Hipertenzija i hipertenzivna bolest srca

Arterijska hipertenzija (povišen krvni tlak) je jedna od glavnih opasnosti kardiovaskularnog pobolijevanja i smrtnosti u razvijenim zemljama. Granica povišenog krvnog tlaka nije jasno definirana i godinama se je spuštala, jer se vidjelo da i malo veća vrijednost krvnog tlaka značajno skraćuje životni vijek.

Danas se povišenim krvnim tlakom smatra vrijednost tlaka veća od 140/90 mmHg. Znatno veći broj osoba ima visoko normalne vrijednosti krvnog tlaka od 130-139/85-89 mmHg i iz te skupine se regrutira velik broj osoba s komplikacijama povišenog krvnog tlaka. Za neke skupine bolesnika, primjerice za osobe oboljele od šećerne bolesti, želimo da te vrijednosti ne prelaze 120/80 mmHg, jer se je vidjelo da uz niži krvni tlak imaju značajno manje komplikacija, kvalitetniji život i dulji životni vijek.

Primarna i sekundarna hipertenzija

Po pitanju uzroka nastanka krvnog tlaka, u više od 90% slučajeva povišenog tlaka uzrok nije poznat te je riječ o takozvanoj esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji na koju utječe i genetska komponenta. Preostali dio čini sekundarna hipertenzija, kao posljedica neke druge bolesti.

Poznato je da s vremenom arterije postaju kruće te se sa životnom dobi tlak povisuje. Sa svakom godinom života sistolički tlak raste za oko 2 mmHg, a dijastolički za 0,5 do 1 mmHg. Sistolički tlak raste brže, pa se povećava razlika između sistoličkog i dijastoličkog tlaka (raste tlak pulsa).

Kako se hipertenzija dijagnosticira

Kao što jedna lastavica ne čini proljeće, tako se ni na temelju jednog mjerenja krvnog tlaka ne postavlja dijagnoza hipertenzije. Potrebno je više mjerenja, tijekom dana (s najmanjim razmakom između dva mjerenja od dvije minute), pa i tijekom nekoliko dana jer kod nekih osoba, ne zaboravimo, može biti izražen i sindrom „bijele kute“. Naime, bolesnik nije u svojim kućnim uvjetima i na nove uvjete reagira trenutnim povećanjem krvnog tlaka. Zato je važno pogledati i dnevnik bolesnikova mjerenja krvnog tlaka i po potrebi aplicirati Holter krvnog tlaka, gdje kroz 24 sata s dosta uzastopnih mjerenja (kod kuće, danju i noću), dobijemo dobar uvid u stanje krvnog tlaka.

Iznimka od ove „razvučene“ dijagnostike krvnog tlaka je u slučaju takozvane maligne hipertenzije gdje je dijastolički tlak veći od 120 mmHg, praćen jakom glavoboljom, smušenošću, naglim pogoršanjem vida, trncima po tijelu, smanjenjem izlučivanja mokraće te i mogućnošću popuštanja srca kao pumpe. U tom je slučaju riječ o hipertenzivnoj krizi, urgentnom stanju, gdje se krvni tlak mora snižavati bez odgađanja.

Što je hipertenzivna bolest srca?

Kada je krvni tlak povećan, srce mora većom snagom izbacivati krv u aortu, najveću arteriju u tijelu koja počinje na aortnom zalisku, a koji dijeli aortu od lijeve klijetke. Krv će poteći u aortu tek nakon što je nadvladan tlak u aorti snagom srčanog mišića. Ako je krvni tlak povećan kroz dulji period, srčani mišić postane zadebljan (hipertrofičan).

Povećanje mišićne mase vidimo, primjerice, kod sportaša koji kroz dulji period naporno treniraju. Kada je krvni tlak povišen, uz zadebljan srčani mišić (u odsustvu drugog razloga za zadebljanje stijenke srčanog mišića, primjerice, prirođene ili stečene srčane mane), govorimo o hipertenzivnoj bolesti srca.

Netko bi mogao pomisliti da je dobro što je srčani mišić zadebljan i snažan, pa taj može dugo i dobro raditi. No u hipertrofičnom srčanom mišiću se događaju mikroskopske promjene koje takvom srcu smanjuju životni vijek.

