna bolest,
• debljina i
• proširene vene te pritisak na vene zdjelice tijekom rasta ploda.

Postoje i vrlo rijetke bolesti poremećaja koagulacije (zgrušavanja) kao što je faktor V. Leiden. Te se bolesti uglavnom otkrivaju slučajno te povećavaju rizik od tromboembolije.

Najčešće mjesto nastanka tromboembolije je lijeva noga, i to vene potkoljenice, iako mogu biti zahvaćene i vene natkoljenice. Dolazi do otoka nogu (onda se ugavnom radi o jednostranom otoku i to ne treba pripisati „normalnom“ otoku u poodmakloj trudnoći), otežanog hodanja, crvenila, topline kao i osjećaja boli na dodir i pokrete. Ako je tromboembolija zahvatila vene zdjelice, onda može doći do pojave boli u trbuhu, leđima i stražnjici.

Kao komplikacija tromboembolije može nastati embolija pluća koja se očituje ubrzanim i otežanim disanjem, ubrzanim pulsom i bolom u prsnom košu. Simptomi mogu biti vrlo blagi, ali i izraziti te je potrebna brza intervencija.

Multidisciplinaran pristup dijagnozi i liječenju

Sumnja na tromboemboliju iziskuje vrlo ozbiljan multidispciplinaran pristup ginekologa, internista i vaskularnog kirurga. Potrebna je hospitalizacija osobe sa sumnjom na tromboemboliju pluća te niz dijagnostičkih postupaka od kojih su najvažniji color doppler krvnih žila, krvne pretrage i EKG.

Nakon toga potrebno je uvođenje odgovarajuće terapije – niskomolekularnog heparina – koji se nakon izlaska iz bolnice mora koristiti i kod kuće. Niskomolekularni heparin se daje subkutano, odnosno pod kožu jer se tablete protiv zgrušavanja ne smiju uzimati zbog oštećenja ploda.

Ovo je bolest koja iziskuje znanje i vještine prepoznavanja i praćenja. Stoga je jako bitno da svom ginekologu date dobre podatke o svom zdravstvenom stanju, kao i bolestima koje su se pojavljivale u obitelji. Također je bitno da u slučaju sumnje trudnica čim prije bude obrađena i praćena te da se ona i osobe koje brinu o njoj strogo pridržavaju svih uputa ginekologa i ostalih specijalista uključenih u skrb.

Prevencija tromboembolije

Što žena može napraviti za sebe s ciljem prevencije tromboembolije? Prije svega, treba voditi računa o tjelesnoj težini, hodati svakodnevno (ako nema komplikacija u trudnoći koje joj to zabranjuju), ne stajati dugo na mjestu, kao niti sjediti dugo. Ako mora, preporučuju se vježbe koje koriste mišiće potkoljenice, poput podizanja na prste stopala. Ove vježbe su važne jer kontrakcije mišića potkoljenice pomažu venama da potisnu krv prema gore te time onemogućavaju zadržavanje veće količine krvi u potkoljenicama i stvaranje nepotrebnog pritiska.

Kod kuće treba čim češće leći i podići noge za 20 stupnjeva. U slučaju da žena od ranije ima proširene vene nogu, preporučuje se nošenje elastičnih čarapa te redovita kontrola kod vaskularnog kirurga. Ako postoji neka kronična bolest, treba biti što bolje regulirana, najbolje još prije trudnoće, te se mora takvom održavati tijekom cijele trudnoće.