Što je molarna trudnoća i zašto se pojavljuje?

Molarna trudnoća rijetka je komplikacija trudnoće koju karakterizira abnormalan rast trofoblasta – tkiva koje se normalno razvija u posteljicu. Jedan je od brojnih entiteta poznatih pod zajedničkim imenom gestacijska trofoblastična bolest (engl. gestational trophoblastic disease – GTD).

Razvoj posteljice

Posteljica (lat. placenta) je privremeni organ koji nastaje sjedinjenjem tkiva majke i fetusa. Njezin ispravan razvoj preduvjet je za uspostavljanje normalne trudnoće.

Razvoj posteljice započinje implantacijom blastociste (zametka) u sluznicu maternice, odnosno u endometrij. Blastocista je cistična tvorba građena od nakupina stanica u unutrašnjosti (embrioblasta) koje predstavljaju budući embrij te vanjskog sloja stanica (trofoblasta) iz kojeg će se razviti posteljica.  Osnovnu funkcionalnu jedinicu posteljice čine posteljične resice. To su prstoliki izdanci posteljice prekriveni stanicama trofoblasta koje omogućuju izmjenu plinova i hranjivih tvari između majke i fetusa te proizvodnju „hormona trudnoće“ – humanog korionskog gonadotropina (hCG).

Iz svega navedenog, jasno je kako poremećaj funkcije trofoblasta može dovesti do abnormalnog razvoja posteljice i/ili ploda, s posljedičnim razvojem komplikacija trudnoće.

Zašto nastaje molarna trudnoća?

Oplodnja predstavlja stapanje muške (spermij) i ženske (jajna stanica) spolne stanice i rezultira stvaranjem zigote (oplođena jajna stanica) koja sadrži genetski materijal oba roditelja. Pri tome je bitan pravilan omjer majčinog i očevog genetičkog materijala. Brojna istraživanja pokazala su da molarna trudnoća nastaje kao posljedica abnormalne oplodnje, odnosno prekomjernog ili isključivo očevog doprinosa genetičkom sadržaju zigote.

Premda točan uzrok molarne trudnoće nije u potpunosti poznat, postoji nekoliko rizičnih čimbenika povezanih s nastankom iste, kao što su:

• dob majke manja od 15 i veća od 40 godina,
• prethodna molarna trudnoća ili
• prethodni spontani pobačaji.

Hidatiformna mola (molarna trudnoća)

Molarna trudnoća najčešći je oblik gestacijske trofoblastične bolesti (GTB) u kojoj dolazi do potpune ili djelomične transformacije posteljičnih resica i abnormalnog rasta trofoblasta. Molarne trudnoće smatraju se premalignim promjenama budući da se mogu zloćudno preobraziti.

Razlikujemo kompletnu hidatiformnu molu koja predstavlja promjenu koja zahvaća cijelu posteljicu te parcijalnu hidatiformnu molu (PHM) koja zahvaća dio tkiva posteljice. Većina ovih trudnoća završava spontanim pobačajem vrlo brzo nakon oplodnje.

Simptomi i znakovi

• krvarenje iz rodnice tijekom prvog tromjesečja trudnoće,
• bol u području trbuha,
• izražena jutarnja mučnina i povraćanje,
• veći trbuh nego što se to očekuje kod normalne trudnoće,
• nepostojanje pokreta/srčane akcije ploda,
• ispadanje grozdastog tkiva (promijenjenih posteljičnih resica) iz rodnice.

Simptomi molarne trudnoće ne moraju se ni po čemu razlikovati od simptoma koji prate normalnu trudnoću, međutim oni su ponekad intenzivniji.

Dijagnoza i liječenje molarne trudnoće

Molarna trudnoća obično se dijagnosticira tijekom prvog rutinskog pregleda u trudnoći. Dijagnoza se postavlja na temelju detaljne ginekološke anamneze, krvnih laboratorijskih pretraga, ginekološkog te ultrazvučnog pregleda. Laboratorijski se utvrđuje razina βhCG-a u krvi koja je izrazito povišena s obzirom na gestacijsku dob.

U potpunoj hidatiformnoj moli, ultrazvučnom pretragom se u materištu ne nalazi gestacijska vrećica s plodom, već slika tzv. „snježne mećave“ koja predstavlja povećane i cistično proširene posteljične resice, grozdastog izgleda. U parcijalnoj molarnoj trudnoći embrij može biti vidljiv. 

Premda velik broj molarnih trudnoća završava spontanim gubitkom trudnoće, ponekad je potrebna terapijska intervencija. Hidatiformna mola liječi se odstranjenjem promijenjenog tkiva posteljice kiretažom. Potpuno uklanjanje maternice ili histerektomija je terapijska opcija za žene u poodmakloj dobi te žene koje ne planiraju ponovno zatrudnjeti. 

Nakon provedenog zahvata, potrebno je pratiti vrijednosti humanog korionskog gonadotropina u krvi koje, ako ostanu povišene ili dalje rastu, mogu ukazivati na postojanje zaostalog posteljičnog tkiva ili rjeđe, invazivnog koriokarcinoma koji zahtijeva kemoterapiju.

Nakon normalizacije nalaza, preporuka je pričekati šest mjeseci do godinu dana prije odluke o sljedećoj trudnoći. Suvremenim dijagnostičkim i terapijskim postupcima postiže se optimalan učinak liječenja i velik broj žena ima zdravu i uspješnu trudnoću/trudnoće u budućnosti.