Kad Alzheimer postane svakodnevica: Kako živjeti s oboljelim od Alzheimerove bolesti?

U Savjetovalište za članove obitelji oboljelih od Alzheimerove bolesti dolaze članovi njihovih obitelji s mnogo pitanja. Među prvima su što je Alzheimerova demencija, kako je i zašto došlo do tako velikih promjena u ponašanju njihova supružnika ili roditelja. Zatim kako reagirati na čudno ponašanje i nesnalaženje oboljelog u prostoru i vremenu, kako uspostaviti komunikaciju, kako uskladiti ponašanje okoline prema bolesniku te kada i kako bolesnika uvjeriti da prestane upravljati automobilom, raspolagati novcem i drugom imovinom, kao i samostalno odlaziti od kuće. Najčešće je pitanje što ih još čeka i kako se na sve to pripremiti.

Obitelj svakog kroničnog bolesnika, pa tako i onog s Alzheimerovom bolešću, postaje žrtva bolesti uz nesigurnost, strepnju, osjećaj nepravde, straha, tuge i ljutnje, uvijek uz financijske poteškoće. Neophodno im je razumijevanje, potreban im je savjet. Od osobe od koje trebaju savjet i razumijevanje, očekuju i stručnost i veliku empatiju.

Osnovni savjeti za obitelj osobe oboljele od Alzheimera

• Ne povisiti glas na bolesnika.
• Ne prigovarati zbog učestalih pogrešaka ili ponavljanja pitanja.
• Ne objašnjavati da su osobe kojih nema, a koje oboljela osoba sada traži  (roditelji, prijatelji) – umrli.
• Ne objašnjavati da se bolesnik nalazi u svom stanu kada on želi otići kući.
• Ne razgovarati s drugim ljudima u prisutnosti bolesnika o njegovoj bolesti, pogreškama koje čini, niti se zbog tog stanja jadati.
• Ne inzistirati na tome da bolesnik istog časa obavi, primjerice, brijanje, kupanje, hranjenje, presvlačenje kad mi mislimo da je vrijeme za to.
• Ne dopustiti ostalim članovima obitelji ili susjedima da s omalovažavanjem govore o bolesniku, npr. „pa jadan je, on ništa ne razumije“ i slično.
• Nastojati da boravi u smirenom prostoru stana ili okoliša, bez buke TV-a ili radija, glasnog razgovora, proslave u obitelji i slično.
• Ne dopustiti da mu se strane osobe (u ambulanti, bolnici ili domu) obraćaju s „ti“ ili riječima „bako“ ili „djede“.
• Ako je osoba uznemirena tijekom dana, ne čekajte večer, kada ionako postaje nemirnija, kako biste tijekom pozvali Hitnu službu i/ili policiju.
• U slučajevima uznemirenosti tijekom dana obavezno potražiti pomoć liječnika.

Alzheimer i prilagođavanje

Okolina osobe koja ima Alzheimer mora se prilagoditi bolesti i njezinim posljedicama, mora zadržati dostojanstvo bolesne osobe. Poželjno je da se sama zanima kako se ponašati prema bolesniku, da nauči prepoznavati neverbalne znakove koje bolesnik odašilje.

Nakon postavljanja dijagnoze obitelj može tražiti i drugo mišljenje, ali i prihvatiti da je riječ o teškoj bolesti. Može potražiti savjet liječnika i Savjetovališta za obitelj, prihvatiti njihove savjete, ići na redovite kontrole kod liječnika. Kod uočavanja bilo koje nuspojave na lijek poželjno je savjetovati se s liječnikom koji ga je propisao.

Treba riješiti sve poslove u kući: potrebne popravke ili preinake u kući/stanu ili eventualna preseljenja. Imovinsko-pravne i financijske poslove srediti najviše što je moguće, opunomoćiti odabranu osobu na pravno i pravedno zastupanje u svim važnim situacijama. Srediti međuobiteljske odnose, znati tko će i koliko moći sudjelovati u pomoći oko bolesnika.

Obavezno je da bolesnik obavi i druge preglede ili manje zahvate dok je još u dobrom općem stanju. Neophodno je da bolesna osoba prestane upravljati automobilom.

Smještaj osobe oboljele od Alzheimerove bolesti

Oboljelog člana obitelji treba predbilježiti za smještaj u nekom od domova umirovljenika.

Na svaki mogući način utjecati na društvenu zajednicu u smislu primjene Pravilnika o vrsti i djelatnosti Doma socijalne skrbi koji definira prihvat oboljelih od Alzheimerove bolesti u domove umirovljenika.

Ne primanje oboljelog u Dom umirovljenika zbog dijagnoze Alzheimerove bolesti kršenje je osnovnih ljudskih prava. Zbog te se formulacije svatko tko se susreće s ovim problemom mora energično boriti za prava bolesnika.

Boravak bolesnika u kućnom okruženju najpoželjniji je i svi ga savjetujemo. No taj oblik skrbi do kraja nije moguć, zbog pogoršanja bolesti, zbog dobi ili bolesti njegovatelja ili nemogućnosti pružanja njege jer je njegovatelj još u radnom odnosu.

Pri smještaju bolesnika u Dom umirovljenika, savjetovati se s liječnikom radi pojačane sedativne terapije dok se bolesnik ne privikne na novu sredinu. Omogućiti dulji i češći boravak člana obitelji uz bolesnika u prvim danima privikavanja na dom kako mu to ne bi bilo previše stresno te pogoršalo osnovnu bolesti i ponašanje.