Pitanje od milijun dolara: što je potrebno znati da bismo živjeli sretnije?

Potraga za srećom nije ništa novo kod ljudskih bića. Kroz povijest je proučavana s aspekata filozofije, umjetnosti, vjere i psihologije.

Kao primjer iz psihologije možemo spomenuti psihologa Abrahama Maslowa koji je u prošlom stoljeću kreirao poznatu hijerarhiju potreba. Ona, ukratko, govori da čovjek prvo teži osigurati osnovne potrebe kao što su potreba za hranom, pićem i sigurnošću, a tek tada može krenuti na put zadovoljenja potrebe za srećom i samoostvarenjem.

U zapadnjačkom svijetu, gdje većina ljudi ima osigurane osnovne životne uvjete, u posljednje vrijeme se sve više javno postavlja pitanje – kako mogu biti sretniji? Knjige na ovu temu postaju bestselleri, profesija životnih trenera postaje sve traženija. Na posljetku, porast znanstvenih istraživanja sreće pomiču ovaj fenomen iz apstrakcije, pa sreća više nije banalan termin rezerviran za hollywoodske filmove, već predmet interesa mnogih.

Što je zapravo sreća?

Većina se slaže kako sreća nije samo neprekinuti niz pozitivnih događaja koji u nama izazivaju osjećaj euforije. Uglavnom se opisuje kao osjećaj mira koji proizlazi djelomično iz pozitivnih osjećaja, ali uvelike i iz načina na koji razmišljamo.

Sve to upućuje kako je sreća stanje uma, više nego li čisti osjećaj koji se javlja kao posljedica nekog događaja izvan nas

Kako ćemo se postaviti prema našem unutarnjem kritičaru? Na koji način ćemo shvatiti životne izazove – kao kaznu ili kao priliku da pokažemo svoju snagu? Kako ćemo odabratiodnositi se prema uspjehu svojih prijatelja? To su samo neka od mnogih pitanja koja određuju osjećaje koji će se javljati u nama, i u konačnici, određuju hoćemo li provesti svoj život u miru.

Sve to upućuje kako je sreća stanje uma, više nego li čisti osjećaj koji se javlja kao posljedica nekog događaja izvan nas. Kao takva, na njoj možemo raditi, evo nekoliko načina kako.

Izlazak iz zone komfora

Kao što i sama riječ govori, zona komfora je komforna. Međutim, istraživanja pokazuju kako sretniji ljudi češće izlaze iz nje, riskirajući početnu tjeskobu koja prati nepoznato. Sretniji ljudi kao da intuitivno razumiju kako poanta života nije uvijek raditi ono što nam je ugodno.

Svaki rast popraćen je fazom nelagode, nesigurnosti i ranjivosti (pogledajte samo nezgrapnost djece kad krenu naglo rasti u predpubertetskoj fazi). No rast je prirodna potreba svih nas, a najčešće je jedini način za to – izlazak iz zone komfora.

Vježbanje zahvalnosti

Zahvalnost na pozitivnim stvarima u životu, poput dobrih prijatelja, zdrave djece ili partnera koji nas podržava jedna je od stvari koje sretni ljudi redovito prakticiraju. Pritom nije poanta da gurnemo pod tepih sve ono loše što nam se događa.

Poanta zahvalnosti je da osvijestimo kako u našem životu ipak ima i mnogo toga dobroga. Cilj je shvatiti kako „vježbanjem“ zahvalnosti, odnosno osvještavanjem nekih pozitivnih stvari u svom životu, možemo sami u sebi izazvati pozitivne emocije.Na taj način preuzimamo kontrolu nad onim što mislimo i kako se osjećamo, a to je uistinu dobar osjećaj kojem svi težimo.

Prihvaćanje „negativnih“ emocija

Ljudi koji žive u miru sa sobom shvaćaju da život ne ide pravocrtno. Sretni ljudi znaju da je on pun valova, a da nam emocije tu služe kao kompas koji govori idemo li u dobrom smjeru ili nešto trebamo mijenjati. Primjerice, ako se stalno osjećamo loše u prisutnosti nekog prijatelja, možda je vrijeme da preispitamo taj odnos.

Sretni ljudi također znaju da negativne emocije poput ljutnje i krivnje postoje tu s razlogom. Ljutnja nam može omogućiti da se zauzmemo za sebe, a krivnja nas motivira da nešto kod sebe popravimo i/ili promijenimo.

U  skladu s tim, poznati književnik Lav Tolstoj davno je rekao kako sreća ne ovisi o onome što nam se događa, već o načinu na koji odlučimo gledati na to što nam se događa.