Koronarna mikrovaskularna bolest: uzroci, simptomi i liječenje

Srčani mišić dobiva kisik i hranjive tvari preko dviju koronarnih arterija, desne i lijeve. One izlaze iz najveće krvne žile u tijelu, aorte, na samom njenom izlasku iz srca. Te dvije arterije idu po vanjskoj površini srca, granaju se u sve manje i sve tanje ogranke koji „zaranjaju“ u srčani mišić. One se nastavljaju granati sve do sitnih i najtanjih kapilara. Samo preko kapilarne mreže se obavlja izmjena tvari. Kisik i hranjive tvari izlaze iz kapilara i ulaze u mišićne stanice. Iz mišićnih stanica u kapilare ulazi ugljični dioksid koji je razgradni produkt metabolizma mišićnih stanica. On se preko vena dovede u desnu stranu srca, a odatle, nošen krvlju, dospijeva u pluća gdje bude izdahnut, u zamjenu za udahnuti kisik.

Ateroskleroza pogađa i mikrocirkulaciju

Mreža sitnih krvnih žila predstavlja mikrocirkulaciju. One su, kao nastavak velikih krvnih žila, od presudne važnosti za funkciju srca i cijelog organizma. To su sitne arterije u koje pri koronarografiji zbog uskog lumena ne može ući kateter. One se ne mogu dilatirati, odnosno širiti u slučaju njihovog suženja i u koje se ne može postaviti potporanj (stent). A i koronarnu mikrocirkulaciju, kao i velike krvne žile srca (spomenute dvije koronarne arterije i njihove veće grane) pogađa ateroskleroza.

Dakle, sve što se događa na koronarnim arterijama i na njihovim većim granama, događa se i na mikrocirkulaciji. Suženje lumena koronarne arterije za 70% i više uzrokuje pojavu angine pektoris (kod ekstremnih napora izazvat će je i suženje manje od 70%). Kao što suženje veće krvne žile smanjuje protok u njezinom irigacijskom području (području koje ona opskrbljuje krvlju) te izaziva bol u prsima, i suženje lumena manjeg ogranka smanjit će protok u njezinom irigacijskom području te izazvati isti, možda blaži simptom jer je i područje manje. Međutim, mnogobrojne promjene na sitnim krvnim žilama, dat će iste simptome kao i promjena na većoj krvnoj žili.

Simptomi

Po pitanju simptoma, najčešće je to bol u prsima, najprije pri naporu, a u uznapredovalim slučajevima, i u mirovanju. Bol se najčešće širi u lijevo rame i lijevu ruku te u prednji dio vrata i u donju vilicu. Najčešći provokativni moment za pojavu simptoma je fizički napor. To zna izazvati i nagli izlazak na hladnoću. Ponekad se angina pektoris prezentira kao jak zaduha na minimalni napor.

Važno je naglasiti da u slučaju promjena na živcima u osoba sa šećernom bolešću (autonomna dijabetička neuropatija), može izostati bol od angine pektoris i od infarkta miokarda. Isto se događa i u slučaju kroničnog konzumiranja većih količina alkohola (alkoholna neuropatija).

Brojni mikroinfarkti jednako su štetni za srce

Kao što potpuno začepljenje veće arterije srca uzrokuje infarkt srčanog mišića, to isto se događa i pri potpunom začepljenju male arterije ili njene još manje grane. Samo je u posljednjem slučaju opseg infarkta manji. No, mnogobrojni mikroinfarkti s odumiranjem srčanih stanica i njihovom zamjenom vezivnim tkivom koje nema mogućnost kontrakcije, rezultiraju istim učinkom na srce kao pumpu.

U konačnici, promjene na koronarnoj arteriji velikog kalibra, kao i višestruke promjene na mikrocirkulaciji uz iste simptome, imaju i isti utjecaj na srce kao pumpu, na njegovo konačno popuštanje.

Ugroženost protoka krvi, bilo kroz veće ili manje krvne žile, povećava iritabilnost provodnog sistema srca te se povećava mogućnost nastajanja poremećaja srčanog ritma i provođenja električnog impulsa. Povećava se mogućnost nastanka ekstrasistola i drugih poremećaja ritma, ali i malignih te po život opasnih aritmija.

