Odraslost u nastajanju: karika između puberteta i odrasle dobi

Adolescencija je razvojna faza koja obuhvaća vrijeme približno između 10. i 22. (prema nekim autorima i do 25.) godine života. Adolescencija vodi do nepovratnog prijelaza iz djetinjstva u odraslost. No često se vode rasprave je li se adolescencija posljednjih nekoliko desetljeća znatnije promijenila? Na takvo pitanje često dobijemo i proturječne odgovore: katkada djeluje kao da je se promijenila, a ponekad da je ista kakva je i bila.

Što je pubertet, a što adolescencija

Dok pubertet označava tjelesne manifestacije seksualnog sazrijevanja, adolescencija označava pokušaj psihičke prilagodbe na stanje puberteta. Prema drugim autorima, adolescencija obuhvaća ukupne psihičke, fiziološke i hormonske promjene.

Početak adolescencije se podudara s pubertetom u kojeg, općenito, djevojke ulaze dvije godine prije dječaka. No njezin završetak, koji više ovisi o sociokulturnim i psihičkim čimbenicima, nego o fizičkim, mnogo je teže objektivno definirati. Istraživanja pokazuju da u posljednjih nekoliko desetljeća mladi sve kasnije završavaju obrazovanje i ulaze u poslovni svijet, kasnije odlaze iz roditeljskog doma i odlučuju se za brak i roditeljstvo, a što se smatralo pokazateljima odraslosti. Sve to otežava viđenje adolescencije kao dobi između djetinjstva i odrasle dobi.

Stoga neki autori, a među njima najpoznatiji Jeffrey Arnett, predlažu da se kasna adolescencija i rane dvadesete godine života označe kao zasebni razvojni stadij koji bi nosio naziv „odraslost u nastajanju“ (emerging adulthood).

Novi stadij razvoja

Ovaj novi stadij razvoja obuhvaćao bi dob od 18. do 25. godine života, a često se naziva i „mladost u prijelaznoj dobi“, „produžena adolescencija“, „adultoscencija“.

U razdoblju odraslosti u nastajanju, obilježenom učestalim promjenama i otkrićima različitih životnih smjerova, mladi se ne osjećaju niti kao adolescenti, niti kao odrasli. Osobe u ovoj fazi su fizički zrele i često posjeduju impresivne intelektualne, socijalne i psihološke vještine. Međutim, nerado prihvaćaju odgovornosti odraslih. Umjesto toga, zauzeti su unapređivanjem obrazovnih sposobnosti i vještina na sve zahtjevnijem tržištu rada. Većina studira ili radi, ulazi u romantične veze te često eksperimentira u ljubavi, poslu i svjetonazorima.

Zanimljivo je i da neka istraživanja pokazuju kako u fazi odraslosti u nastajanju, dolazi i do promjena u crtama ličnosti. Raste savjesnost i dopadljivost, a opada neuroticizam, ali i negativan afektivitet. Takve promjene u crtama ličnosti također doprinose činjenici da krajem toga razdoblja većina mladih počinje prihvaćati odgovornost za sebe i druge.

5 značajki odraslosti u nastajanju

Arnett smatra da je odraslost u nastajanju najmanje strukturiran period života. Predlaže pet značajki karakterističnih za ovu fazu, a koje nisu predložene kao univerzalne značajke, već kao značajke koje su češće tijekom odraslosti u nastajanju u odnosu na druga životna razdoblja:

1. 1. Istraživanje vlastitog identiteta – identitet predstavlja dobro organizirano shvaćanje sebe koje se sastoji od vrijednosti, uvjerenja i ciljeva kojima je osoba dosljedno posvećena. Iako istraživanje identiteta počinje u adolescenciji, ono postaje ozbiljnije i intenzivnije u odraslosti u nastajanju. Tada mlada osoba promišlja o brojnim mogućnostima koje može odabrati po pitanju romantičnih odnosa, zaposlenja i svjetonazora te uzima vrijeme kako bi razmotrila buduće ciljeve.
2. 2. Vrijeme nestabilnosti – mijenjanje partnera, radnog mjesta, česte promjene mjesta stanovanja.
3. 3. Fokus na sebe – ne u smislu „samo-usmjerenosti“, već jednostavno bez obveza prema drugima, kao npr. prema supružniku, djeci.
4. 4. Osjećaj između adolescencije i odrasle dobi – većina se osjeća kao da je u nekom prijelaznom razdoblju te na pitanje osjećate li se kao odrasla osoba, ne odgovara s „da“ ili „ne“, već „na neki način da, na neki način ne“.
5. 5. Vrijeme mogućnosti – ovo je faza velikih nada i velikih očekivanja, većina vjeruje kako će jednog dana postići ono što želi.

Početak razvoja ozbiljnih mentalnih poremećaja

Odraslost u nastajanju je još uvijek novi termin te mnogi stručnjaci mentalnog zdravlja rijetko uočavaju razlike pripadnika ove faze u odnosu na djecu i adolescente s jedne strane te u odnosu na odrasle s druge strane.

Znamo da je prijelaz iz adolescencije u odraslu dob razdoblje početka velikog broja ozbiljnih mentalnih poremećaja od kojih neki dovode i do smrtnog ishoda. Unatoč tomu, manje od šestine mladih u toj dobnoj skupini ima pristup službama ili odgovarajuću skrb. U Hrvatskoj, kao i u većini europskih zemalja, dječja i adolescentna psihijatrijska skrb je odvojena od skrbi za odrasle. Mnogi mladi se upravo u tom tranzicijskom procesu „izgube“ te ne dobiju odgovarajuću skrb, što se može negativno odraziti na potencijal te ranjive skupine.

Izvor: Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba