Podložnost infekcijama u zlatnim godinama i što možemo učiniti

Starenje populacije globalni je proces koji se u posljednjim desetljećima odvija ubrzano, naročito u zemljama u razvoju. Od ukupnog broja starijih ljudi, smatra se da će njih 80% živjeti u zemljama u razvoju. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije broj ljudi starijih od 60 godina 2015. godine iznosio je 900 milijuna. Do 2050. godine taj broj će iznositi dvije milijarde, što znači da će udio ljudi starijih od 60 godina u općoj populaciji s 12% narasti na 20%.

Unatoč antibiotskoj terapiji i sve boljim dijagnostičkim mogućnostima, infektivne bolesti su odgovorne za jednu trećinu smrti kod ljudi starijih od 65 godina.

Veći rizik nastanka infekcija

Starenjem dolazi do fizioloških promjena našeg organizma koje pogađaju gotovo sve organe i sustave te doprinose povećanju rizika za nastanak infekcija – koža se stanjuje i gubi elastičnost, slabi refleks kašlja, smanjuje se stvaranje želučane kiseline i usporava rad crijeva, javljaju se anatomske i funkcionalne promjene mokraćno-spolnog sustava.

Imunološki sustav slabi i postaje manje sposoban za borbu protiv uzročnika bolesti. Raste i broj kroničnih bolesti koje dodatno slabe organizam i, s jedne strane, čine podlogu za nastanak infekcije, a s druge su odgovorne za uzimanje većeg broja lijekova.

Sindrom slabosti (frailty syndrome) koji se javlja kod starijih ljudi očituje se polaganim smanjenjem kapaciteta većeg broja organskih sustava, gubitkom mišićne mase i padom tjelesne težine te smanjenjem pokretljivosti. Dolazi do sve težeg obavljanja svakodnevnih radnji, pa starije osobe počinju ovisiti o pomoći drugih. Sklonije su padovima i ozljedama. Osobe sa sindromom slabosti osjetljivije su na stres i podložnije razvoju infekcija, težim kliničkim slikama, razvoju komplikacija te imaju povećan rizik od nepovoljnog ishoda bolesti.

Bitno je naglasiti da svi ljudi ne stare jednako. Neki ljudi ostaju aktivni i zdravi te nemaju povećani rizik za nastanak infekcija.

Možemo reći da što su ljudi neaktivniji te što im je mogućnost obavljanja svakodnevnih radnji manja (ustajanje, obavljanje higijene, samostalna prehrana i sl.), odnosno što su ovisniji o tuđoj pomoći, to im je i sklonost infekcijama veća.

Otežano postavljanje dijagnoze

Kod starijih ljudi često izostaju tipični znakovi bolesti kao što su povišena tjelesna temperatura i povećan broj leukocita u krvi, a često se javljaju netipični simptomi ili simptomi koji se mogu pripisati gerijatrijskom sindromu (nepokretnost, nesamostalnost, nestabilnost, nekontrolirano mokrenje).

Primjer je inkontinencija, odnosno nemogućnost voljnog pražnjenja stolice i mokraće koja se može zamijeniti s infekcijom probavnog ili mokraćnog sustava. Drugi primjer je upala pluća kod koje uobičajeni simptomi (kašalj, bol u prsima i povišena tjelesna temperatura) izostaju kod 30% bolesnika. Umjesto tih simptoma javljaju se smetenost i nagla pojava slabosti kao jedini simptomi. 

Najčešće infektivne bolesti

Iako se gotovo sve infekcije mogu javiti i u starijoj životnoj dobi, neke su ipak češće, što ovisi ne samo o samom bolesniku, već i o njegovoj okolini (smještaju).

Tako relativno zdrave osobe koje žive u svom domu najčešće obolijevaju od infekcija dišnog sustava, zatim infekcija mokraćnog sustava, a na trećem mjestu su infekcije probavnog sustava.

Kod bolničkih pacijenata postoji opasnost od razvoja aspiracijske pneumonije (naročito kod pacijenata s poremećajem svijesti te intubiranih pacijenata), česte su infekcije mokraćnog sustava i pojava dekubitusa.

