Ubrzani otkucaji srca: kako prepoznati i liječiti tahikardiju?

Normalna srčana frekvencija u zdrava, odraslog čovjeka u mirovanju je 60 do 100 otkucaja u minuti. Frekvencija srca u mirovanju ovisi o općem stanju organizma; tako osoba u dobroj kondiciji ima nižu srčanu frekvenciju od osobe koja je lošije kondicije.

Što je snaga srca bolja, to je potreban manji broj srčanih otkucaja za izbacivanje iz srca pet litara krvi u minuti, što je minutni volumen srca odrasle osobe u mirovanju. Pri ekstremnom fizičkom naporu, minutni volumen može iznositi i 25 litara u minuti, a kod vrhunskih sportaša i 30 do 40 litara u minuti. Iz ovog je vidljivo da zdravo srce ima velike mogućnosti prilagođavanja i frekvencije srca i volumena izbačene krvi u krvne žile.

Što je tahikardija i kako nastaje?

Frekvencija srca iznad 100 otkucaja u minuti naziva se tahikardija.

Srčana frekvencija je pod utjecajem vegetativnog živčanog sustava (simpatikusa i parasimpatikusa). Dok prvi ubrzava srčanu frekvenciju putem adrenalina, drugi je usporava.

1. Porast tjelesne temperature

Kada tjelesna temperatura poraste za 1°C, srčana se frekvencija obično poveća za 18 otkucaja u minuti. Dakle, ako netko pri temperaturi od 37°C ima frekvenciju srca 72/min, uz 40°C će imati 126/min. Pri temperaturi od 40,5°C, srčana se frekvencija može i smanjiti jer zbog vrućice srčani mišić počne sve više slabiti. Tahikardija pri vrućici nastaje zato što povećana temperatura uzrokuje povećanje intenziteta metabolizma u sinusnom čvoru (centru vodiču električne aktivnosti srca), što izravno povećava njegovu podražljivost i frekvenciju.

2. Gubitak krvi

Mnogi čimbenici mogu preko simpatičkih živaca pobuditi srce na ubrzan rad. Primjerice, kada bolesnik pretrpi teški gubitak krvi, refleksno se simpatičkom stimulacijom može povećati srčana frekvencija do 150 , pa čak i do 180 otkucaja u minuti.

3. Slabost srčanog mišića

Srčana frekvencija se povećava i pri slabosti srčanog mišića jer oslabljeno srce ne izbacuje dovoljno krvi u arterijsko stablo. To dovodi do sniženja krvnog tlaka i pobuđuje reflekse simpatičkog živčanog sustava koji povećavaju srčanu frekvenciju.

4. Fizička aktivnost

Fizička aktivnost povećava frekvenciju srca, ovisno o intenzitetu napora, i preko 150 otkucaja u minuti. Zanimljivo je da preko frekvencije srca možemo ocijeniti i njegovu snagu. Ako se na testu opterećenja ne podiže srčana frekvencija, znači da je srce kao pumpa slabo, da nema snage. To se može usporediti s automobilom kojem na uzbrdici dodajemo „gas“, a automobil ide sve sporije. Zaključit ćemo da motor ne radi dobro i da u njemu postoji kvar.

Vrhunskim, dobro treniranim sportašima, srčana se frekvencija pri fizičkom opterećenju, sporo povećava i trebaju veći napor da dosegnu tahikardiju.

5. Hormoni štitnjače

Na srčanu frekvenciju jako utječu hormoni štitnjače. Slabija funkcija štitnjače ima za posljedicu bradikardiju (puls u mirovanju niži od 60/min). Dotle pojačana funkcija štitnjače ili prevelika doza hormona uzeta u obliku tableta, izaziva tahikardiju. Ta tahikardija je u ovom slučaju stalna (i danju i noću i bez fizičke aktivnosti). Tahikardiju u hipertireozi (pojačanoj funkciji štitnjače) prati i niz drugih simptoma što će iskusno oko kliničara prepoznati.

6. Poremećaji nastanka i provođenja impulsa u srcu

Atrijske tahikardije (tahikardije nastale u pretklijetkama) i ventrikularne tahikardije (tahikardije nastale u klijetkama) su poremećaji nastanka i provođenja impulsa u srcu. Viđaju se često i kod mlađih i kod starijih osoba te znaju imati jako visoku frekvenciju srca.

Ako je tahikardija ekstremna s 200 ili 300 srčanih otkucaja u minuti, skraćuje se vrijeme punjenja srca krvlju i bez obzira na velik broj otkucaja smanjuje se minutni volumen srca.

Liječenje tahikardije

Liječenje ovisi o uzroku tahikardije.

• Ako je visoka tjelesna temperatura dovela do tahikardije, snižavanjem temperature će se smanjiti i srčana frekvencija.
• Ako je u pitanju gubitak krvi, nadoknadom izgubljene krvi će se normalizirati i srčana frekvencija.
• Kada je u pitanju slabost srčanog mišića, redukcijom soli u hrani, životom bez značajnijeg fizičkog opterećenja i medikamentima možemo normalizirati srčanu frekvenciju.

• Tahikardije koje su uzrokovane poremećajem srčanog ritma i provođenjem električnog impulsa u srcu (atrijske i ventrikularne tahikardije), liječe se medikamentima, u nekim slučajevima ablacijom (presijecanjem nenormalnog puta provođenja impulsa unutar srca) ili, u slučaju tahikardije čije je porijeklo iz klijetke, ugradnjom kardioverter defibrilatora koji će tahikardiju (koja može biti uvod u smrtonosnu fibrilaciju ventrikula), zaustaviti udarom električne struje iz akumulatora ugrađenog u prsni mišić, a čiji je vrh elektrode u srčanoj šupljini.

I kada se bolesniku samo popipa puls, ponekad nam može puno toga otkriti, od sporijeg pulsa, ubrzanog, slabije punjenog (kod iskrvarenja), aritmije i slično. To nije samo dijagnostički trenutak, nego za bolesnika često i znak dobrodošlice.