Česta tegoba u zlatnim godinama: kako smanjiti osjećaj suhoće usta? 

Slina igra važnu ulogu u čišćenju usta tijekom dana. Ispire ostatke hrane i bakterije između pranja zuba kako bi vaši zubi i usna šupljina bili zdravi.

Kada su vam usta suha i nema dovoljno sline za obavljanje ove funkcije, čestice hrane i bakterije počinju se nakupljati, uzrokujući loš zadah.

Mit o smanjenom lučenju sline u starosti

Produljenjem života ljudi dolazi i do povećanja kroničnih stanja i bolesti koje utječu i na sustavno i oralno zdravlje.

Osjećaj suhoće usta (kserostomija) česta je pritužba kod starijih osoba. Može se pojaviti unatoč normalnoj aktivnosti žlijezda slinovnica jer slina ne navlaži nužno cijela usta ravnomjerno. Lokalizirana područja suhoće mogu izazvati osjećaj suhih usta. Osjećaj suhoće usta nastaje kada se protok sline smanji za 50%.

Ranije se smatralo da su promjene u kvalitativnom i kvantitativnom stvaranju sline povezane s normalnim starenjem. Ovo je moglo biti djelomično zbog uobičajenih pritužbi na kserostomiju (suhoću usta) kod starijih ljudi. Međutim, objavljeni radovi pokazuju proturječnu sliku učinaka dobi na protok sline.

Prastara mantra o smanjenom lučenju sline sa starenjem, nije podržana u literaturi. Promjene u anatomiji i fiziologiji koje dolaze s godinama, uključujući i smanjenje osjeta, mogu objasniti promjene u protoku sline. Kemijski sastav sline ne mijenja se u zdravih starijih ljudi. Gubitak acinarnih stanica koje proizvode tekućinu, povećava osjetljivost starije osobe na poremećaj salivacije.

Mogući uzroci suhoće usta

Uzroci suhoće usta mogu biti:

• pušenje, pijenje alkohola (uključujući vodice za ispiranje usta), pića s kofeinom (kava, čaj, energetski napitci),
• dehidracija (često ljudi starije dobi ne uzimaju dovoljno tekućine),
• infekcije,
• disanje na usta umjesto na nos (alergije, devijacija septuma, nosna polipoza, uvećane adenoidne vegetacije),
• zračenje u području vrata i glave,
• sarkoidoza,
• Syögrenov sindrom,
• šećerna bolest,
• lijekovi – suha usta česta su tegoba kod starijih osoba, uglavnom kao posljedica velikog broja korištenih lijekova. Najčešće se radi o antidepresivima, antipsihoticima, antihistaminicima, antihipertenzivima, bronhodilatatorima, diureticima, lijekovima za refluks,
• psihogeni uzroci

Liječenje suhoće usta i savjeti za samopomoć

Liječenje suhoće usta usmjereno je na uzrok. Potrebno je smanjiti ili izbaciti upotrebu alkohola, pušenje, upotrebu kofeinskih napitaka. Potrebno je često i dovoljno pijenje tekućine.

Preporučuje se korištenje bombona bez šećera, bombona i žvakaćih guma na bazi mente, pića bez šećera i kiseline, redovito uzimanje C vitamina.

Jabučna kiselina, koja se nalazi u kruškama i jabukama, može biti učinkovita u liječenju suhoće usta, ali glavni nedostatak i vitamina C i jabučne kiseline je njihov kiseli pH i štetan učinak na zubnu caklinu.

U zračenih pacijenata može se primijeniti lijek pilokarpin.

Važno je poduzeti mjere opreza i spriječiti štetne posljedice smanjenja stvaranja sline. Ove mjere opreza uključuju česte i redovite posjete doktorima dentalne medicine, svakodnevnu upotrebu fluorida, pranje zubi i čišćenje koncem nakon jela, a poseban oprez potrebno je posvetiti higijeni zubnih proteza.

Sindrom pekućih usta

Mnogi stariji ljudi žale se i na osjećaj pečenja u području jezika i/ili ostalih dijelova usta. Do dijagnoze se dolazi isključenjem ostalih bolesti, tada se naziva sindrom pekućih usta (burning mouth syndrome BMS).

Pacijenti s BMS-om imaju veću učestalost osjeta suhoće usta. Međutim, istraživanjem brzine protoka sline nisu nađene razlike u odnosu na kontrolne skupine.

Pacijenti se žale na povećan intenzitet boli tijekom dana, bol se smanjuje ili nestaje tijekom jela i ne budi ih tijekom noći.

Nema jasnih dokaza koji ukazuju na to da je dob sama po sebi čimbenik u ishodu liječenja starijeg bolesnika s ovom bolesti. U liječenju je važna bihevioralna terapija, a mogu se primjenjivati analgetici (kapsaicin), anestetici (lidokain), antikonvulzivi, antidepresivi i drugi.

Razgovor s pacijentom je od presudne važnosti, kako za postavljanje dijagnoze tako i za odluku o terapiji. Možemo citirati poznatog američkog kardiologa, dr. Paul Dudley Whitea (1886. – 1973.): „Liječnik koji ne može uzeti dobru anamnezu i pacijent koji je ne može dati, u opasnosti su od davanja i primanja lošeg liječenja”.