Protiv straha od starenja i diskriminacije prema dobi se treba boriti

Često se postavlja pitanje u čemu je tajna dugovječnosti. Nudi se bezbroj savjeta i recepata za dulji život. No, s druge strane, naveliko se promiče takozvani „kult mladosti“ s najraznovrsnijim zahvatima i pripravcima protiv starenja. Iz toga proizlazi paradoks da bismo htjeli dugo živjeti, ali ne i starjeti, premda je to prirodno i neizbježno.

Gerontofobija: najrašireniji strah današnjice

Velik procvat anti-age industrije povezan je s jednim od najraširenijih strahova današnjice – gerontofobijom. To je iracionalan strah i odbojnost prema starenju te starijim osobama, poznat i kao FOGO (kratica engleskog izraza fear of getting old, što znači strah od starenja).

Ne tako davno, starije su osobe bile poštovani članovi zajednice, prenositelji znanja i životnih mudrosti, čuvari kulturne baštine. Otkako tehnologija ubrzano mijenja svijet, pritom produbljujući jaz između mladih i starih, ovi potonji su gurnuti na marginu društva. Smatra ih se nesposobnima i beskorisnima. U društvu koje je opsjednuto „potencijalom“ i profitom, starijim se osobama predbacuje da su opterećenje za socijalni sustav.

U takvom poimanju starosti, ona se ponajprije svodi na bolest i nemoć.

Diskriminacija temeljem dobi

Uslijed rastuće gerontofobije, sve je izraženiji takozvani ageizam. Pojam također potječe iz engleskog jezika, odnosno riječ je o kovanici ageism nastale od riječi age (dob) kojoj je dodan sufiks „ism“. Ageizam je diskriminacija prema dobi. Može biti usmjerena prema bilo kojoj dobnoj skupini, ali najčešće je usmjerena prema starijima te može ozbiljno narušiti njihovo zdravlje i socijalni status.

Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da ageizam, za razliku od rasizma i seksizma, nije osporavan nego je, štoviše, „normaliziran“ jer ga društvo ne tretira kao problem.

Postoji niz znanstvenih teorija o razlozima takvog ponašanja. Među ostalim, teorija upravljanja strahom polazi od toga da se predrasudama i stereotipima o starenju štitimo od osjećaja tjeskobe zbog vlastite prolaznosti i smrtnosti.

Starije se često podcjenjuje i zanemaruje. Čak i dobronamjerne osobe starijima se obraćaju svisoka i s prenaglašenom ljubaznošću, kao da su mala djeca. Druga je krajnost nasilje. Prema istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije, u prosjeku svaka šesta osoba starije dobi trpi neki oblik zlostavljanja: psihičkog, tjelesnog, financijskog…

Stariji se često boje i srame prijaviti zlostavljanje, ili nemaju mogućnosti za to, jer uglavnom ih zlostavljaju vlastita djeca, rođaci, skrbnici…

Začarani krug

I tako dolazimo do pitanja, zašto je ageizam masovna pojava, ako će i oni koji provode ageizam vjerojatno doživjeti starost? U svjetskoj populaciji sve je više starijih osoba. Ne bismo li stoga već od malih nogu trebali stjecati znanja kako kvalitetnije i smislenije živjeti u poznijoj dobi?

Stigmatiziranje starijih osoba pretvara se u začarani krug, odnosno u samoispunjujuće proročanstvo. Naime, starije osobe izložene predrasudama okoline mogu se naposljetku i same početi ponašati u skladu s predrasudama, osjećajući se otpisanima i gubeći motivaciju da brinu o svom zdravlju. I mlađe osobe koje imaju predrasude prema starijima, mogu postati žrtvama tih istih predrasuda kada i same ostare.

Optimizam prema starenju može produljiti život

Prema rezultatima istraživanja koje su prošle godine objavili znanstvenici s američkog sveučilišta Oregon State University, ljudi koji u srednjoj dobi imaju optimističan stav prema starenju, u prosjeku žive čak sedam godina dulje od onih koji imaju loša očekivanja od starenja.

Otprije je poznato da kronološku dob (kalendarski broj godina) ne možemo usporiti, ali možemo to učiniti sa svojom biološkom dobi (fiziološkim odnosno zdravstvenim stanjem). U tom smislu tridesetogodišnjak može imati tijelo pedesetogodišnjaka, ili obrnuto – ovisno o životnim navikama. Biološko starenje ubrzava se uslijed nepravilne prehrane, sjedilačkog načina života, nespavanja, nedovoljnog boravka u prirodi, pušenja, alkohola i drugih opijata, neznanja kako se suočavati sa stresom…

Savjeti za kvalitetniju starost

Dakle, znamo što nam je činiti da što dulje ostanemo u dobroj formi. Stručnjaci preporučuju da cijeli život treba razmišljati kako želimo starjeti.

Ni u poznoj dobi nije kasno za planiranje i postavljanje ciljeva: svaki dan hodati određeno vrijeme ili prijeći određenu udaljenost, redovito biti u kontaktu s obitelji, prijateljima i susjedima (naravno, uzevši u obzir epidemiološku situaciju), baviti se omiljenim hobijem ili naučiti nešto novo… Primjerice, prošlogodišnje istraživanje što su ga proveli znanstvenici s američkog sveučilišta Austin Texas, pokazalo je da korištenje interneta pomaže starijima da se u pandemijskim uvjetima lakše povezuju s drugima, te ih ujedno potiče da istražuju, uče i budu mentalno „fit“.

Stoga pomozite starijima oko sebe da žive što ispunjenije i aktivnije te cijenite njihovo znanje i iskustvo.