Što treba znati o bolestima štitnjače u trudnoći

Hormoni štitnjače utječu na gotovo sve organe i organske sustave te na metabolizam u cjelini. Funkcija štitnjače igra ključnu ulogu u održavanju trudnoće urednom, a posebno je važna uloga hormona u razvoju mozga i, općenito, središnjeg živčanog sustava.

Utjecaj trudnoće na štitnjaču

Do promjene ravnoteže u hormonalnom statusu tijekom trudnoće dolazi i iz fizioloških razloga, čemu najznačajnije pridonose takozvani „trudnički“ hormoni – estrogen i beta-HCG. Nadalje, tijekom otprilike prve polovice trudnoće je veća potreba za jodom, izraženije u prvom tromjesečju.

Ponekad se određena bolest štitnjače ni ne utvrdi do trudnoće, najčešće zbog neupadljive kliničke slike. Ipak, češće u praksi je bolest štitnjače već definirana i pod dobrom kontrolom.

Bolesti štitnjače općenito možemo podijeliti u dvije velike skupine:

• funkcionalni poremećaji štitnjače i
• strukturalni ili morfološki poremećaji (čvorovi u štitnjači).

Funkcionalni poremećaji štitnjače u trudnoći

Po pitanju odstupanja od normalne funkcije štitnjače razlikujemo usporeni rad štitnjače (hipotireoza) i ubrzan rad štitnjače (hipertireoza).

Hipotireoza

Češće je među trudnicama prisutna hipotireoza, čemu je najčešće u podlozi kronična autoimuna upalna bolest štitnjače (Hashimotov tireoiditis). Liječenje je nadomjesno putem nadoknade levotiroksina, sintetskog ekvivalenta kojeg štitnjača ne proizvodi u potrebnoj količini.

Tijekom trudnoće najčešće su potrebna i značajnija povećanja doze levotiroksina sukladno nalazima koje je nužno kontrolirati svakih četiri do osam tjedana. Ciljni TSH za trudnoću je <2,5 mIU/L u prva dva trimestra, a u trećem je prihvatljiv i nalaz TSH do 3 mIU/L.

Iznimno, kod medicinski potpomognutih postupaka, poželjne su još strože kontrole u vidu titracije TSH nalaza, optimalno ispod 2 mIU/L.

Hipertireoza

Kod sumnje na ubrzani rad štitnjače, odnosno kod sniženog nalaza TSH, interpretacija je nešto složenija.

Gestacijska tireotoksikoza. Najčešći razlog sniženog TSH nalaza je gestacijska tireotoksikoza. Riječ je o fiziološkom otklonu u sklopu trudnoće, kada zbog međudjelovanja beta HCG-a, estrogena i hormona štitnjače, dođe do snižavanja TSH.

Tegobe u okviru gestacijske tireotoksikoze su neupadljive ili se javljaju određene nespecifične smetnje koje su uobičajene za ranu trudnoću, poput češćih palpitacija, nervoze, intolerancije vrućine. Tada je, osim iscrpne endokrinološke anamneze, potrebno učiniti i periferne hormone štitnjače (FT3 i FT4) te svakako i nalaz protutijela na TSH receptor (antiTSH receptor ili TRAb). Osim sniženog nalaza TSH, svi ostali nalazi u sklopu gestacijske tireotoksikoze su uredni; liječenje tireostaticima nije potrebno, ali je potrebno praćenje u vidu kontrola nalaza tijekom cijele trudnoće. Spontani oporavak nalaza TSH očekuje se do oko 18. tjedna trudnoće.

Gravesova bolest. Razlog dodatne laboratorijske evaluacije gestacijske tireotoksikoze je i pravovremena detekcija i liječenje općenito najčešćeg patološkog uzroka hipertireoze – Gravesove bolesti. Riječ je o upalnoj bolesti autoimune geneze, pri čemu dolazi do porasta koncentracije maloprije spomenutog protutijela na TSH receptor koji potiče štitnjaču na pojačani rad. Klinički se Gravesova bolest očituje ubrzanim radom srca, gubitkom na tjelesnoj težini, ubrzanom peristaltikom crijeva s posljedično proljevastim stolicama, nesanicom i drugim manje specifičnim tegobama. U nalazima TSH je značajnije niži (suprimiran), uz popratni porast i perifernih hormona štitnjače i antitijela na TSH receptor.

Lijekovi izbora u liječenju Gravesove bolesti su tireostatici. U prvom tromjesečja se zbog manje nepovoljnih utjecaja na plod primjenjuje propiltiouracil, a od drugog trimestra se nastavlja s tiamazolom do poroda. Češće trudnoća kao takva ne pogoduje „razbuktavanju“ hipertireoze, ali u slučaju nezadovoljavajuće kontrole hipertireoze, iznimno je nužno i operativno liječenje, isključivo tijekom drugog trimestra trudnoće.

Ostali uzroci hipertireoze. Osim Gravesove bolesti, ostali uzroci sniženog nalaza TSH su toksični adenom, multinodozna toksična struma te subakutna upala štitnjače (De Quervainov tireoiditis). Ovisno o funkcionalnom stanju štitnjače, odnosno izraženosti hipertireoze u toksičnom adenomu i u toksičnoj multinodoznoj strumi, tijekom trudnoće se primjenjuju tireostatici u manjim dozama. Kod subakutnog tireoiditisa, koji čini 1% svih tireotoksikoza, primjene nesteroidnih antireumatika u visokim dozama se nikako ne preporučuju te nam je jedina mogućnost primjena kortikosteroida.

Čvorovi u štitnjači

Najčešće promjene u morfologiji same štitnjače su čvorovi. Najčešće je riječ o tkivnim arealima bez hormonalne aktivnosti. Iznimno pojačana aktivnost upućuje na postojanje toksičnog adenoma ili se radi o toksičnoj multinodoznoj strumi. Osim redovnih ultrazvučnih kontrola u trudnoći, dodatno praćenje nije potrebno.

Kod izražene sumnje na malignu prirodu čvorova u štitnjači, daljnja obrada ide u smjeru citološke punkcije. U slučaju nalaza suspektnog ili potvrđenog karcinoma, najčešće se preporučuje pričekati do poroda i onda pristupiti operativnom liječenju te daljnjoj postoperativnoj dijagnostičkoj obradi. Iznimno se i tijekom trudnoće pristupa operativnom liječenju, u tom slučaju isključivo tijekom drugog trimestra trudnoće.

Zaključno

Uloga i značaj hormona štitnjače za uredan tijek i razvoj trudnoće, razlog su rutinskih kontrola štitnjače u trudnoći. Klinički značajniji za trudnoću su funkcionalni poremećaji štitnjače, češće hipotireoza, a rjeđe hipertireoza.

Neredovite kontrole i neprepoznate bolesti štitnjače čine trudnoću rizičnom, s posljedičnim zastojem u rastu i razvoju djeteta, većom vjerojatnošću razvoja niza kongenitalnih anomalija, većom incidencijom spontanog pobačaja ili mrtvorođenog djeteta te različitim oblicima poremećaja kognitivnog razvoja, uključujući i razvoj inteligencije.

Kod sumnje na poremećaj rada štitnjače, osim redovitog ginekološkog praćenja, nužne su i redovite endokrinološke kontrole.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.