Nitko nije savršen… Što napraviti kada perfekcionizam zavlada životom?

Uredni, pedantni, organizirani… Karakteristike perfekcionista cijene se na svim životnim poljima, ali kada postanu prenaglašene, često narušavaju privatne i poslovne odnose. Zato težnju ka savršenstvu ipak treba kontrolirati.

U svakodnevnom životu često se susrećemo s pojmom perfekcionizam. Tko je perfekcionist? Superpedantna osoba koja voli čistoću, urednost, simetriju, organizaciju… To je osoba koja bolje od prosječnih zapaža sitnice i nijanse u bojama, zvukovima i odnosima. Što je u tome loše?

Pretjeran perfekcionizam ponekad smeta i samom perfekcionistu i onima oko njega

Takva osoba ima naglašene neke osobine koje same po sebi nisu loše i koje se dobro mogu iskoristiti u raznim situacijama. Svako bi mjesto ili moderan radni tim morao imati jednog perfekcionista da nadzire i kontrolira ono što radišni, ali manje organizirani izvođači oko njega previde. No pretjeran perfekcionizam ponekad smeta i samom perfekcionistu i onima oko njega. Pitamo se je li perfekcionizam bolest ili crta ličnosti? Malo naglašenija urednost? Malo veća sklonost organizaciji?

Crta ličnosti ili poremećaj?

Osoba kojoj u normalnom životu smeta njezin pretjeran perfekcionizam nije više samo perfekcionist, nego možda ima opsesivno-kompulzivni poremećaj osobnosti. Kako ćemo znati razlikovati opsesivno-kompulzivni poremećaj od neke uglavnom podnošljive sklonosti perfekcionizmu?

Biti perfekcionist se može definirati kao stanje, navika, crta ličnosti, više-manje dobra ili loša osobina, što ovisi o zanimanju i situaciji. Ako se osoba bolje ili lošije nosi sa svojim perfekcionizmom, ali još sebe podnosi kao perfekcionista – to nije poremećaj. Upravo po stupnju takve podnošljivosti perfekcionizam se razlikuje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. 

Dajmo primjer pa će nam biti jasnije: Pero je previše uredan, pedantan, organiziran, voli kontrolu, red i simetriju, čistoću i raspored. Njegov posao zrakoplovnog mehaničara odgovara njegovoj prirodi. On još uvijek upravlja svojim vremenom. Pero troši više vremena na kontrolu, ali u razumnom roku stigne obaviti sve što mora. Perfekcionist-mehaničar pregleda motor zrakoplova, potpiše se i zrakoplov sigurno leti. On je perfekcionist, ali mu to ne smeta, nego je to njegova prednost, a time ne samo što marljivo i odgovorno obavlja svoj posao nego i štiti sve nas koji se vozimo avionom. A što ako perfekcionist nije takav samo na poslu, nego i kod kuće pa onda njegovo ponašanje smeta svima oko njega? E to je već pitanje emocionalne inteligencije i osjećaja koji ljudi imaju za druge i na temelju kojih se prilagođavaju ili pak “voze po svom”.

Razlika od opsesivno-kompulzivnog ponašanja

Ljudsko ponašanje je negdje na ljestvici između ekstremno neorganiziranog preko srednje organiziranog do ekstremnog superpedantnog. Pitanje je ne samo gdje smo na toj ljestvici, nego kako i koliko to naše mjesto utječe na nas. Jesmo li možda čak ponosni na svoju urednost i organiziranost? Ili nam naša pedanterija već pomalo smeta? Ako nam puno smeta ili nas čak potpuno blokira u tome da dovršimo bilo što jer za nas ništa nikada nije sasvim dobro, tj. perfektno, možda već sličimo na Perina prijatelja Marka.

Ljudsko ponašanje je negdje na ljestvici između ekstremno neorganiziranog preko srednje organiziranog do ekstremnog superpedantnog. Pitanje je ne samo gdje smo na toj ljestvici, nego kako i koliko to naše mjesto utječe na nas

Prijatelj Marko, na primjer, nije samo čist i uredan, organiziran i odgovoran nego on još 30 puta u jednom danu pere ruke, a kad krene izvan kuće u grad, pet puta se vraća da provjeri je li zaključao vrata stana. Iako Marko shvaća da je njegovo ponašanje nerazumno, i dalje se nastavlja tako ponašati jer se ne može kontrolirati. Smeta mu takvo njegovo ponašanje, no uzaludno se bori protiv toga. Marko ima opsesivno-kompulzivni poremećaj jer on nije samo precizan, pedantan, organiziran i čist. On nije perfekcionist, nego osoba s poremećajem u ponašanju. Kad bi opsesivno-kompulzivna osoba bila zaposlena kao ona koja pregledava zrakoplov prije polijetanja, ona ne bi stizala dovršiti pregled na vrijeme i avion bi morao kasniti ili ne bi ni poletio. Perfekcionist funkcionira, a opsesivno-kompulzivna osoba slabije funkcionira jer kasni ili čak ne funkcionira jer ne stigne sve obaviti. 

