Napad panike ili srčani udar: razlike koje su od životne važnosti

Panični poremećaj je jedna od češćih psihijatrijskih dijagnoza među mladim odraslim osobama. U tipičnom slučaju pacijent obično više puta posjeti hitnu medicinsku službu zbog nespecifičnih tegoba. Potom se učine pregled i pretrage kojima se isključuje organska bolest te se na kraju pacijent upućuje na pregled psihijatru.

Pritom se gubi vrijeme, učine se nepotrebne pretrage te se značajno narušava kvaliteta života jer se u strahu od ponovnog napadaja počinju izbjegavati životne situacije u kojima se prethodno pojavio.

Kako se prepoznaje napad panike

Statistike kažu da od paničnog poremećaja pati 1,5 – 3% populacije, a češći je kod žena. Definira se kao neočekivani napadaj panike češće od jednom mjesečno, uz promjene ponašanja koje su posljedica straha od ponovnog napadaja. Pri tome napadaj panike nije vezan uz zlouporabu psihoaktivnih tvari ili organsku bolest.

Vrhunac doseže u kratkom periodu. Okidač mogu biti negativne misli ili neki vanjski događaj.

Dijagnostički kriterij je prisutnost barem četiri od sljedećih simptoma:

• ubrzan puls ili palpitacije,
• znojenje,
• drhtanje,
• osjećaj nedostatka zraka i gušenja,
• bol u prsima,
• mučnina,
• osjećaj vrtoglavice ili nesvjestice,
• osjećaj depersonalizacije,
• strah od gubitka kontrole,
• strah od smrti,
• trnci i različite senzacije po koži,
• navale topline ili hladnoće.

Obradom se obično utvrde svi parametri u granicama normale. Liječi se kombinacijom psihoterapije i antidepresiva, uz male doze benzodiazepina na početku kako bi se premostio period dok antidepresiv počne djelovati. Psihoterapijskim tehnikama nastoji se naučiti pacijenta da prepozna negativne misli te da vježbama disanja, relaksacije i preusmjeravanja promijeni ponašanje vezano uz njih.

Simptomi koji upućuju na infarkt

Kardiovaskularne bolesti su u samom vrhu uzroka smrti u razvijenom svijetu. Aterosklerotski plak na srčanim arterijama zaduženim za opskrbu srčanog mišića kisikom i hranjivim tvarima dovodi do suženja.

Protok krvi postaje nedostatan da ispuni potrebe miokarda najprije u naporu, a potom i u mirovanju. Prvi simptomi u vidu nelagode i boli u prsima, preznojavanja i umora obično se javljaju u naporu. Daljnjim sužavanjem krvne žile bol se javlja pri sve manjem naporu što nazivamo nestabilnom anginom pektoris. Ako aterosklerotski plak pukne, aktivira se kaskada faktora zgrušavanja, trenutno se stvara ugrušak u krvnoj žili i dolazi do ishemije dijela srčanog mišića što nazivamo infarktom. Javljaju se:

• intenzivna bol,
• bljedilo,
• preznojavanje,
• ponekad mučnina i povraćanje ili
• gubitak svijesti zbog poremećaja ritma srca.

Bol se ne smanjuje mirovanjem ili promjenom položaja tijela. Na EKG–u se registriraju tipične promjene ovisno o tome koji je dio miokarda oštećen, a u laboratorijskim nalazima se prati porast enzima specifičnih za oštećenje srčanog mišića. Od životne važnosti je čim prije uspostaviti protok krvi kroz koronarnu arteriju, u idealnom slučaju unutar 90 minuta.

Bol u prsima uvijek se tretira s oprezom

Pacijenti s napadajem panike najčešće su uvjereni da imaju infarkt miokarda, upravo zbog boli i stezanja u prsima. Bol u prsima se uvijek tretira s oprezom.

Međutim, ako pacijent navodi da može podnijeti veliki fizički napor bez ikakvih smetnji, a u mirovanju i kad ostane sam osjeti stezanje i bol u prsima, najvjerojatnije je riječ o napadaju panike.

Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti intoksikaciju drogama (kokain, halucinogeni), apstinencijsku krizu (alkohol, opijati), različite srčane aritmije, astmu, anemiju, poremećaje rada štitne žlijezde te druge specifične fobije (socijalna, agorafobija).

Dok traje obrada i dijagnostički postupak, kao i tijekom liječenja, pacijent treba empatičan pristup kako bi razvio povjerenje u liječnika te izbjegao začarani krug stalnog traženja novih pretraga i bježanja od rada na sebi i potisnutim poteškoćama.