Uz već spomenutu bol u prsima te pojavu poremećaja srčanog ritma, u slučaju popuštanja srca kao pumpe, javljaju se:

• zaduha,
• simetrično naticanje nogu,
• poremećaji srčanog ritma u obliku preskakanja srca (ekstrasistole) ili potpuno nepravilnog rada srca (fibrilacija atrija) ili pak
• poremećaji ritma i provođenja električnog impulsa koji zahtijevaju ugradnju elektrostimulatora srca („pacemakera“).

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja temeljem pomno uzete anamneze gdje bolesnik opiše svoje tegobe, na temelju kardiološkog pregleda, elektrokardiograma (EKG-a), laboratorijskih pretraga i ergometrije. Laboratorijske pretrage uključuju krvnu sliku (anemija, odnosno slabokrvnost, može davati simptome angine pektoris  na manjim suženjima krvnih žila i pri manjim naporima), glukozu u krvi i lipidogram (kolesterol u krvi sa svim svojim frakcijama, trigliceridi). Ergometrija je pak test opterećenjem, gdje se najčešće na pokretnoj traci, prema dobi i spolu, dozira opterećenje i pri tome pomno prate izgled bolesnika, krvni tlak i EKG.

Prema potrebi mogu se učiniti Holter EKG-a (gdje se kontinuirano 24 sata snima EKG te se analiziraju eventualni poremećaji ritma ili promjene u EKG-u koje sugeriraju promjene na većim ili manjim krvnim žilama srca te, također po potrebi, Holter krvnog tlaka (24 satno mjerenje krvnog tlaka).

U slučaju promjena za vrijeme ergometrije, a koje sugeriraju da se radi o suženju krvnih žila srca, radi se koronarografija. Koronarografija je invazivna kardiološka metoda, gdje se kateterom putem arterije iz prepone (ili, u posljednje vrijeme češće, putem arterije zapešća), dođe do srca i u koronarne arterije uštrca kontrast kako bi se prikazale širine lumena, kao i eventualna suženja. Treba naglasiti da se koronarografijom prikažu glavne arterije srca zajedno s većim granama, a ne i mikrocirkulacija. Dakle, kod promjena na mikrocirkulaciji simptomi postoje, a mjesto i intenzitet suženja nije prikazan. Zato se u takvim slučajevima u obradu uključi i scintigrafija srčanog mišića, gdje se preko radiofarmaka datog u venu, ocjenjuje dotok krvi u pojedine dijelove srčanog mišića u opterećenju i u mirovanju (dakle, dijelom obuhvaća i mikrocirkulaciju) .

Liječenje

Aterosklerotske promjene na velikim krvnim žilama srca liječe se putem perkutane koronarne intervencije (PCI), kao nastavak koronarografije, u istom aktu. Tako je to i dijagnostička i potencijalno terapijska metoda. U slučaju značajnog aterosklerotskog suženja arterije ili njene veće grane, balonom, koji se nalazi na vrhu katetera, širi se suženo mjesto i po potrebi se postavi potporanj (stent) da bi protok krvi kroz tu krvnu žilu bio normalan.

Nažalost, takvi zahvati se zbog tankih krvnih žila ne mogu raditi na mikrocirkulaciji. Zato u slučaju mikrovaskularne bolesti za smanjenje smetnji, popravljanje kvalitete života i duže preživljavanje preostaju promjena načina života i medikamentozna terapija kakva se primjenjuje i kod bolesti velikih krvnih žila. Medikamentima sprečavamo pojavu simptoma bolesti, a ako negdje pogriješimo i javi se bol u prsima, promptno treba prestati s aktivnošću i staviti nitroglicerin pod jezik.

Mjere prevencije

Po pitanju prevencije, ona je ista kao i za makrovaskularnu bolest (bolest velikih krvnih žila), a to je prevencija ateroskleroze eliminacijom, odnosno smanjenjem rizičnih čimbenika: pušenje, prekomjerna tjelesna težina, sjedilački način života, povišene masnoće u krvi, povišen krvni tlak, šećerna bolest i stresan način života. Rizične čimbenike treba svesti na najmanju moguću mjeru. Puno možemo učiniti za dug i kvalitetan život, no zato su potrebni disciplina i odgovornost prema svom zdravlju.