Neugodno „preskakanje“ srca: koji su uzroci i trebamo li se zabrinuti?

Preskakanje srca ili palpitacije označavaju kao pojam subjektivno zapažanje rada vlastitog srca. Sam izraz, palpitacije dolazi od latinske riječi „palpitare“ što znači trzati. Čest su, ali relativno nespecifičan simptom, a mogu se pojaviti i kao nuspojava nekih lijekova.

Doživljaj vlastite srčane akcije je različit; neki bolesnici osjete i pojedinačni preskok srca (ekstrasistola), dok drugi ne osjete niti značajno ubrzanu ili nepravilnu srčanu akciju. Svijest o palpitacijama je pojačana kod bolesnika koji mirno sjede, koji su anksiozni ili deprimirani, a smanjena u aktivnih, sretnih bolesnika. U nekim se slučajevima palpitacije osjećaju i bez ikakve promjene srčane aktivnosti.

Što to zapravo osjećamo?

Mehanizmi nastanka osjeta palpitacija nisu poznati. Normalno se sinusni ritam ne osjeća, pa stoga palpitacije obično odražavaju promjene srčane frekvencije, ritma ili kontraktilnosti. U svim slučajevima se osjeti promijenjeno pomicanje srca unutar prsnog koša.

Palpitacije nisu pouzdani pokazatelj značajne aritmije, ali kod bolesnika s anatomskim (strukturnim) promjenama na srcu ili patološkim EKG-om, mogu biti znak ozbiljne tegobe.

Poremećen srčani ritam

Kod dijagnosticiranja palpitacija važna je iscrpna anamneza i fizikalni pregled. Fizikalnim pregledom treba utvrditi postoji li anksiozno ponašanje ili psihomotorni nemir. Pipanjem arterijskog pulsa i preslušavanjem srca uz pomoć stetoskopa može se otkriti poremećaj ritma.

Mnoge aritmije koje uzrokuju palpitacije same po sebi (odnosno, neovisno o osnovnoj bolesti) nisu opasne. Međutim, bradiaritmije (usporeni srčani ritam), tahiaritmije (ubrzani srčani ritam) te srčani blokovi mogu biti nepredvidljivi i mogu nepovoljno utjecati na udarni volumen srca te uzrokovati pad tlaka ili smrt.

Postojane i kontinuirane nepravilne palpitacije vrlo često upućuju na fibrilaciju atrija – drugu najčešću aritmiju nakon ekstrasistola. Kada srce nema regularne, dovoljno jake kontrakcije, krv može ostati u srčanoj komori i nastaju ugrušci. Ovi ugrušci mogu dospjeti u mozak gdje blokiraju protok krvi i potencijalno mogu uzrokovati moždani udar.

EKG i dodatne pretrage

Najvažnije je zabilježiti (snimiti) rad srca EKG-om ili na drugi način za vrijeme trajanja simptoma. Normalan nalaz EKG-a u razdoblju bez simptoma ne isključuje postojanje značajne bolesti.

Ako je riječ o dugotrajnim palpitacijama ili su palpitacije praćene gubitkom svijesti, zaduhom, pojavom bolova u prsima ili novonastalim nepodnošenjem fizičkih napora, neophodni su kardiološki pregled i dodatna obrada. Ako se aritmija javlja rjeđe tokom dana, liječnik može ordinirati 24 satni holter EKG.

Od dodatnih pretraga koje liječnik također može ordinirati su krvni nalazi, ultrazvuk srca, ergometrijsko testiranje ili elektrofiziološko ispitivanje srca.

Mogućnosti liječenja

Kod pojedinih se bolesnika pravi uzrok palpitacije ne otkrije, a ako ih osjećaj naglašenog rada srca smeta i ometa u svakodnevnom životu, preporučuje se terapija lijekovima, u pravilu mala doza antiaritmika, najčešće iz skupine betablokatora.

Ovisno o aritmiji koja je uzrok palpitacija, liječnik može propisati lijek ili invazivno liječenje aritmije zahvatom kojeg nazivamo radiofrekventna ablacija.

Važno je prihvatiti činjenicu da, ako su svi nalazi prethodno učinjene obrade u granicama normale, ne morate brinuti zbog povremenih palpitacija, već ih pokušati prihvatiti kao kratkotrajan i neškodljiv, iako ponekad neugodan osjećaj.