Ponosno krenite dalje: Jako dobri razlozi da oprostite i ne ispadnete slabić
Svima je poznat osjećaj boli kada nas netko povrijedi. Ako se ne izliječi oprostom, početni snažni osjećaj ljutnje i boli, postepeno se može pretvoriti u trajno zamjeranje i netrpeljivost
Kao ozljeda koja se nikad nije pravilno sanirala, pa prilikom svake promjene vremena zaboli.
To je osobito vidljivo u terapiji parova, kada neki bolni događaj koji se zbio prije mnogo godina, prepušten vremenu, postane sjena odnosa koja izađe na površinu svaki put kada se dogodi neka rasprava. Često se kod parova, prijatelja, članova obitelji dogodi svađa, naoko oko gluposti, što dovede do toga da akteri sukoba ne pričaju godinama. Međutim, da bi se uistinu moglo oprostiti i krenuti naprijed, ključan faktor nije “vrijeme koje liječi sve rane”, već razumijevanje pravog uzroka, neizrečenih emocija koje su uzrokovale sukob.
Oprostiti ne znači opravdavati, zanemarivati i zaboraviti patnju koju nam je netko prouzročio
Primjerice, ako se prijateljice posvađaju zbog toga što jedna od njih “uvijek” kasni, a druga “uvijek” kritizira, često sam događaj, odnosno kašnjenje, nije pravi razlog svađe, već osjećaj da jedna drugu ne poštuju, ne cijene dovoljno itd. Oprost možemo definirati kao praksu otpuštanja patnje uzrokovane nečijim lošim postupcima prema nama (ili lošim postupcima prema sebi samima).
Zašto nam je to ponekad tako teško učiniti?
Često jer se vežemo za neka uvjerenja što to znači ako nekome oprostimo. Hoćemo li ispasti slabi, hoće li netko pomisliti da smo tuđi otirač? Ponekad nas je strah – hoćemo li oprostom postati osjetljiviji za dodatne povrede te osobe ili drugih? Ponekad zato što još nismo spremni oprostiti. Svaka od ovih sumnji i strahova je potpuno razumljiva. Trebamo ih u važiti, ali u konačnici i shvatiti zašto je dobro oprostiti.
Oprostiti ne znači zaboraviti
Oprostiti ne znači opravdavati, zanemarivati i zaboraviti patnju koju nam je netko prouzročio. Također, oprostiti ne znači na silu pokušati izgladiti odnose. Dapače, možemo nekome oprostiti i odlučiti da više ne želimo imati nikakve odnose s tom osobom. Oprostiti znači promijeniti naš odnos prema osobi koja nas je povrijedila na način da razumijemo njezinu stranu priče, potencijalne teške okolnosti kroz koje je ta osoba možda prošla, shvaćanje da razlog zbog kojeg nas je ona odlučila povrijediti najčešće uopće nije povezan s nama, već s patnjom, sumnjama ili nesrećama „napadača“. Drugim, riječima, oprostiti znači otpustiti.
Ponekad je potrebno vrijeme
Oprost je proces, za njega treba vremena. Također, može se dogoditi da nas netko toliko povrijedi da mu nikad ne možemo potpuno oprostiti. Ali, možemo raditi na tome da “razina oprosta” bude ona s kojom možemo kvalitetnije živjeti.
Oprost je dobar za naše zdravlje
Zvuči banalno, ali oprost je uistinu važan faktor za naše fizičko i mentalno zdravlje. Studije pokazuju kako osobe koje lakše opraštaju doživljavaju manje razine stresa, napetosti, izjašnjavaju se kao manje depresivne, anksiozne, i što je jako važno – kao manje ljutite. Ljutnja je uistinu toksična za naš organizam i povezana je s nizom kardiovaskularnih problema. Kada ovo uzmemo u obzir, možemo odlučiti oprostiti ne radi drugoga, već radi sebe i svojeg zdravlja.
Oprost nema veze s drugom osobom
Nekada nam se netko može ispričati tisuću puta, pokazati iskreno žaljenje i krivnju, a da mu ne oprostimo. S druge strane, ponekad oprostimo nekome tko od nas uopće nije tražio oprost. Činjenica je da oprost ne ovisi o drugoj osobi, već o odluci da na sebe preuzmemo odgovornost za naše životno zadovoljstvo i mir. Kao što je svjetski poznata terapeutkinja za parove Esther Perel rekla: “Statistički, u životu imamo najčešće dva ili tri značajna romantična odnosa. Ponekad s istim čovjekom.” Nakon što nas netko duboko povrijedi, nemoguće je vratiti odnos kakav je prije bio. Međutim, ako to obje strane žele, moguće je graditi neki potpuno novi, kvalitetan i smislen odnos.