Srčane bolesti u paru: najčešći komorbiditeti 

Srce je samo jedan od organa u tijelu. A samo skladan rad svih organa u tijelu omogućava preživljavanje. Bolest jednog organa može ugroziti život, direktno ili indirektno preko oštećenja drugog organa važnog za preživljavanje.

Posljedice povišenog krvnog tlaka

Tipičan primjer takve povezanosti je povišen krvni tlak i ugroženost srca. Povišen krvni tlak najčešće nastaje zbog aterosklerotskih promjena na arterijama čineći ih manje elastičnima, kao i promjene na bubrezima koje donosi starija životna dob. Povišen krvni tlak opterećuje srce, jer krv mora izbacivati iz lijeve klijetke nadvladavši tlak krvi u aorti (najvećoj arteriji u tijelu koja se nadovezuje na lijevu klijetku). Nadvladati tako povišen krvni tlak u aorti, može samo snažan i s vremenom zadebljan mišić lijeve klijetke. Neliječen, povišeni krvni tlak danonoćno opterećuje srce i pod tim opterećenjem hipertrofira (zadeblja) srčani mišić.

To je isto kao kada mlad čovjek, upornim vježbanjem u teretani, značajno ojača svoju muskulaturu do razine da mu se na plaži svi dive, a ponekad i preko toga. Problem je u tome što hipertrofiju srčanog mišića ne prati odgovarajuća mreža sitnih arterija i kapilara u njemu. Uz to, povišen krvni tlak oštećuje i arterije koje dovode krv iz aorte u srčani mišić (lijeva i desna koronarna arterija i njihovi ogranci). Na njima nastaju aterosklerotski plakovi koji sužavaju njihov lumen te ometaju protok arterijske krvi koja srčanom mišiću nosi kisik i hranjive tvari. I evo nas već na koronarnoj bolesti.

Infarkt srčanog mišića

Ako se povišenom krvnom tlaku pridruže i drugi rizični čimbenici za koronarnu bolest, što je vrlo često, kao što su šećerna bolest, povišena razina masnoća u krvi, debljina, pušenje i sjedilački način života, udruženi snažno potenciraju rizik za nastanak koronarne bolesti i infarkta srčanog mišića. Zadebljan i „slabo hranjen“ srčani mišić ima daleko veću učestalost infarkta srčanog mišića od onoga koji nije zadebljan i koji ima dobar dotok krvi.

Nakon infarkta odumire dio srčanog mišića čija se je arterija začepila i prestala ga opskrbljivati krvlju. Ako osoba preživi infarkt, na mjestu odumrlog srčanog mišića nastaje vezivno tkivo „kao zakrpa“ koja nema sposobnost kontrakcije i ne pridonosi izbacivanju krvi iz srca. Stoga srčani mišić nakon infarkta obično ima smanjen izbačaj krvi iz klijetke, u odnosu na stanje prije infarkta.

Napominjem da infarkt češće zahvaća lijevu klijetku, no može nastati i u desnoj klijetki koja krv izbacuje u plućnu arteriju (koja vensku krv sa periferije odvodi u pluća, gdje će izdisanjem biti izbačen ugljični dioksid, a udisajem preuzeti kisik iz udahnutog zraka).

Aterosklerotske promjene se dešavaju u većim koronarnim žilama, na površini srca, ali i njihovim sitnim ograncima koji s vanjske površine srca „zaranjaju“ u sam srčani mišić (mikro cirkulacija).

Srčana dekompenzacija

Začepljenje i onih najsitnijih ogranaka koronarnih arterija daju mikro infarkte srčanog mišića s posljedičnim prožimanjem srčanog mišića vezivnim tkivom. Ranije je već naglašeno da vezivno tkivo nema sposobnost kontrakcije. Srčani mišić koji je slabo opskrbljen krvlju, kako onaj s većim ožiljkom, tako i onaj s puno sitnih ožiljaka u sebi, nema snagu za normalno izbacivanje krvi iz klijetke. Dolazi do srčane dekompenzacije (popuštanja srca kao pumpe). Ako popusti lijeva klijetka, dolazi do zastoja krvi u plućima s osjećajem nestašice zraka, najprije pri naporu, a kod uznapredovale bolesti i u mirovanju.

Popuštanje desne klijetke dovodi do naticanja obje noge, bolova pod desnim rebrenim lukom (zbog zastoja krvi u jetri, posljedičnog povećanja jetre te rastezanja njene kapsule koja je snabdjevena osjetnim živčanim vlaknima). Uz to, može doći do pojave slobodne tekućine u trbušnoj šupljini (ascites) i do nabreknuća vena na vratu čak i u sjedećem položaju, a još izraženije u ležećem položaju.

Poremećaji srčanog ritma i provođenja električnog impulsa

I infarkt i dekompenzaciju srca prate poremećaji srčanog ritma i provođenja električnog impulsa, a pravilna električna aktivnost je neophodna za pravilan rad srca.

I infarkt srčanog mišića i dekompenzacija srca i aritmije, smanjuju kvalitetu života i izravno ga ugrožavaju. Evo od kud smo pošli i do kuda smo došli! Naoko banalna i često olako shvaćena i zanemarena bolest kakva je hipertenzija (povišen krvni tlak) može nam ugroziti život. Naravno, uz povišen krvni tlak često ide i moždani udar, no kako je ovdje riječ o bolesti srca, ta se komplikacija povišenog krvnog tlaka neće elaborirati.

Što još ugrožava srce?

• Hiperlipidemija (povećane masnoće u krvi), osobito LDL kolesterola (kolesterola male gustoće), vode češćem stvaranju aterosklerotskih plakova u arterijama koje krvlju opskrbljuju srčane strukture i izravno utječu na smanjen protok u njima. A dalje se događa ono što je ranije opisano.

• Hipertireoza (pojačana funkcija štitnjače) ima velik utjecaj na srčani ritam: izaziva tahikardiju (podiže frekvenciju srca preko 100/min) i uzrokuje aritmije. Mogu se javiti ekstrasistole (što bolesnici osjećaju kao „preskakanje srca“), ali i mnogo opasnija fibrilacija atrija. U fibrilaciji atrija je potpuno nepravilan rad srca i često ju prati stvaranje ugrušaka u srcu s posljedičnim moždanim udarom (kada iz srca otkinuli ugrušak zaglavi u arteriji mozga i začepi je). Zato taj poremećaj ritma zahtjeva antikoagulantnu terapiju (terapiju protiv zgrušavanja krvi). Kako bi se smirila hipertireoza, potrebno je primijeniti jedan od sljedećih oblika liječenja: medikamentozna terapija, operativno odstranjenje dijela ili cijele štitnjače ili primjena radioaktivnog joda. Izbor ovisi o promjenama u štitnjači i o dobi bolesnika.
• Zatajivanje bubrega s uremijskim perikarditisom (upalom srčane ovojnice), pa metastaze malignih tumora u srce ili u srčane ovojnice i dalo bi se nabrojati još toga, ali i iz prikazanog vidimo kolika je povezanost organa i organskih sustava u tijelu, te kako jedna bolest povlači za sobom i srčane probleme.