Evolucija carskog reza: od očajničke borbe za život do minimalno invazivnog zahvata

Želja da se spasi dijete, vjerojatno je stara koliko i čovječanstvo, ugrađena u naše gene kao jedan od temeljnih mehanizama preživljavanja. Tako je i rođenje djeteta oduvijek bio značajan događaj, no koji je u vremenima prije moderne medicine odnosio brojne živote.

Rizik smrti rodilje i djeteta bio je toliko visok da je i u mnogim našim krajevima postojao običaj da se žena, kad bi osjetila da će roditi, odjene u „misnu robu“, dakle svečanu haljinu, ispovijedi i pričesti kako bi bila spremna za smrt.

Carski nije od careva

Nerijetko bi se pri porodu koji se zakomplicirao činilo sve da se barem spasi dijete. Jedan od takvih očajničkih pokušaja bio je i rez na trbušnoj šupljini i maternici najčešće već mrtve rodilje. Tako postoje povijesni zapisi koji svjedoče da se operacija otvaranja trbuha i maternice mrtvoj rodilji poduzimala čak i u pretpovijesti, u Mezopotamiji. Ponegdje bi se zahvat učinio dok je rodilja još uvijek bila živa, no nakon čega bi preminula uslijed krvarenja i sepse.

Današnji naziv „carski rez“, doznajemo iz kolumne dr. sc. Amira Muzure, pak vuče porijeklo još iz VII. stoljeća prije Krista. Tada je u doba rimskog kralja Nume Pompilija donijet zakon Lex regia (kasnije poznat kao Lex caesarea). Prema njemu je otvaranje trbuha svake umrle rodilje bilo neophodno s ciljem pokušaja spašavanja djeteta.

Iako naziv spomenutog zakona potječe od latinskog izraza caedare (prt. caesus) što znači „rezati“, a od čega je Plinije Stariji izveo naziv Caesones ili Caesares za ljude rođene na takav način, zbrka u prijevodu i jezične zavrzlame na kraju su zahvat „krstile“ – carskim.

Francuski carski rez stigao u Hrvatsku

Nije posve sigurno niti koja je prva žena preživjela takav zahvat. Tako se na nekim mjestima spominje uspješan porod češke kraljice Beatrice Burbonske 1337. godine. Drugi izvori govore o škopitelju svinja iz Švicarske Jakobu Nuferu koji je tako navodno uspio spasiti svoju ženu i dijete oko 1500. godine.  Za naše je krajeve ostao zabilježen uspjeh vojnih kirurga iz Osijeka iz 1697. godine.

No, bilo da je riječ o nazivu ili samom zahvatu koji iza njega stoji, teško bi se moglo reći da je ovaj operativni zahvat čak i danas na „carski“ način jednostavan, lagodan ili bez rizika. Iako su ozbiljne komplikacije poput apcesa, sepse ili zdjelične tromboembolije na listi rjeđih, rodilje imaju značajno povećan rizik od postporođajne depresije, veće su teškoće s dojenjem, a poseban problem predstavlja oporavak nakon operacije koji je često bolan i dugotrajan.

Stoga i ne čudi interes javnosti koji se posljednjih mjeseci podigao oko relativno nove tehnike carskog reza koja je prozvana „francuskom“. Nju su u Hrvatsku donijeli liječnici iz zagrebačke KBC Sestre Milosrdnice, dr. sc. Ozren Grgić i dr. Marijo Čukelj.

Iako takozvana ekstraperitonealna tehnika carskog reza nije posve nova, a o takvom pristupu pisao je još početkom 19. stoljeća Louis-Auguste Baudelocque, činjenica je da je medicini trebalo doista dugo vremena da je razvije, usvoji i primjeni, ponajprije zato jer se smatrala kompliciranom.

No 1996. godine dr. Denis Fauck i dr. Jacques Henri Ravina opisali su i počeli primjenjivati „poboljšanu“ ekstraperitonealnu tehniku carskog reza koja je napokon zaživjela, najprije u Francuskoj, potom se polako počela širiti svijetom, da bi ove godine stigla i u Hrvatsku.

Razlike klasičnog carskog reza i FAUCS-a

Kod „klasičnog“ carskog reza potrebno je proći kroz sedam slojeva trbuha uključujući i stijenku maternice. Kod Francuskog ambulantnog carskog reza (FAUCS), odnosno ekstraperitonealne tehnike postupak je značajno poštedniji.

Prva razlika koja se ističe odnosi se na otvaranje fascije ravnog mišića trbuha. Ona se ne otvara poprečno, već uzdužno, a mišići se ne režu već se razmiču. Na taj način se maternici pristupa s vanjske strane ne ulazeći u trbuh. Mokraćni mjehur odvaja se od maternice nježno i bez krvi kako bi se moglo pristupiti mjestu na kojem je potrebno napraviti rez.

S obzirom na to da nema poprečnog reza te da se ne otvara potrbušica, poslijeoperacijska bol je značajno smanjena u odnosu na klasični rez. Također nije potrebno postavljanje katetera u mokraćni mjehur čime se smanjuje rizik od mokraćnih infekcija.

Razlika između klasičnog carskog reza i „francuskog“ očituje se i u načinu šivanja maternice i zatvaranju kože tkivnim ljepilom. To, u slučaju maternice, rezultira boljim i debljim ožiljkom na mišiću maternice te smanjenju rizika njegova puknuća pri sljedećem porođaju. U slučaju kože, manja je mogućnost nastanka „ružnog“ ožiljka.

Tijekom zahvata rodilja je budna te se koristi spinalna i epiduralna anestezija. U svega nekoliko sati nakon poroda rodilja može ustati, hodati, mokriti, tuširati se, jesti i piti. Oko 80% žena može otići kući već nakon jednog dana, a 90% njih nakon dva dana od poroda. No zbog djeteta se zadržavaju u bolnici tri dana kao što je to slučaj i sa ostalima.

Ipak, unatoč svim pozitivnim stranama FAUCS-a u odnosu na klasičan carski rez, potrebno je naglasiti da svi liječnici preporučuju da uvijek, kad okolnosti to dozvoljavaju, prvi izbor bude prirodni vaginalni porod jer svaka njegova faza ima svoju ulogu u razvoju djeteta.