Postoji li povezanost bolesti štitnjače s dijabetesom?

Bolesti štitnjače i dijabetes sveukupno gledano predstavljaju značajan javnozdravstveni problem s obzirom na svoju učestalost i globalnu rasprostranjenost. Riječ je o bolestima žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem kroničnog karaktera te s nepovoljnim zdravstvenim ishodima ako se pravovremeno ne dijagnosticiraju i neodgovarajuće liječe.

Bolesti štitnjače

Osnovna podjela bolesti štitnjače odnosi se na funkcionalne poremećaje štitnjače i bolesti funkcionalnog tkiva (parenhima) štitnjače.

Čvorovi štitnjače su česte promjene tkiva štitnjače; najčešće ne pokazuju hormonalnu aktivnost, no kod znakova autonomne aktivnosti čvorastih promjena, dolazi i do funkcionalnih poremećaja štitnjače, obično u sklopu toksičnog adenoma i toksične multinodozne guše. S druge strane, funkcionalne poremećaje štitnjače u najjednostavnijoj podjeli definiramo kao stanja usporenog rada štitnjače (hipotireoza) te stanja ubrzanog rada štitnjače (hipertireoza).

Značajno češća je hipotireoza, a uzročno je povezana najčešće s razvojem kronične autoimune upalne bolesti štitnjače (Hashimotov tireoiditis). Drugi najčešći uzrok hipotireoze je jatrogena hipotireoza, uslijed prethodno provedenog liječenja hipertireoze (operacija štitnjače, stanje nakon radiojodne terapije). Rjeđi uzroci obuhvaćaju stanje nakon subakutnog tireoiditisa sa zaostalom privremenom ili trajnom hipotireozom, a za izdvojiti je i razvoj hipotireoze nakon poroda u okviru postpartalnog tireoiditisa. Nepovoljne učinke na rad štitnjače mogu imati i neki lijekovi poput amiodarona.

Hipertireoza najčešće nastaje zbog autoimune bolesti (Gravesova bolest); zbog klinički očitijeg tijeka lakše ju je prepoznati. Od ostalih uzroka hipertireoze za izdvojiti su subakutni tireoiditis, toksični adenom, toksična multinodozna struma, a zbog amiodaronskog učinka može se razviti i amiodaronom inducirana tireotoksikoza (AIT). U okviru postpartalnog tireoiditisa, prethodno razvoju ponekad i značajne hipotireoze, javlja se kraća faza ubrzanog rada štitnjače.

Šećerna bolest

Šećerna bolest u svojoj najjednostavnijoj definiciji označava bolest obilježenu povišenim vrijednostima glukoze u krvi. Epidemiološka slika nije dobra. Pretpostavlja se da više od 400 milijuna osoba boluje od šećerne bolesti, a u Republici Hrvatskoj procjenjuje se da oko pola milijuna ljudi ima dijabetes. Udio dijagnosticiranih u odnosu na broj oboljelih procjenjuje se na oko 60%.

Postoje različiti oblici (tipovi) šećerne bolesti, a danas je najprihvaćenija podjela na četiri tipa šećerne bolesti, dakle tip 1, tip 2, tip 3 (poznat i kao gestacijski dijabetes) i tip 4.

Najčešći oblik predstavlja šećerna bolest tipa 2, čineći oko 90% udjela među svim oblicima. Obilježava je postupni razvojni tijek, čak i do nekoliko desetljeća.

Značajnu ulogu ima genetska predispozicija, no ne manje važan utjecaj imaju kvaliteta prehrane, nedostatno kretanje, općenito sjedilački način života, a nerijetko značajne stresne situacije mogu predstavljati okidač progresije.

Razvoj šećerne bolesti i prije njene manifestacije nije vidljiv po pitanju određenih simptoma. Višegodišnja prethodnica šećerne bolesti, odnosno jedan od ključnih rizičnih čimbenika razvoja šećerne bolesti tipa 2 je inzulinska rezistencija.