Uz to, mikrovaskularna mreža u srčanom mišiću ne prati povećanje mišićne mase, pa je takav zadebljan mišić slabije snabdjeven krvlju. To dovodi do pojave angine pektoris (bolova u prsima uzrokovanih slabijom opskrbom krvlju) i do infarkta srčanog mišića. Ožiljci od infarkta (pa i onih malih, mikroinfarkta) dovode do stvaranja ožiljaka u srcu, pa s vremenom i taj naoko zadebljan srčani mišić (a mikroskopski promijenjen) popušta te dolazi do dekompenzacije srca. U tom slučaju, debeo, mikroskopski promijenjen srčani mišić, slabije izbacuje krv od normalnog srčanog mišića, koji je, uz normalan krvni tlak, tanji i mikroskopski nepromijenjen (zdrav).

Sekundarna arterijska hipertenzija

Za razliku od primarne, postoji i sekundarna arterijska hipertenzija, gdje je uzrok poznat, odnosno povišeni krvni tlak uzrokuje neka druga bolest. Spomenimo neke od njih.

• Koarktacija aorte, odnosno prirođeno suženje aorte, nakon odvajanja arterije za desnu ruku i dviju karotidnih arterije za glavu i vrat, a prije odvajanja arterije za lijevu ruku, ima za posljedicu vrlo visok krvni tlak u desnoj ruci i u glavi, a nizak u lijevoj ruci, u trbušnim organima i u nogama.
• Neki tumori kore ili srži nadbubrežne žlijezde daju visok krvni tlak u cijelom tijelu.
• Bolesti bubrega i suženje bubrežnih arterija povećavaju krvni tlak.
• Insuficijencija aortne valvule (nepotpuno zatvaranje aortnih zalistaka nakon izbacivanja krvi iz lijeve klijetke) i hipertireoza (pojačana funkcija štitnjače) daju visok sistolički, a nizak dijastolički krvni tlak (divergentan krvni tlak).

Hipertireoza se liječi medikamentima ili radioaktivnim jodom ili operativno, bolesti bubrega se liječe medikamentima, a svi ostali nabrojeni oblici sekundarne hipertenzije se liječe, što je manje poznato, operativno.

Liječenje hipertenzije sprečava hipertenzivnu bolest srca      

Pravovremenom, ranom dijagnozom hipertenzije i njenim liječenjem, spriječit ćemo komplikacije povišenog krvnog tlaka. Hipertenzivna bolest srca je sasvim sigurno najozbiljnija komplikacija hipertenzije.

Što nam stoji na raspolaganju u liječenju povišenog krvnog tlaka? Puno toga! Potrebno je:

• normalizirati tjelesnu težinu,
• pojačati fizičku aktivnost, profesionalno ili rekreativno,
• smanjiti sol u hrani na dva do tri grama dnevno,
• ne pušiti.

Ako navedene higijensko dijetetske mjere i promjena načina života ne dovedu do normalizacije krvnog tlaka, potrebno je posegnuti za antihipertenzivima, lijekovima za normalizaciju krvnog tlaka.

Postoji nekoliko skupina tih lijekova. Svaki od njih ima neke nuspojave, pa će izbor pasti na lijek za kojeg smatramo da će dovesti do normalizacije krvnog tlaka i da neće imati ozbiljnijih nuspojava. To može biti jedan lijek ili kombinacija više lijekova iz različitih skupina u jednoj tableti (što se u posljednje vrijeme često koristi). Fiksna kombinacija više lijekova u jednoj tableti, olakšava bolesniku praćenje uzimanja lijeka i poboljšava suradnju s liječnikom. Svakodnevno uzimanje velikog broja tableta u različito vrijeme, dovodi do zaboravljanja pojedinih doza, a to onemogućava dobru regulaciju krvnog tlaka. 

I nakon određivanja terapije bolesnik treba provoditi samokontrolu krvnog tlaka s vođenjem dnevnika i dnevnik donositi na uvide liječniku pri kontrolama. Liječnik će, po potrebi, ponovno aplicirati holter krvnog tlaka i ocijeniti zadovoljava li propisana terapija kriterije dobre regulacije. Terapija se obično uzima doživotno. Po potrebi se propisana terapija može i zamijeniti drugim preparatom, osobito ako regulacija tlaka nije zadovoljavajuća ili su se pojavile nuspojave.

Važno je naglasiti da je često tijekom ljeta, zbog vrućine i širenja krvnih žila u koži, krvni tlak snižen i bolesnik se lošije osjeća. Tada je potrebno smanjiti dozu lijeka i ponovno je povećati s nadolazećim hladnijim jesenskim i zimskim danima.