Znate li da ne postoji prava zamjena za krv?

Zdrava odrasla osoba u tijelu ima između 3,8 i 5,6 litara krvi te može izgubiti do 15% krvi bez većih posljedica. Pri gubitku od oko 40% krvi pada krvni tlak jer nedostaje volumen krvi, a srce jako ubrzava rad jer mora sa znatno manjom količinom krvi opskrbiti cijeli organizam. Ujedno u cijelom organizmu nedostaju znatne količine kisika zbog gubitka eritrocita.

Teoretska granica preživljavanja jest 50% gubitka krvi, odnosno dvije do tri litre, iako se u praksi gubitak 40% krvi smatra izuzetno teškim i najčešće završava fatalno.

Tekući organ

Krv je tekući organ koji se sastoji od krvne plazme i krvnih stanica: crvenih eritrocita, bijelih leukocita i pločica trombocita. Neprozirna je, posebnog mirisa („na krv“) i slanog okusa. Krvna plazma je tekućina u kojoj plivaju krvne stanice i razni otopljeni produkti: anorganski anioni (kloridi, fosfati, bikarbonati i sulfati), kationi (primjerice, natrij, kalij, kalcij i magnezij), šećer glukoza, bjelančevine, masti (trigliceridi i kolesterol), fibrinogen (sudjeluje u procesu zgrušavanja), urea (konačni produkt metabolizma proteina) te bilirubin (nastaje nakon razgradnje hemoglobina).

Eritrociti ili crvene krvne stanice prenose kisik i ugljikov dioksid. Leukociti ili bijele krvne stanice sudjeluju u zaštiti organizma od mikroorganizama i svih štetnih tvari. Trombociti, zajedno s drugim supstancijama otopljenima u krvi, sudjeluju u procesu zgrušavanja krvi.

Nezamjenjive krvne stanice

Iako se volumen, odnosno količina tekućine može nadoknaditi, za krvne stanice, unatoč ogromnom znanstvenom i tehnološkom napretku, još uvijek ne postoji umjetna zamjena. Brzo se mogu nadoknaditi samo transfuzijom prave krvi od druge osobe.

U našoj zemlji krv se prikuplja donacijama dobrovoljnih darivatelja i testira se na sve poznate uzročnike bolesti koji se mogu prenijeti krvlju. Nažalost, u mnogim dijelovima svijeta nema odgovarajućeg načina prikupljanja krvi. U nekim se zemljama donorima plaća. U siromašnijim zemljama ne postoje adekvatne kontrole, što pak dovodi do rizika za nastanak komplikacija pri transfuziji i zaraza. U prošlosti se i u razvijenim zemljama transfuzijom krvi mogao prenijeti i virus hepatitisa i virus SIDE dok nisu bili poznati, a i danas je u mnogim afričkim zemljama drugi vodeći uzrok zaraze virusom SIDE upravo transfuzija.

Zbog ovih problema s transfuzijom krvi, mnoge se osobe boje ili osjećaju odbojnost prema transfuziji, dok neki, poput Jehovinih svjedoka, iz vjerskih razloga ne pristaju na primanje tuđe krvi. Znanstvenici godinama pokušavaju pronaći odgovarajuće zamjene za krv; neki pripravci su u završnim fazama istraživanja, no još uvijek nisu dostupni.

Plazma ekspanderi i hematopoetski lijekovi

Kao sredstva koja povećavaju volumen, plazma ekspanderi, koriste se otopine koje djelomice odgovaraju krvnom sastavu: fiziološka otopina (0,9% otopina natrijeva klorida), Ringerova otopina (otopina natrij, kalcij i kalij klorida) te otopine s glukozom i albuminima.

Pri manjem gubitku krvnih stanica daju se hematopoetski lijekovi, odnosno faktori rasta koji potiču koštanu srž na njihovo stvaranje, no potrebno je nekoliko dana do nekoliko tjedana da bi se u cirkulaciji pojavile dostatne količine novih krvnih stanica. Kod osoba koje boluju od bolesti koštane srži, odnosno kod kojih je i tako smanjena produkcija krvnih stanica, ovi faktori rasta neće imati učinka, a mogu utjecati i na povećan rizik nastanaka nekih oblika tumora. Najpoznatiji je sintetski eritropoetin koji stimulira stvaranje crvenih krvnih stanica – primjenjuje se i kod različitih oblika anemija, ali i kao sredstvo za doping.

Darujte krv

Ljeti često nedostaje zaliha krvi. Smanjen je priljev darivatelja zbog godišnjih odmora i vrućina, a obično je povećana potrošnja zbog prometnih nesreća i povećanih potreba kroničnih bolesnika čije se tegobe ljeti povećavaju. Stoga, prije odlaska na godišnji odmor, ako vaše zdravlje dozvoljava davanje krvi, provjerite stanje zaliha na mrežnim stranicama Zavoda za transfuziju i donirajte spas za nečiji život.