Uz šećernu bolest tipa 2 često je prisutna i debljina, a ne manje rijetko prisutne su i arterijska hipertenzija i dislipidemija – sve zajedno značajno povećava rizik javljanja najčešćih kardiovaskularnih bolesti (srčani udar, moždani udar).

Šećerna bolest tipa 1 povezuje se s autoimuno uvjetovanim uništavanjem beta stanica gušterače, proizvođača inzulina. Za razliku od tipa 2, kod kojeg su koncentracije inzulina u pravilu više ili manje stalno povišene, kod tipa 1 izostaje vlastita proizvodnja inzulina.

Zbog nepovoljnih učinaka poremećaja ravnoteže ugljikohidrata u trudnoći, sve više je zastupljen i gestacijski dijabetes. Ključni rizični čimbenici njegova razvoja su dob trudnice i gojaznost. Povišene vrijednosti glikemije u trudnoći povezane su s više rizika koji nepovoljno mogu utjecati na trudnoću: češće se javlja preeklampsija/eklampsija, veća je učestalost spontanog pobačaja ili mrtvorođene djece i drugo.

Svi ostali pojedinačni slučajevi rijetkih bolesti, najčešće genetskog uzroka uz popratno povišene vrijednosti glikemije, obuhvaćeni su pod tip 4 šećerne bolesti.

Koje su poveznice dijabetesa i bolesti štitnjače?

Iako se u podjeli šećerne bolesti autoimuni karakter pripisuje gotovo isključivo tipu 1, sve je više znanstvenih spoznaja koje i šećernu bolest tipa 2 svrstavaju u bolesti s autoimunim odlikama (najtočnije je reći da je riječ o multifaktorijalnoj bolesti). Prema rezultatima nizozemskih znanstvenika, osobe s hipotireozom imaju veći rizik razvoja šećerne bolest tipa 2 za 13%, a kod prisutnosti i predijabetesa, rizik raste na čak 40%.

Autoimuna podloga šećerne bolesti i bolesti štitnjače ogleda se i u činjenici da su autoimune bolesti štitnjače zastupljene u 17 do 30% osoba s tipom 1 šećerne bolesti. U tom kontekstu moguća je manifestacija još neke u nizu autoimune bolesti – među češće zastupljenima je celijakija, a autoimune bolesti želuca su tri do pet puta zastupljenije u djece i adolescenata sa šećernom bolesti tipa 1 u usporedbi s učestalosti u općoj populaciji.

Budući da su autoimune bolesti općenito predmet vrlo dinamičnih istraživanja, rastuće spoznaje o karakterima istih će nam kroz godine koje slijede omogućiti kvalitetniju strategiju pravovremene dijagnostike i liječenja s ciljem sprječavanja razvoja brojnih kroničnih komplikacija i povećanja kvalitete života.

Zaključno

Autoimuni karakter više tipova šećerne bolesti i općenito bolesti štitnjače, stvara izazove u izradi optimalnih dijagnostičkih i terapijskih protokola liječenja. Svakodnevna pitanja i dalje su kada započeti s liječenjem, koliko agresivno liječiti, što ima prioritet u liječenju i druga.

Na brojna pitanja još nemamo odgovore. Zbog složenosti i široke zastupljenosti šećerne bolesti i bolesti štitnjače nužna je interdisciplinarna aktivnost kako medicinske struke, tako i nutricionista, odgojnih i obrazovnih ustanova, nevladinih organizacija i, općenito, šire društvene zajednice.

Hvale vrijedne su i javnozdravstvene akcije poput već višegodišnje tradicije obilježavanja Hrvatskog dana šećerne bolesti koji odlukom Hrvatskog sabora obilježavamo 14. svibnja, a još dulju povijest javnozdravstvenih aktivnosti ima Svjetski dan bolesti štitnjače koji se obilježava 25. svibnja. Javnozdravstvene akcije i komuniciranje putem različitih medija dodatno osvještava opću populaciju o nužnosti redovitih kontrola svojih kroničnih bolesti, a s preventivnog stajališta poboljšava se probir najčešćih kroničnih bolesti današnjice.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.