Život s pacemakerom: što treba znati o elektrostimulatoru srca

Zdravo srce ima svoju električnu aktivnost, a centar vodič električne aktivnosti je sinus atrijski čvor u desnoj pretklijetki. On poput svjetionika baca električnu iskru koja se zatim provodnim sistemom širi – najprije po pretklijetkama, izazivajući njihovu kontrakciju te izbačaj krvi u klijetke, a nakon toga se taj isti električni impuls proširi putem provodnog sistema po klijetkama, izazivajući i njihovu kontrakciju te izbačaj krvi u velike krvne žile (aortu i plućnu arteriju). Kad se poremeti ta savršena električna aktivnost srca, život može biti ugrožen.

U slučaju takvog poremećaja električne aktivnosti srca i kada se ukaže potreba za normalizacijom poremećene frekvencije rada srca, to postižemo elektrostimulatorom srca. Elektrostimulator srca, poznat i kao pacemaker, sofisticirani je uređaj koji srcu daje električne impulse, a nakon kojih slijedi kontrakcija srčanog mišića i izbačaj krvi iz srca u velike krvne žile.

Indikacije za ugradnju pacemakera

Poremećaji električne aktivnosti srca koji zahtijevaju normalizaciju rada srca (dakle intervenciju elektrostimulatorom srca) su:

• izrazita sinusna bradikardija, u slučaju bolesti sinusnog čvora (kada centar vodič, sinusni čvor, u desnoj pretklijetki vrlo sporo odašilje impulse, oko 30/min ili tek nešto više),
• u slučaju potpunog atrioventrikularnog bloka, kada se električni impuls iz pretklijetki ne prenosi na klijetke (tada je ritam klijetki opet tako spor, tek nešto iznad 30/min),
• bradikardija uzrokovana degenerativnim promjenama provodnog sustava srca,
• zbog sporog ventrikularnog ritma u sklopu akutnog infarkta srčanog mišića,
• u slučaju intoksikacije nekim lijekovima za srce (primjerice digitalisom).

Simptomi i znakovi poremećaja električne aktivnosti srca

Bolesnik to najčešće osjeti kao ponavljajuće kratkotrajne omaglice, kratkotrajne gubitke svijesti bez posljedičnih motoričkih ili senzornih ispada kakvi se viđaju kod moždanog udara.

Pri postavljanju dijagnoze može se primijetiti duža pauza od srčanih otkucaja na EKG-u (elektrokardiogramu) ili na Holteru EKG-a (24 ili 48 satnom kontinuiranom snimanju EKG-a). 

Ovi događaji mogu biti neposredni uzroci smrti ako se hitno ne ubrza frekvencija srca i tako održi minutni volumen srca i optok krvi.

Privremeni i trajni pacemaker

Elektrostimulator srca može biti privremeni ili trajni. Privremeni elektrostimulator se može postaviti na kožu bolesnika (perkutani) ili može biti uveden u venu (transvenski).

Raniji ekstratorakalni (perkutani) elektrostimulatori su izazivali slabu elektrostimulaciju srca, uz jake i bolne kontrakcije prsnih mišića. U novije vrijeme su perkutani elektrostimulatori srca usavršeni, tako da mogu dobro održavati srčanu frekvenciju dok se ne postavi transvenski elektrostimulator srca.

U perkutanoj elektrostimulaciji se negativna elektroda postavlja na kožu iznad vrška srca, a pozitivna u treći međurebreni prostor, lijevo od prsne kosti. Privremena elektrostimulacija srca provodi se dok ne dođe do oporavka vlastitog provodnog sustava srca ili dok se ne postavi trajni elektrostimulator srca ili dok bolesnik ne umre.

Trajni elektrostimulator srca

Pri transvenskoj trajnoj elektrostimulaciji, kroz jednu od vena (najčešće kroz venu ispod ključne kosti, vena subclavia) uvede se elektroda u desnu klijetku, odakle se izravno stimulira srce.

Elektrode su obično bipolarne, pa su i anoda i katoda unutar srca. Elektroda se spoji na generator elektrostimulatora koji se ugrađuje u pektoralni mišić (prsni mišić) ispod ključne kosti. Na elektrostimulatoru možemo prilagoditi frekvenciju stimulacije srca, jačinu električnog podražaja i osjetljivost na vlastitu električnu aktivnost srca. Tako, u slučaju urednog vlastitog ritma srca, elektrostimulator miruje, a uvijek je spreman uskočiti sa svojim podražajem u slučaju pauze od vlastitog ritma. Time se štedi baterija elektrostimulatora srca, koja obično traje desetak godina.

Oporavak nakon ugradnje pacemakera

Sama ugradnja elektrostimulatora srca je operativni zahvat koji zahtjeva nekoliko dana hospitalizacije. Bolesnik nakon zahvata mora pripaziti na higijenu rane, doći na zakazano previjanje i na vađenje konaca. Nakon toga mora biti pažljiv da nekakvim pritiscima ne bi oštetio generator elektrostimulatora (primjerice, pritisak poput trzaja puške nakon ispaljenog metka).

Inače, sam elektrostimulator ne ograničava ljude u uobičajenim tjelesnim i intelektualnim aktivnostima. Tu ne bih ubrajao i vrhunsko natjecanje u plivanju, pa u skoku s motkom, jer su tu pokreti rukama i kontrakcije prsnih mišića vrlo intenzivni.

Potrebne su povremene liječničke kontrole da bi se ocijenio rad elektrostimulatora srca i potrošenost baterije. Kada je baterija pri kraju, mijenja se cijeli generator elektrostimulatora, tako da bolesnik uvijek dobije novi i suvremeniji uređaj. A ako se pojavi potreba za zamjenom elektrode, stara se ne „čupa“ iz srca jer je obično srasla sa srčanim strukturama, pa bi takav grubi zahvat mogao rezultirati oštećenjem srčane stjenke. Pored stare elektrode se jednostavno ugrađuje nova elektroda, a novi će elektrostimulator srca služiti slijedećih desetak godina, možda i duže.