Možemo li spriječiti staračku nagluhost? Donosimo savjete za lakšu komunikaciju

Staračka nagluhost ili prezbiakuzija česta je u zlatnim godinama, što znači da se sluh postupno gubi. Važno je naglasiti da je izraženija kod muškaraca nego kod žena te se pojavljuje već nakon drugog desetljeća života. Gubitak sluha najprije zahvaća visoke frekvencije, pa srednje, što može značiti da osoba teško čuje cvrkut ptica, no može se dogoditi jasno čuje niskofrekventne zvukove kao što je tutnjanje kamiona niz ulicu.

Prezbiakuzija može biti posljedica promjena u unutarnjem uhu, ali do nje mogu dovesti i promjene u srednjem uhu ili složene promjene živčanih putova koji vode slušne signale u mozak.

Uzroci i simptomi

Staračka nagluhost ovisi o genetici, krvotoku, prehrani, promjenama u tkivima, klimi i stresu. Naravno da ovisi i o utjecaju djelovanja buke u životu pojedinca, od izloženosti buci svakodnevnog prometa do slušanja glasne glazbe. Ponekad nastaje kao provodna, što znači da je gubitak sluha prouzročen devijacijama u vanjskom i srednjem uhu zbog kojih se zvuk ne provodi u unutarnje uho. Uzrok može biti slaba funkcija bubnjića ili slušnih koščica.

Mnoge osobe nisu svjesne da se sluh pogoršava upravo zbog te postupnosti koja se događa tijekom godina. Kod prezbiakuzije se zvukovi čine manje razumljivi i glasni pa nastaje teškoća u slušanju i unutarnjem govoru, odnosno razumijevanju govora.

Kao simptome spomenimo:

• govor drugih se čuje kao mrmljanje
• glasovi „s“ i „t“ teško se čuju
• razumijevanje razgovora je otežano, posebno ako imamo izraženiju pozadinsku buku
• lakše se čuje glas muškarca od glasova žena koji su viših frekvencija
• određeni zvukovi smetaju te izazivaju frustraciju ili su previše glasni
• pojava tinitusa.

Može li se spriječiti staračka nagluhost?

Veći dio gubitka sluha prouzročen izlaganjem buci može se spriječiti. Treba razvijati svijest o potencijalnom štetnom djelovanju jakih zvukova u svakodnevnom životu i na poslu. Čepićima ili posebnim pokrivalima uši se mogu zaštititi od buke i treba ih svakodnevno koristiti.

Važno je naglasiti da treba brižno liječiti eventualne postojeće bolesti kao što su metaboličke, cirkulacijske i srčane bolesti, dijabetes i visoki krvni tlak da ne bi ostavile štetne posljedice na slušni sustav.

Savjeti za komunikaciju

Dok razgovarate s osobom oštećenog sluha, okrenite se prema njoj tako da vam vidi lice, a svjetlo bi trebalo biti ispred vas dok govorite jer tako omogućujete da promatra vaše izraze lica, geste, pokrete usana i tijela, što je najvažniji dio komunikacije. Tijekom razgovora isključite sve što može „ometati“ razgovor, od radija do televizora. Pokušajte ne govoriti dok žvačete ili ne pokrivati usta rukama.

Govorite malo glasnije nego inače, ali nemojte vikati jer time možete iskriviti govor. Govorite prilagođenim tempom i nemojte naglašavati zvukove, pokušajte uputiti osobu s prezbiakuzijom u temu razgovora.

Ako vam se učini da nije razumjela što ste rekli, ponovite jednostavnijom rečenicom te pritom pazite na koartikulaciju (zaokružite usne pri artikuliranju glasova) i tempo govora. Dogovarate li susret u restoranu ili na nekom drugom mjestu, odaberite lokacije koje nisu prenapučene ljudima i gdje nije bučno.

Važno je naglasiti da osoba s oštećenjem sluha treba zajedno s osobama iz svoje okoline, s kojima svakodnevno provodi dosta vremena, raditi na boljem slušanju. Također treba znati da je potrebno određeno vrijeme da se navikne promatrati ljude dok govore te da se ostali naviknu da govore razumljivije i glasnije te licem u lice.

Treba mnogo strpljenja tijekom prilagodbe na gubitak sluha. Zajedničkim radom osobe koja je izgubila sluh i bliskih joj ljudi te stručnjaka pacijent bi trebao što „bezbolnije“ prihvatiti svoje stanje sluha i slušanja.

Što možemo učiniti ako nam se ošteti sluh?

• Razgovarajte s obitelji, bliskim osobama, prijateljima i kolegama jer vam oni mogu uvelike olakšati komunikaciju.
• Obavijestite druge o gubitku sluha jer što ste otvoreniji s osobama koje s vama provode mnogo vremena, komunikacija će vam biti lakša.
• Zatražite od ljudi da govore glasnije, ali da ne viču. Ne moraju govoriti sporije, samo jasnije.
• Budite svjesni buke oko vas koja vam otežava slušanje. Kad idete na neko mjesto, nemojte sjesti pokraj mjesta gdje je bučno jer pozadinska buka otežava razgovor.
• Zatražite od sugovornika da budu okrenuti prema vama licem tijekom razgovora.
• Isključite TV i radio kad ne moraju biti uključeni.
• Zatražite pomoć otorinolaringologa i audiologa te odaberite najprikladnija slušna pomagala.