Razlozi perfekcionističkog ponašanja

Postoji mišljenje da su perfekcionisti rođeni s tim značajkama. Nasuprot takvom stavu, neki su tvrdili da se perfekcionist odgaja ranim, strogim, čak prestrogim navikavanjem na red i čistoću.

Perfekcionisti žive u strahu da ne pogriješe pa se dodatno trude jer ne vjeruju da će ono što rade biti dovoljno dobro bez dodatne kontrole, a njihovo nisko samopouzdanje čini ih nezadovoljnim kad postignu osrednji ili čak vrlo dobar rezultat.

Kad se radi o sklonosti organizaciji, važno je znati organiziramo li samo za sebe ili smo skloni organizirati i drugima oko sebe. Kad tražimo od drugih perfekciju, time ih pritišćemo, pomalo im nanosimo štetu ili ih čak potpuno blokiramo. Osobe koje kontroliramo boje se započeti, a još se više ustručavaju završiti ono što rade, nego stalno popravljaju i kasne ili uopće ne dovrše započeto. 

>>Pozitivna razmišljanja pomažu našem mozgu (pa tako i nama) da postigne punu funkcionalnost. Iako se možda čini nemoguće, može ga se istrenirati da bude pozitivan.<<

Ne žele biti savršeni

Žele li perfekcionsti biti savršeni? Ne, zapravo. Njihovoj okolini možda se čini da oni žele biti savršeni, a perfekcionisti se često muče jer im je teško priznati pogrešku ili pokazati osjećaj nesigurnosti pa im uglavnom predstavlja problem i pitati druge da im pomognu jer misle da oni sami moraju biti perfektni. Perfekcionisti zapravo ne žele biti savršeni, oni duboko u sebi, zbog svoje nesigurnosti, imaju potrebu izgledati savršeno drugima jer vjeruju da će samo tako biti dovoljno dobri. Misle da će ih tek tada drugi cijeniti, a ako ih drugi budu cijenili, onda će oni nekako izaći na kraj sa svojim nesigurnostima i prihvatiti sami sebe.

Perfekcionisti zapravo ne žele biti savršeni, oni duboko u sebi, zbog svoje nesigurnosti, imaju potrebu izgledati savršeno drugima jer vjeruju da će samo tako biti dovoljno dobri

Za sav taj dodatni trud koji ulažu često ne osjećaju satisfakciju, nego se njihova nesigurnost i muka samo malo smanjuju. Pri tome investiraju puno svoga vremena i energije, no drugi ih ponekad smatraju lijenima jer otežu završiti posao, pomiču rokove jer moraju još jednom, po tko zna koji put sve provjeriti da se neka greškica ipak ne bi potkrala.

Oni se muče da bi druge zadovoljili, a drugi ih napadaju jer su spori, razvlače posao unedogled.

Prednost u poslovnom svijetu

U mnogim poslovima perfekcionizam je itekako dobrodošla osobina. Koliko sve mora biti točno na zrakoplovu da bi nas on sigurno podigao, jurio s nama iznad oblaka i spustio nas tako meko da ni sebe ni nas ne ošteti?

A da ne govorimo o nekom svemirskom bodu ili onom čudesnom vozilu koje šeće po Mjesečevoj površini! Detektivi moraju imati oko za sitnice jer se često baš u nekom detalju ponovo dokaže da nema savršenog zločina i slučaj se razriješi. Nadalje, sjetimo se samo restauratora koji precizno moraju oljuštiti dio boje s neke stare slike!

Ipak, u svakodnevnom životu često čujemo: “On je perfekcionist”, čak i onda kada se opisuju djeca ili mladi ljudi. Najčešće taj pojam povezujemo s lošim osobinama čovjeka, nečim nerealnim, pretjerano pedantnim, s osobom koja druge gnjavi obraćanjem pozornosti na (ne)važne sitnice, ukratko – gnjavatorom. Što nam je činiti? Perfekcionste treba tolerirati, prihvatiti, podržati, hvaliti i na pravi način iskoristiti njihov perfekcionizam.