Prepoznajte pravovremeno rizik za nastajanje plućne embolije

Plućna embolija, odnosno ugrušak u plućnoj arteriji, nakon infarkta srca i mozga treći je po učestalosti srčano-žilni uzrok pobola i smrtnosti stanovnika razvijenog svijeta. Ugrušak u glavnoj plućnoj arteriji i/ili njezinim ograncima smanjuje ili u potpunosti onemogućuje put krvi iz periferije organizma kroz desne šupljine srca u pluća u kojima se ona obogaćuje kisikom udahnutim iz okolišnog zraka, da bi prolaskom kroz lijeve šupljine srca bila ponovno potisnuta po cijelom organizmu. Ovo je jednostavan opis opskrbe organizma kisikom neophodnim u procesima stvaranja energije potrebne za život i rad.

Što je tromboembolizam

Klinička prezentacija ove bolesti ovisna je o stupnju smanjenja plućnog krvotoka i varira u rasponu od potpuno neprimjetnih stanja, preko blažih (prolazna kratkotrajna bol u prsima praćena osjećajem nedostatka zraka) i težih životno ugrožavajućih oblika (naglo smanjenje arterijskog tlaka na vrijednosti manje od 90 mmHg, otežano disanje, bljedilo, preznojenost, poremećaji svijesti), pa do iznenadne smrti.

Većina plućnih embolija nastaje kod bolesnika s trombozom dubokih vena nogu pa je prevencija oba klinička stanja (duboke venske tromboze i plućne embolije), obuhvaćenih u jedinstveni naziv venski tromboembolizam, istodobna i istovjetna.

Trajni i prolazni čimbenici rizika

Čimbenici rizika za nastajanje venskog tromboembolizma mogu biti trajni (nasljedni/genetski) i prolazni (stečeni).

U trajne ubrajamo:

• obiteljsku sklonost za nastajanje ugruška i
• genetske poremećaje u zgrušavanju krvi.

Prolazni čimbenici rizika obuhvaćaju:

• trudnoću i razdoblje neposredno nakon trudnoće,
• primjenu hormonskog nadomjesnog liječenja ili oralnih kontraceptivnih sredstava,
• ozljede,
• opekline,
• dugotrajne kirurške zahvate,
• dugotrajnu nepokretnost/imobilizaciju (primjerice, nakon moždanog udara, imobilizacija sadrenom udlagom nakon prijeloma noge),
• aktivnu malignu bolest,
• podatak o ranijem venskom tromboembolizmu,
• putovanje trajanja duljeg od šest do osam sati,
• povećanu tjelesnu masu te
• životnu dob veću od 75 godina.

Više čimbenika prisutnih istodobno značajno povećava rizik. Kod nekih bolesnika uzrok venskog tromboembolizma nije moguće utvrditi i tada govorimo o idiopatskom, neprovociranom, odnosno venskom tromboembolizmu nepoznatog uzroka.

Prepoznavanje rizika kao temelj prevencije

Prepoznavanje rizika za nastajanje venskog tromboembolizma osnovna je pretpostavka njegovog sprječavanja. U visoko rizičnim stanjima poput višesatnog kirurškog zahvata u trbušnoj šupljini ili ugradnje proteze kuka, potkožnom primjenom injekcija nisko-molekulskog heparina moguće je značajno smanjiti nastajanje ugruška u dubokim venama udova i posljedičnu plućnu emboliju.

Dugotrajnom, ponekad i doživotnom, primjenom lijekova poput varfarina ili direktnih oralnih antikoagulansa kod bolesnika koji su preboljeli plućnu emboliju, moguće je u značajnom postotku smanjiti njezino ponavljanje. Ono je osobito izgledno kod osoba s ranijim tromboembolizmom nepoznatog uzroka, napose ako su k tomu muškog spola, starije životne dobi i povećane tjelesne mase.