Preko trnja do zvijezda: pomoć neplodnim parovima

Neplodnost je nemogućnost jednog para da postigne trudnoću nezaštićenim spolnim odnosima unutar godine dana. Oko 15% svih parova je neplodno. Uzroci mogu biti vezani uz muškarca (20%), ženu (40%) te oboje (30%), a za ostali udio se ne zna uzrok.

S obzirom na isprepletenost, u liječenje neplodnosti su uključena oba partnera.

Otkrivanje uzroka

Za otkrivanje uzroka vezanih uz muškog partnera potrebno je detaljno ispitati dosadašnje bolesti, napraviti laboratorijske pretrage poput hormonskih te klinički pregled. Posebna pozornost usmjerena je analizi sjemena poput brojanja spermija, njihove pokretljivosti i izgleda. U slučaju sumnji može se napraviti i genetska analiza.

U slučaju ženske neplodnosti postoje brojni testovi i postupci, no nisu uvijek svi potrebni. Kliničari će često početi ispitivanjem dosadašnjih bolesti te nekim od osnovnih testova. Klinički pregled je usmjeren traženju znakova i simptoma koji bi upućivali na hormonsku neravnotežu. Krvne pretrage će također biti usmjerene na ključne hormone hipotalamusa, hipofize i jajnika. Rabe se testovi za procjenu ovulacije i rezerve jajnika, poput FSH.

U slučaju ženske neplodnosti postoje brojni testovi i postupci, no nisu uvijek svi potrebni. Kliničari će često početi ispitivanjem dosadašnjih bolesti te nekim od osnovnih testova

Koriste se neki od testova za procjenu ovulacije koja je potrebna za postizanje trudnoće. Ispitivanjem o dosadašnjim ciklusima, kao i određivanjem koncentracije nekih hormona poput LH o ovulaciji se može jako puno doznati. Za utvrđivanje postojanja ovulacije mjeri se i koncentracija progesterona između 18. i 24. dana od prvog dana započetog ciklusa.

Za postizanje trudnoće te njezin daljnji tijek važan je anatomski odnos struktura. Neke od nepravilnosti građe spolnih organa uključuju septum maternice kao jednu pretragu koja smanjuje veličinu materišta, nepravilan izgled maternice, polipe, ali i strukturalne nepravilnosti izazvane ginekološkim postupcima.

Jedne od najčešćih nepravilnosti su i ožiljkivanje te neprohodnost jajovoda, a javljaju se zbog upalnih procesa u zdjelici, endometrioze i priraslica izazvanih upalnim stanjima u trbušnoj šupljini i kirurškim postupcima.

Pogled u tijelo

• Ultrazvučna metoda je jedna od metoda koja ima najmanji rizik za bolesnicu, ako uopće postoji. Metoda ne zahtijeva nikakav oblik anestezije. Ultrazvukom se može prikazati oblik te velikom točnošću izmjeriti veličina maternice i jajnika, kao i utvrditi nepravilnosti građe i postojanje fibroida, cističnih i tumorskih tvorbi.
• Histerosalpingografija je metoda koja se koristi u svrhu otkrivanja nepravilnosti u građi maternice i jajovoda. Nakon ubrizgavanja kontrastnog sredstva moguće je pomoću radioloških metoda vidjeti poremećenu strukturu spomenutih organa.
• Histeroskopija je metoda kojom se može pregledati unutrašnji izgled maternice pomoću uske cjevčice s kamerom. Ona se obično izvodi u žena u kojih se sumnja na nepravilnost u građi maternice. Potrebno je nakon kliničkog pregleda napraviti pregled ultrazvukom. U slučaju sumnje na nepravilnost u građi pristupa se histeroskopiji, pri kojoj se može i otkloniti nepravilnosti, ali ne bez prethodnog dogovora s bolesnicom.
• Laparoskopija – Za utvrđivanje ozljeda jajovoda, prisutnost endometrioze i drugih tvorbi u zdjelici moguće je izvesti laparoskopiju. To je kirurški zahvat nakon kojega sljedeći dan bolesnica može ići doma. Za nju je potrebna opća anestezija. Tijekom laparoskopije moguće je uklanjanje žarišta endometrioze, čime se pripomaže u izlječenju neplodnosti. Laparoskopija ipak nije jedan od postupaka koji se rutinski koristi u liječenju neplodnosti.

Postupci medicinski potpomognute oplodnje

Neki od genetskih testova koji se koriste zahtijevaju mali uzorak krvi, a iz nje se analizira broj kromosoma, njihov izgled, kao i prisutnost kromosoma s otkinutim dijelovima te time nedostatkom genetskog materijala. Postupcima medicinski potpomognute oplodnje moguće je izbjeći spajanje spolnih stanica s ovakvim nedostacima.

U metode medicinski potpomognute oplodnje spadaju klinički i laboratorijski postupci kojima se želi postići trudnoća u neplodnih parova, a u kojih uklanjanje izravnih uzroka neplodnosti nije pogodno ili nije moguće. Dogovorno, ove metode podrazumijevaju uzimanje i izolaciju jajne stanice. Spomenute metode obuhvaćaju in vitro fertilizaciju, tj. izvantjelesnu oplodnju, inseminaciju, transfer oplođene jajne stanice, transfer zigote i još poneke koje se rade po potrebi ili ako to zakon u pojedinoj državi dopušta. Tako se dodatno može izvesti zamrzavanje jajne stanice ili embrija, dozrijevanje jajne stanice izvan tijela, dobivanje spermija iz testisa punkcijom te genetska analiza prije implantacije.

U metode medicinski potpomognute oplodnje spadaju klinički i laboratorijski postupci kojima se želi postići trudnoća u neplodnih parova, a u kojih uklanjanje izravnih uzroka neplodnosti nije pogodno ili nije moguće

U postupku izvantjelesne oplodnje nakon stimulacije jajnika lijekovima i hormonima pristupa se uzimanju jajne stanice iz jajnika uz pomoć ultrazvučnog nadzora. Nakon izdvajanja jajne stanice s njom se spaja spermij te se nakon uspješne oplodnje u stadiju embrija također uz pomoć ultrazvučnog nadzora vraća u maternicu.

U slučaju muške neplodnosti često primjenjivana metoda je ubacivanje jednog spermija u jajnu stanicu. U prirodnim uvjetima ulazak u jajnu stanicu je samostalna radnja spermija, no u slučaju nesposobnih spermija moguće je izravnim ubacivanjem zaobići blokadu koja nastaje kada nesposoban spermij pokušava probiti membranu jajne stanice. Spermije je moguće dobiti ejakulacijom, ali i mehanički punkcijom iz testisa ili jednog dijela zvanog epididimis.

Važnost psihološke potpore i podrške

Nikako se ne bi smjela zaboraviti psihološka potpora ljudima koji zbog svoje neplodnosti mogu biti emotivno nestabilni, anksiozni, depresivni, ali i ljutiti. Također mogu imati osjećaj srama i krivnje zbog svoje neplodnosti.

Nikako se ne bi smjela zaboraviti psihološka potpora ljudima koji zbog svoje neplodnosti mogu biti emotivno nestabilni, anksiozni, depresivni, ali i ljutiti

Liječnik bi trebao služiti kao izvor informacija za pitanja oko problema neplodnosti. S obzirom na to da dva pacijenta nikad nisu ista, potreban je individualni pristup, pa i smjernice koje bi se odnosile na jednu osobu ne moraju biti primjenjive na drugoj.