Zašto je važno znati reći “ne” ako želimo poboljšati zdravlje i život

Puno ljudi muku muči s time kako nekome reći “ne”. Mnogi će pristati na prijedloge ili dogovore u kojima ne žele sudjelovati, samo zato što im je to jednostavnije nego ih odbiti. Izgleda da “oprosti” nije najteža riječ, kako se dosad činilo.

Zašto nam je tako teško reći „ne“?

Ne želimo drugoga povrijediti

Najčešći razlog zašto ljudi govore „da“ onda kada bi u stvari željeli reći „ne“  jest taj da misle kako će, ukoliko odbiju prijedlog, drugoga rastužiti ili razočarati, biti sebični, izazvati konflikt, ili jer su odgojeni u uvjerenju kako je reći „ne“ nepristojno. Stoga pristajemo na tu mrsku kavu cijelo vrijeme iščekujući njezin kraj. Time ne činimo uslugu ni drugoj osobi, niti sebi. Zašto? Stavimo se u cipele drugoga: bismo li mi voljeli i željeli da netko ide s nama na kavu isključivo iz osjećaja dužnosti?

Često precjenjujemo osjećaj razočaranja kojeg ćemo izazvati u drugoj osobi odbijanjem njihovog prijedloga. Međutim, ako prijedlog odbijemo na pristojan i blag način, velika je vjerojatnost da će druga osoba prihvatiti odbijanje bez previše gorčine. Najčešće će biti dovoljno reći nešto poput: „Nisam siguran/na, ali kako trenutno stvari stoje s obvezama, najvjerojatnije neću moći.“

Ako prijedlog odbijemo na pristojan i blag način, velika je vjerojatnost da će druga osoba prihvatiti odbijanje bez previše gorčine

Naravno da ne zagovaramo mišljenje kako na svaki prijedlog trebamo reći „ne“. Plemenito je činiti usluge, biti na raspolaganju drugima i pomagati u skladu sa svojim mogućnostima. Kao i uvijek, stvar je balansa. Kada nas pristajanje na neželjeni prijedlog iscrpljuje do razine da se ljutimo sami na sebe, kada time štetimo svom zdravlju i osjećamo se frustrirano – možda je vrijeme da razmislimo o šteti koju činimo za naše samopouzdanje i mentalno zdravlje.

Lakše se je prilagoditi

Nedavno mi je prijateljica rekla kako je na sastanku s kolegama morala reći „ne“ poslovnom prijedlogu. Premda je s intuitivne i profesionalne strane znala da je to jedini mogući izbor, kolege su je počele toliko snažno razuvjeravati da se je nakon sastanka osjećala fizički loše. 

Prema evolucijskoj psihologiji, za naše pretke bilo je od životne važnosti prilagoditi se grupi. Iz te je pozicije jasno zašto nam je tako teško odbiti prijedlog većine. Međutim, u spomenutom slučaju, to je postao program koji ne koristi pojedincu te se postavlja pitanje: tko je, u stvari, ovdje sebičan? Kolege koje su htjele „na silu“ dobiti sporazum, ili ona koja je slijedila svoju intuiciju, znanje i bila autentična?

Biti u mogućnosti reći „ne“ i promatrati reakcije drugih izvrstan je način da saznate tko su vam pravi prijatelji, tko se s vama druži iz interesa, kome je (ili nije) važna vaša dosljednost i slično.

Ako nemamo jasnu viziju čemu u životu želimo posvećivati vrijeme, tada se lako možemo uhvatiti u zamku pristajanja i na ono što ne želimo

Kako je završila priča? Prijateljica mi je rekla kako se je već sutradan, nakon što su se strasti smirile, osjećala dobro jer je donijela odluku za koju je znala da je ispravna i zbog koje će moći mirno spavati. Naposljetku, odluku su prihvatile i kolege.

Kako znati kada reći „ne“?

Odabir što učiniti, a što „preskočiti“ dolazi kada osvijestimo životne prioritete. Ako nemamo jasnu viziju čemu u životu želimo posvećivati vrijeme, tada se lako možemo uhvatiti u zamku pristajanja i na ono što ne želimo.

Naučiti reći „ne“ znači učiniti sebi uslugu

Sposobnost da nekome s lakoćom kažemo „ne“ svakako ne dolazi sama od sebe i treba vremena da se ova vještina uvježba. Zbog svih prethodno spomenutih uvjerenja, lakoća neće doći s prvim  izgovorenim „ne“, ali će se njegovim ponavljanjem nakon nekog vremena u nama pojaviti osjećaj preuzimanja kontrole nad svojim izborima. Tada se možemo zauzeti za sebe i za svoje potrebe, umjesto da stalno i bez iznimke mislimo kako moramo zadovoljiti tuđa očekivanja.