Zašto nastaje uvećano srce i kako se liječi?

Srce svakog čovjeka je svojom veličinom proporcionalno fizičkoj građi čovjeka. Zato je srce djeteta znatno manje od srca odraslog čovjeka, ali je opet proporcionalno uzrastu djeteta. Isto tako je oblikom i građom srce dječaka ili djevojčice identično srcu odrasle osobe.

Zašto kod neke djece srce postaje povećano?

Dok je dijete u utrobi majke, neke srčane strukture su drukčije u odnosu na one nakon rođenja, pa je time i protok krvi kroz srce drugačiji nego poslije rođenja. Dok je dijete u majčinoj utrobi, pluća su isključena iz funkcije disanja, a dijete izmjenu plinova (kisika i ugljičnog dioksida) dobiva preko posteljice, iz majčine krvi.

Kod djeteta nakon rođenja nema miješanja krvi iz desne strane srca (iz desne pretklijetke i desne klijetke) s krvlju iz lijeve strane srca (lijeve pretklijetke i lijeve klijetke). Ako takva komunikacija postoji, bilo na razini pretklijetki, klijetki ili velikih krvnih žila (aorte i plućne arterije), to dovodi do zadebljanja pojedinih srčanih stijenki ili proširenja pojedinih srčanih šupljina, pa srce postaje povećano. Povećanje srca (cardiomegalia) može biti jako izraženo, poput volovskog srca, pa je otud poznat naziv „Cor bovinum”.

Dijagnosticiranje uvećanja srca

Uvećanje srca se ponekad može vidjeti promatranjem pulsacija na prsnom košu sprijeda. Može se osjetiti i palpacijom (polaganjem dlana ruke na prsni koš), slušanjem stetoskopom, EKG-om (elektrokardiogramom), rendgenom srca i pluća, te ultrazvukom srca i MR-om (magnetskom rezonancijom).

Uvećano srce kod prirođenih srčanih mana

Prirođene srčane mane mogu imati uvećano srce. Djeca kod kojih se krv iz desnih srčanih šupljina ulijeva u lijeve srčane šupljine i takva izbacuje u aortu, imaju plave usne i plave nokte te modro sivu boju kože. U osoba u kojih je tok krvi s lijeve strane na desnu, nema plavila, no i jedni i drugi mogu imati povećano srce.

I jedni i drugi imaju auskultatorni fenomen u obliku šuma nad srcem koji se stetoskopom lako otkriva ili imaju promjenu intenziteta srčanih tonova koji nastaju pri zatvaranju srčanih zalistaka između pretklijetki i klijetki, te na početku velikih krvnih žila, aorte i plućne arterije. Aorta je krvna žila zadužena da kisikom bogatu krv iz lijeve strane srca preko svojih ogranaka raznese po tijelu, a plućna arterija odvodi ugljičnim dioksidom bogatu krv iz desne strane srca (a koja se tu skupila preko vena cijelog tijela) u pluća. Iz pluća se izdahom izbacuje ugljični dioksid, a udahom zraka se ta ista krv obogaćuje kisikom.

Srce s prirođenom manom ne može izdržati uobičajeni ljudski vijek te znatno ranije dolazi do popuštanja srca kao pumpe. Liječenje je operativno (korekcija mane i vraćanje toka krvi kao u zdrave osobe). Naravno, treba voditi računa da se zahvat poduzme na vrijeme, dok nisu nastale nepopravljive promjene na srcu i plućima.

Uvećanje srca kod stečenih mana/mana na zaliscima

Kod stečenih srčanih mana radi se o promjenama na srčanim zaliscima čiji je najčešći uzrok u nedavnoj prošlosti bila reumatska groznica (autoimuna bolest nastala nakon streptokokne upale grla). Zahvaljujući pojavi antibiotika to je danas rijetkost, a dominiraju mane na zaliscima nastale zbog aterosklerotskih promjena.

Zbog nepotpunog zatvaranja zalistaka dio krvi se vraća u šupljinu (pretklijetku ili klijetku) odakle je i došla, a to dovodi do proširenja srčane šupljine i zadebljanja njezine stijenke i tako se srce poveća. Ako je pak ušće suženo, srčani mišić se mora naprezati da kroz taj uski otvor izbaci svu pristiglu krv. Takvo naprezanje dovodi do hipertrofije (zadebljanja) srčanog mišića, a time i do povećanja srca. Nakon nekog perioda takvog rada, srce kao pumpa popušta sa zastojem krvi u plućima i osjećajem nestašice zraka ili zastojem krvi u perifernim organima s otokom nogu, pojavom vode u trbušnoj šupljini i nabreklim venama na vratu. Uz to je važno naglasiti da povećanje mišićne mase srca ne prati i odgovarajuća vaskularizacija (mreža krvnih žila), što rezultira slabijom opskrbom krvlju srčanog mišića, pojavom angine pektoris i čestog infarkta srčanog mišića.

Bolesti srčanih zalistaka se dijagnosticiraju istim metodama kao i kod prirođenih mana. Ako je prisutna i angina pektoris potrebno je učiniti ergometriju (test opterećenjem, najčešće na pokretnoj traci). Po potrebi će se učiniti i koronarografija – preko katetera se u dvije koronarne arterije uštrca kontrast da se vidi njihova prohodnost i eventualno uoče suženja. Preko koronarnih arterija srčani mišić dobiva krv obogaćenu kisikom i hranjivim tvarima. U slučaju mjestimičnog suženja koronarne arterije se proširuju balon kateterom i postavlja se potporanj (stęnt) ili se ugrađuju premosnice.

Jako promijenjen srčani zalistak je potrebno zamijeniti s umjetnom mehaničkom valvulom ili biološkom valvulom (najčešće od divlje svinje). Mehanička valvula ima dulji vijek trajanja, ali zahtjeva antikoagulantnu terapiju (lijek protiv zgrušavanja krvi), a biološka valvula ima kraći vijek trajanja (desetak godina), no ne zahtijeva primjenu antikoagulantne terapije. Svaka od njih ima svoje indikacijsko područje (ovisno o starosti bolesnika, o eventualnoj budućoj trudnoći – primjerice, budućim trudnicama treba biološka valvula).

Uvećano srce zbog visokog krvnog tlaka

Povećanje srčanih šupljina i zadebljanje srčane stijenke može uzrokovati i dugogodišnji povišen krvni tlak. Zbog zadebljanja stijenke lijeve klijetke takvo srce je povećano i patkastog je izgleda. Povišen krvni tlak može pratiti glavobolja u području zatiljka, no većinom nema nikakvih tegoba dok ne nastupe komplikacije (infarkt srčanog mišića, popuštanje srca ili moždani udar). Povišen krvni tlak se liječi normalizacijom tjelesne težine, izbjegavanjem pretjerivanja u unosu soli i lijekovima.

Međutim, ima i nekih bolesti čiji je glavni simptom povišen krvni tlak, a liječe se operativno, no njihovo opisivanje prelazi okvire ovog izlaganja.

Uvećanje srca zbog kardiomiopatija

Velik broj kardiomiopatija, koje su nepoznatog uzroka mogu dati sliku kardiomegalije, odnosno uvećanog srca.

Može biti riječ o hipertrofijskim kardiomiopatijama, pri kojima dolazi do jakog zadebljanja srčanog mišića koju ne prati i dobra vaskularna mreža. Stoga dolazi do pojave angine pektoris i mogućeg infarkta srčanog mišića. Takav izrazito zadebljan, a loše hranjen srčani mišić popušta te se razvija dekompenzacija srca (opet s pojavom otežanog disanja ili otoka nogu i trbuha i nabreklim venama na vratu). Dijagnoza se postavlja temeljem kliničkog pregleda, EKG-a koji otkriva zadebljanje srčanog mišića, rendgena, ultrazvuka srca i MR-a srca. Liječenje je medikamentozno, a neki oblici liječe se i kirurški. Dilatativne pak kardiomiopatije imaju tanke srčane stijenke, a jako proširene srčane šupljine, što opet daje sliku kardiomegalije. Takve srčane stijenke se vrlo slabo kontrahiraju, efikasnost srca kao pumpe je vrlo slaba i rano se javljaju ranije opisani znakovi dekompenzacije srca. Dijagnoza se postavlja istim metodama kao i u slučaju hipertrofijske kardiomiopatije. Liječi se medikamentima, a to je ujedno i najčešća indikacija za presađivanje srca.

Stečene srčane mane i kardiomiopatije su u slučaju pojave malignih i po život opasnih poremećaja srčanog ritma i provođenja električnog impulsa u srcu, najčešći razlog ugradnje pacemakera, odnosno elektrostimulatora srca. Današnje generacije elektrostimulatora srca mogu srcu dati izostali električni impuls neophodan za kontrakciju, ali i prekinuti po život opasnu aritmiju (kardioverter defibrilatori).