Jeste li znali da i odnosi mogu biti – toksični?

Ljudi su pretežno društvena bića – odnosi u životu su nam važni kako bismo mogli dijeliti dobre trenutke i biti jedni drugima podrška u teškim situacijama.

Brojne studije pokazale su kako kvalitetni odnosi s bližnjima povećavaju kvalitetu života. Primjerice, u jednom australskom istraživanju pronađeno je kako su ispitanici koji su izvještavali da imaju kvalitetnu podršku svojih prijatelja bili ne samo zdraviji, već i dugovječniji.

Za razliku od toga, loša socijalna mreža može imati obrnuti efekt i uzrokovati zdravstvene odgovore povezane sa stresom, poput višeg krvnog tlaka, smanjenog imuniteta, te općenito manju kvalitetu života.

Loša socijalna mreža često se sastoji od ljudi koji (svjesno ili nesvjesno) govore i čine stvari zbog kojih se osjećamo loše. To su takozvani toksični odnosi koji, umjesto da  život čine ljepšim, zapravo ga otežavaju.

U toksičnom odnosu (koji može biti i s partnerom, prijateljem, kolegom s posla ili s nekim članom obitelji), često se događa da jedna strana manipulira i povrjeđuje drugu osobu nastojeći ju istovremeno čvrsto vezati za sebe.

„Žrtva“ takvog odnosa često zna da nešto nije u redu, osjeća se iscrpljeno nakon provođenja vremena u toksičnom odnosu, međutim, ne zna što učiniti niti kako se postaviti kako bi se nešto promijenilo.

>>Izbjegnite mrežu perfekcionizma: kako živjeti manje savršen, ali sretan život<<

Naučena bespomoćnost i povremeno potkrepljenje

Toksični odnosi blisko su povezani s dva fenomena koji se u psihologiji nazivaju „naučena bespomoćnost“ i „povremeno potkrepljenje“.

1. Povremeno potkrepljenje odnosi se na pojavu da se neko ponašanje održava jer se povremeno nagrađuje. Do ovog otkrića došao je poznati psiholog B.F. Skinner sa svojim istraživanjem na miševima.

U tri kaveza on je stavio tri miša i tri hranilice. Jedan miš bi na svaki dodir hranilice dobio hranu – kada bi ogladnio pojeo bi hranu i nastavio u drugi dio kaveza.

Drugi miš na dodir hranilice nije nikada dobivao hranu te je ubrzo odustao, dok je treći miš na dodir hranilice hranu dobivao povremeno, u nepravilnim razmacima. Ovaj miš hranilicu je dodirivao stalno, nadajući se da će upravo sljedećim dodirom dobiti hranu.

Slično tome, ljudima je teško izaći iz toksičnih odnosa  jer se nadaju da će baš sljedeći put doživjeti nešto lijepo od osobe s kojom se nalaze u takvom odnosu, što otežava prekid komunikacije. A kada osoba doista napravi nešto lijepo, optimizam i nada u bolji odnos poraste, što dodatno zadržava „žrtvu“ u toksičnom odnosu.

>>Kako se to dogodilo? Zašto nam je toliko važno što će drugi misliti o nama?<<

2. Koncept naučene bespomoćnosti prvi je opisao američki psiholog M. Seligman u svom poprilično okrutnom eksperimentu. U tom istraživanju jednoj skupini pasa Seligman i njegovi pomoćnici davali su bezopasne, ali neugodne elektrošokove što god učinili u kavezu. Nije bilo mogućnosti bijega, a za svaki pokušaj dobivali bi blagi elektrošok.

Drugoj skupini pasa davali su elektrošokove na samo jednom području kaveza te su oni brzo shvatili kamo mogu pobjeći i zaštititi se. Kada je prva skupina pasa također dobila mogućnost „bijega“ od elektrošokova, oni nisu ni pokušavali, odmah bi se „predali“, naučeni na prethodnu bespomoćnost.

Slično tome, u toksičnim odnosima, često se svaki pokušaj promjene odnosa na bolje ili bijega negativno doživljava od strane toksične osobe: kažnjava se cinizmom, ironijom, manipulacijom ili uvredom. Žrtva ovakvog odnosa ima dojam da nešto u odnosu nije u redu, ali istovremeno svaki pokušaj razgovora o tome krene u pogrešnom smjeru, pa se osoba najčešće „predaje“.

Kako si pomoći?

Ako je toksična osoba netko s kim morate biti u kontaktu, poput kolege s posla, šefa ili nekoga iz vašeg bliskog kruga ljudi, dobro je postaviti jasne granice prihvatljivog odnosno neprihvatljivog ponašanja. Primjerice, toksičnom kolegi s posla možete reći nešto poput: „Znaš da sam ja uvijek za šalu, ali kada pred svima u duhovitom tonu kažeš da mi je prezentacija loša, to prelazi granice onoga što smatram šalom.“

>>4 načina na koje možete bolje postaviti svoje granice i čuvati ih od „uljeza“<<

Za one s kojima niste primorani biti u svakodnevnoj interakciji, a osvijestite da se nalazite u toksičnom odnosu – dobro je razmisliti koliko vas on ispunjava i vrijedi li nastaviti biti njegov dio.