Starije osobe smještene u domovima za starije predstavljaju posebnu kategoriju. 75% svih infekcija kod njih otpada na pneumonije, infekcije mokraćnog sustava te infekcije kože i mekih tkiva.

Upotreba antibiotika u liječenju

Liječenju starijih osoba treba pristupiti s posebnom pažnjom. Uvijek treba uzeti u obzir nuspojave lijekova te moguću interakciju s lijekovima koje pacijent već uzima, kao i stanje bubrežne funkcije.

Antibiotici nisu bezopasni. Treba ih primjenjivati samo onda kada su doista i potrebni, znači u slučaju infekcija. Nepotrebna upotreba antibiotika smatra se jednim od najvažnijih faktora razvoja otpornosti bakterija na antibiotike i nastanka multiplorezistentnih sojeva.

Jedan od najčešćih razloga za nepotrebnu i prekomjernu upotrebu antibiotika je sumnja na infekciju mokraćnih puteva. Iako je infekcija mokraćnih puteva jedna od najčešćih infekcija u starijoj životnoj dobi, samo prisustvo bakterija u mokraći ne znači nužno infekciju. Laboratorijski nalaz uvijek treba tumačiti u sklopu cjelokupne kliničke slike.

Infekcije uzrokovane multiplorezistentnim bakterijama (MDRB)

Pod multiplorezistentnim bakterijama podrazumijevaju se bakterije otporne na tri ili više vrsta antimikrobnih lijekova, a ponekad i na sve trenutno dostupne antibiotike (panrezistentni sojevi).

Prisustvo bakterija na koži i/ili sluznicama bez simptoma bolesti (kolonizacija) obično prethodi razvoju simptomatske infekcije. Najvažniji rizični faktor za kolonizaciju MDRB-a su prisustvo urinarnog katetera i sonda za hranjenje. Ostali faktori su: nemogućnost zadržavanja mokraće (inkontinencija), prisustvo drugih bolesti (npr. šećerna bolest, bubrežno zatajenje, kronična opstruktivna plućna bolest), prethodna upotreba antibiotika, nedavni boravak u bolnici. Najčešće su zahvaćeni mokraćni sustav, donji dišni i probavni sustav, a česte su i infekcije kože i mekih tkiva.

Infekcije uzrokovane multiplorezistentnim bakterijama su u porastu te, iako se donedavno smatralo da se rezervoar ovih infekcija nalazi u bolnicama, recentna literatura govori da su to domovi za starije osobe. Podaci iz literature govore da je preko 35% osoba smještenih u domove za starije kolonizirano s multiplorezistentnim bakterijama.

Korisnici domova kolonizirani ili oboljeli od infekcija uzrokovanih multiplorezistentnim bakterijama mogu predstavljati rezervoar širenja ovih bakterija u druge ustanove zdravstvene skrbi, stoga je neophodna dobra komunikacija među svim ustanovama uključenim u zdravstvenu skrb, podizanje svijesti o pravilnoj upotrebi antibiotika, kao i mjerama za kontrolu infekcija.

Najbolji način za prevenciju infekcija

Najvažniji postupci u sprečavanju infekcija u starijoj životnoj dobi su cijepljenje, pridržavanje mjera kontrole infekcije i aktivan život.

Tri su cjepiva preporučena za stariju životnu dob: cjepivo protiv gripe, pneumokoka i herpes zostera. Cjepiva su dostupna i kod nas.

Mjere kontrole infekcije su bitne, kako u bolnicama, tako i u domovima za starije osobe. Primjena tih mjera sprječava širenje infekcije s jedne osobe na drugu. Osnovna mjera je higijena ruku.

I na kraju, ali ne po važnosti, je aktivnost. Što su osobe dulje aktivne, samostalne i neovisne o tuđoj pomoći, rizik za nastanak infekcija je manji.

Izvor: Zdravlje za sve, NZJZ „Dr. Andrija Štampar“