Valentinovo: Vrijeme je za najljepše liječenje na svijetu, terapiju ljubavlju
Kad volimo, postajemo bolja osoba. Emocionalno se punimo, a emocionalno punjenje jedna je od četiriju osnovnih pretpostavki psihičkog zdravlja
Čovjek koji iskreno voli je ispunjen. Ima o kome razmišljati i kad je sam. Zapravo, nikad nije sam u smislu usamljenosti. Samoća zna biti teška, a čovjek koji voli nije sam.
Pjeva naš poznati pjevač: „Za mrvu ljubavi, svi smo mi rođeni…” na taj nas način podsjećajući na nešto što svi znamo, ali ponekad malo (ponekad i malo više) zaboravimo. Kako je moguće zaboraviti tako važnu stvar? Zašto zaboravljamo? Opravdavamo se svakojako: pritisnuti smo svakodnevicom, pritisnuti smo nekim brigama i problemima, čini nam se da nešto moramo napraviti, a ne znamo kako, izgleda nam da nešto moramo dobiti, a ne znamo od koga, tražimo odgovor na neko svoje pitanje…
Dopuštamo da nas se bombardira porukama o tome što sve moramo kupiti, imati, kamo sve moramo otići, putovati….I u takvoj strci u koju dopustimo da nas se ugura počesto zaboravimo ono najvažnije – voljeti. Ne samo da zaboravimo voljeti nego, ako se i sjetimo, pitamo se kako voljeti? Jer voljeti se može na više načina.
A evo nekih odgovora na to važno pitanje: Kako voljeti? Nesebično, nježno. Toplo. Nenametljivo. Uporno i strpljivo. Autentično: ne voliš ako izmišljaš, ako pretjeruješ, ako napuhuješ, ako nisi iskren i ako ne misliš biti otvoren.
Bogatstvo ljubavi
Koga ili što voljeti? Kad vidite u naslovu riječ voljeti, većina pomisli na partnersku ljubav. Možda je i naš pjevač na nju mislio. Ali voljeti se može različite ljude iz različitih razloga. Mnogi ljudi imaju u svojem srcu mjesta ne samo za partnersku ljubav, nego i za brojne druge drage i bliske osobe. Volimo roditelje i druge srodnike koje smo dobili rođenjem ili po tome što su oni rođaci naših bračnih partnera. Volimo drage ljude koje smo mi izabrali, naše prijatelje s kojima dijelimo dobro i zlo. Volimo svoju djecu i djecu naše braće i sestara, rođaka, susjeda i prijatelja.
Možda se na poslu baš ne volimo, ali smo u nekom poslovnom odnosu koji podrazumijeva poštovanje i podršku u zajedničkim zadacima. Ljudi vole svoje učitelje, trenere, mentore. Ljudi vole svoje sugrađane, sunarodnjake, a neki svoju ljubav proširuju na sve ljude dobre volje, kako se to jednostavno, kaže i pri tome nisu samo deklarativni nego su njihovi osjećaji dokazani i njihovim ponašanjem, podrškom i pomaganjem.
Dopuštamo da nas se bombardira porukama o tome što sve moramo kupiti, imati, kamo sve moramo otići, putovati….I u takvoj strci u koju dopustimo da nas se ugura počesto zaboravimo ono najvažnije – voljeti
Što još možemo voljeti? U našim gradovima ima sve više kućnih ljubimaca. Ljudi šeću svoje pse. Igraju se s njima u parkovima i na ledinama. Neki od tih pasa posebno su obučeni za druženje sa slijepim osobama ili s osobama u invalidskim kolicima. Neki psi mogu predvidjeti epileptički napadaj, na primjer. Njihovi vlasnici razviju s njima poseban odnos. Neki ljudi imaju kod kuće mačke, ptičice i druge životinje.
Ljudi vole neke svoje stvari s kojima se služe svaki dan – svoje bicikle, prijenosna računala, mobitele, svoj udobni stolac ili dragu kemijsku olovku… Ljudi čuvaju i vole neke stvari koje koriste jednom godišnje u svečanim prilikama ili su koristili samo jednom u životu – vjenčanicu, neku razglednicu, karte za kino…. Jer to su stvari koje su povezane s osobama koje smo voljeli i još uvijek volimo ili ih se samo rado sjećamo. Ljudi vole zgrade, ulice, rijeke i mora… Ljudi vole neki pogled kroz prozor i fotografiju koja ga je zabilježila….
Ljubav nas čini boljima
Nemoguće je nabrojiti što mi sve volimo. I što bismo još mogli voljeti kad se ne bismo žurili i samo odrađivali zadatke. Neki ljudi odrađuju cijeli svoj život.
Zato i želimo podsjetiti i sebe i vas kako je voljeti lijepo i zdravo. Pozitivne emocije omogućuju nam da se osjećamo bolje. Dok volimo, doživljavamo sebe kao bolju osobu. Svakako nam se i osoba koju volimo čini boljom. Čak i predmet koji nema pravu vrijednost na tržištu, za nas ima veliku, kako to obično kažemo – sentimentalnu vrijednost.
Volim svoju ledinu – kaže se u jednoj pjesmi. Dakle, komad zemlje na kojem ništa čak ne raste. Čovjek koji iskreno voli je ispunjen. Ima o kome ili o čemu razmišljati i kad je sam. Zapravo, nikad nije sam u smislu usamljenosti. Voljeti znači biti s onim koga voliš.
Kako voljeti? Nesebično, nježno. Toplo. Nenametljivo. Uporno i strpljivo. Autentično: ne voliš ako izmišljaš, ako pretjeruješ, ako napuhuješ, ako nisi iskren i ako ne misliš biti otvoren
Ljubav prema toj ženi za mene je štit od metafizičke hladnoće – kaže jedan pjesnik. Kako bismo to mogli reći jednostavnije i u prozi. Ljubav nam daje smisao da otvorimo oči ujutro. Ljubav nam daje nadu da ćemo se susresti s onim što volimo i da ćemo u tome uživati. Voljeti znači imati motiv da onoga koga volimo obradujemo, poklonimo mu nešto, ugodno ga iznenadimo…. A sve nas takve stvari čine aktivnima, živima, kreativnima… Kad volimo, ne samo da nam se čini kako smo bolja osoba, nego zaista postajemo takvi. Emocionalno se punimo, a to je jedna od četiriju osnovnih pretpostavki psihičkog zdravlja.
Možda sad razmišljate o uzvraćenoj i neuzvraćenoj ljubavi? O boli zbog neuzvraćene ljubavi? O tome kako su vas ostavili i napustili? Nemojte. Razmišljajte o onome što je bilo dobro dok je trajalo. Lijepa sjećanja ispunit će vam i sadašnji trenutak, razgaliti dušu i biti melem za vašu ranu.