Što učiniti kada zakaže vaša dobra probava?

Dispesija (od grčke liječi pepsis, što znači kuhanje) bi se najtočnije mogla prevesti kao loše kuhanje (probava, varenje). Kao i sindrom iritabilnog crijeva ide u krug funkcionalnih bolesti probavne cijevi.

Pogađa velik dio populacije i velika je nevolja za bolesnika jer opadaju kvaliteta života i sposobnost za rad, troškovi ponavljane obrade i liječenja su visoki, stoga i iznimno financijski opterećuju zdravstveni sustav. Bolesnici su često nezadovoljni liječenjem klasičnim lijekovima pa posežu za brojnim pripravcima koji se nude u slobodnoj prodaji (komplementarna medicina, alternativa).

Najznačajnija karakteristika te bolesti je da nema organskih promjena u podlozi koje bi uzrokovale simptome. To drugim riječima znači da je “želudac zdrav, a bolesnik ima tegobe”

Bolesnik s dispeptičkim smetnjama tuži se na neke od sljedećih tegoba:

• nadutost u gornjem dijelu trbuha,
• osjećaj punoće,
• povremene mučnine,
• osjećaj da želudac “ne radi”,
• bol u žličici,
• osjećaj brze sitosti,
• grčevi u želucu

Tegobe se mogu javljati periodično kroz duže vrijeme, potom se spontano smiriti, nekad su jačeg intenziteta, nekad je bolesnik potpuno bez simptoma. Dio bolesnika ne posjećuje liječnika, neki se obraćaju svom ordinarijusu opće/obiteljske medicine, dio se pregledava kod specijalista gastroenterologa, a svi u tom lancu bolesnik-liječnik-ljekarnik dijelom ostaju nezadovoljni jer se rijetko postiže potpuno i trajno izlječenje.

Nalazi uredni, a boli

Najznačajnija karakteristika te bolesti je da nema organskih promjena u podlozi koje bi uzrokovale simptome. To drugim riječima znači da je “želudac zdrav, a bolesnik ima tegobe”. Nerijetko su bolesnici podvrgnuti i potrebnim i nepotrebnim obradama, a traži se neki skriveni uzrok koji je moguće promaknuo (to znači da bolesnici često idu na gastroskopiju, češće se učini CT trbuha, nebrojeno puta se vadi krv za standardne pretrage, tumorski biljezi). Zabrinutost tek onda nastaje jer su nalazi uredni, a ipak nešto boli. 

>>Naša probava nikada ne miruje, a učestalo nam stvara i probleme, bilo da je riječ o bolovima u trbuhu, žgaravici, nadutosti… Donosimo top listu bolesti koje zahvaćaju naš probavni sustav.<<

Kako radi probava?

Probavna cijev, a dio koje je i želudac, iznimno je komplicirano građena – njezino pokretanje i osjetljivost reguliraju milijuni neurona (živaca i živčanih okončina) koji su u sklopu autonomnog živčanog sustava, a glavni prijenosnik informacija su serotonin i brojni drugi neurotransmiteri. Gibanje želuca odvija se komplicirano u uvjetima kad u njega ulazi hrana – dio mišića želuca mora se stisnuti (kontrahirati), a istodobno se drugi dio mora opustiti (relaksirati).

Kada se hrana koju smo uzeli tim mišićnim radom usitni u kašu, ona ide u tanko crijevo, gdje će se odvijati pravi proces probave hrane. Želudac, dakle, priprema hranu za probavu, a istodobno želučana sluznica luči želučani sok – veliku količinu klorovodične kiseline koja je i bakteriostatik, proteolitički enzim pepsin koji cijepa visokomolekularne tvari, luči se gastrin koji potiče lučenje želučane kiseline. Da vlastita sluznica ne bi bila oštećena tim agresivnim kemijskim supstancijama, na njoj postoji protektivni sloj sluzi.

Uzroci bolesti

Današnja saznanja o uzrocima bolesti mogu se svesti na sljedeće:

• pitanje poremećaja lučenja kiseline ili poremećaja reakcije probavnog sustava na izlučenu kiselinu;
• poremećaj u interpretaciji senzoričkih ili motoričkih podražaja s izraženom hiperosjetljivošću na podražaje;
• poremećaj u motilitetu specifičnih dijelova želuca;
• različita postupalna stanja (infekcija Helicobacter pylori, gastritis, slobodni radikali).

Simptomi bolesti

Simptomi bolesti mogu biti različiti. U praksi ih dijelimo u nekoliko grupa:

• simptomi nalik na ulkusnu bolest (neulkusna dispepsija),
• na refluksnu bolest (neerozivni ezofagitis),
• dismotilitetna dispepsija.

Jedan bolesnik iz svake grupe može imati neki od simptoma, ali se kod ponavljanih smetnji bolesnici žale uglavnom na isti tip tegoba.

Dijagnoza i terapija 

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda – obično se kod pipanja ustanovi bolna osjetljivost u gornjem dijelu trbuha, znakovi meteorizma-nadutosti; u krvnoj obradi nema odstupanja od normalnih vrijednosti upalnih parametara, krvna slika je uredna, kao i ultrazvuk jetara, žučnjaka i žučnih vodova i gušterače.

Terapija je usmjerena na ublažavanje dominantnog simptoma (simptomatska terapija), a bolesnici često imaju više simptoma odjednom

Gastroskopski nalaz je obično uredan, no mogu se naći znaci upale sluznice želuca, što treba pažljivo tumačiti jer za postavljanje dijagnoze gastritisa treba učiniti biopsiju želučane sluznice s nekoliko mjesta pa će tek patohistološki nalaz pokazati o kojoj je vrsti gastritisa zapravo riječ. Ako se dokaže infekcija bakterijom H. pylori, treba je liječiti.

Ne postoji standardizirano liječenje funkcionalnih bolesti probavnog sustava, pa tako ni dispepsije. Terapija je usmjerena na ublažavanje dominantnog simptoma (simptomatska terapija), a bolesnici često imaju više simptoma odjednom. Optimalna terapija bi trebala osigurati istodobni učinak na više simptoma i djelovati uzročno, no pokušaji da se kreira takav lijek zasad su bezuspješni.

Lijekovi

Danas se koristimo lijekovima:

• koji ublažavaju simptome vezane uz kiselinu (antacidi, H2blokatori, inhibitori protonske pumpe),
• koji ublažavaju simptome vezane uz poremećaj motiliteta (spazmolitici, prokinetici),
• koji ublažavaju meteorizam,
• antidepresivima (triciklički antidepresivi, inhibitori ponovne pohrane serotonina),
• dajemo probiotike, biljne pripravke

Cilj terapije je upoznati bolesnika s prirodom bolesti, dati savjete o pravilnoj prehrani, uputiti ga kako kontrolirati stres, dati psihološku potporu, a farmakološku terapiju davati s mjerom i oprezom.