Kako željezo utječe na naše mentalno zdravlje?

Još od doba starih Egipćana prepoznato je da mineral željeza ima posebnu ulogu u zdravlju i bolesti ljudi. Željezu pripada glavna uloga u stvaranju hemoglobina, pigmenta unutar crvenih krvnih stanica koji je bitan za prijenos kisika iz pluća u krv, no jednako je važno i za enzimske procese u sintezi nukleinskih kiselina (DNA) te stanične procese proizvodnje energije.

Slijedom toga, narušena homeostaza željeza utjecat će na većinu organskih sustava i primarno se gleda kao tjelesna bolest, primjerice, anemija uslijed nedostatka željeza. Mozak je posebno osjetljiv na takve promjene što se potom odražava i na mentalno zdravlje.

Od fizičkih do psihičkih simptoma

Na razini tkiva, manjak željeza dovodi do simptoma koji su vezani uz njegovu ulogu u prijenosu kisika (anemijom uzrokovana centralna hipoksija) te ulogu u staničnim procesima stvaranja energije. Zato su prvi simptomi najčešće:

• umor,
• glavobolja,

• vrtoglavica,
• apatija te
• teškoće u koncentraciji i pamćenju.

Na razini stanice, željezo je ključni element u raznim staničnim procesima te je nužno za uredno funkcioniranje neurona. Sudjeluje u sintezi neurotransmitera serotonina, noradrenalina i dopamina te u samim neurokemijskim procesima. 

Unutar mozga, željezo je najviše koncentrirano u bazalnim ganglijima; područje u kojem glavnu ulogu imaju neurotransmiteri dopamin i GABA, uključeni u regulaciju raspoloženja i anksioznosti, pamćenje, učenje, ponašanje i san. Manjak željeza najčešće se povezuje sa:

• depresivnim simptomima,
• poremećajima pažnje i pamćenja te
• općenito sporijim kognitivnim procesiranjem.

U osoba sa psihozom, manjak željeza može dodatno utjecati na razvoj negativnih simptoma. Slično tome, istraživanja rizičnih skupina povezala su postpartalnu (postporođajnu) anemiju s većim rizikom za razvoj postpartalne depresije i poremećaja prosuđivanja. Utjecaj na san vidljiv je kroz promjene u strukturi sna (udio REM faze) i sindrom nemirnih nogu.

Dugoročne posljedice manjka željeza

U odrasloj dobi normalizacija razine željeza u krvi pomaže povlačenju simptoma, no može biti drugačije ako je deficit postojao tijekom neonatalnog i dojenačkog razdoblja. U tom razdoblju manjak željeza može poremetiti proces mijelinizacije i metabolizam neurotransmitera, a tako i trajno poremetiti funkcioniranje mozga.

Simptomatski se to može odraziti kroz sporiji razvoj djeteta, poremećaj psihomotorike, oklijevanje, oslabljen afekt, poremećaj pažnje, uz povišenu stopu razvoja anksioznosti i depresije, sindrom nemirnih nogu te trajni kognitivni deficit.

Pritom je važno naglasiti da se u trudnoći povećava potreba za željezom zbog povećanja volumena krvi i prijenosa željeza fetusu. Dodatno, kod trudnica izloženih stresu nađeni su povišeni proupalni faktori koji mogu smanjiti apsorpciju željeza, a kroz druge mehanizme može biti smanjen i prijenos željeza kroz placentu. Trudnice su stoga na različite načine rizična skupina za manjak željeza, pa se preporučuje nadoknada kroz različite dijetalne preparate.

Zaključno

Dosadašnja istraživanja pokazala su da je željezo neophodan element za gotovo sva živa bića i brojne stanične procese, pa tako i regulaciju fizičkog i mentalnog zdravlja. Sideropenija može imati podlogu u smanjenom unosu hranom, malapsorpciji, povećanoj fiziološkoj potrebi (rast, trudnoća) i različitim krvarenjima. Najvažnije je otkriti uzrok njegovog nastanka i djelovati na njega, uz nadoknadu željeza.