Sindrom iritabilnog crijeva ne ugrožava život, ali ga otežava

Sindrom iritabilnog crijeva je funkcionalni poremećaj koji se u Europi javlja u 10-15% odraslih, češće žena. Uzrok i mehanizam nastanka nisu u potpunosti jasni.

Mogući uzroci

Kao mogući uzroci spominju se:

• genetska predispozicija,
• preosjetljivost na hranu,
• poremećaj crijevne flore i prerastanje patogenim bakterijama, s obzirom na to da je zamijećen razvoj sindroma nakon zaraznih bolesti crijeva.

Sindrom se također povezuje s povećanim emocionalnim stresom i psihofizičkim opterećenjem.

Klinička slika i izazovi postavljanja dijagnoze

Ovisno o tome koji simptomi dominiraju, može se podijeliti na sindrom iritabilnog kolona s:

• dominantnim proljevom,
• dominantnim zatvorom ili
• miješanim navikama pražnjenja crijeva.

Dijagnoza se temelji na dobro uzetoj anamnezi i pregledu, tipičnim simptomima i odsutnosti znakova koji bi upućivali na druge organske uzroke.

Sindrom je, po definiciji, skup simptoma. Dijagnoza sindroma iritabilnog kolona može se postaviti u bolesnika koji se u posljednja tri mjeseca žali na bolove i nelagodu u trbuhu barem tri dana, praćenu promjenama u učestalosti i izgledu stolice, uz smanjenje boli ili neugode nakon defekacije. Bol tijekom sna nije prisutna, a pogoršava se u stresnim situacijama.

Ne postoji specifičan laboratorijski ili slikovni nalaz koji bi potvrdio dijagnozu. Iritabilni kolon ne ugrožava život, ali narušava kvalitetu života. Dijagnostička obrada radi se ciljano kako bi se isključila organska bolest probavnog sustava.

Početak simptoma u starijoj životnoj dobi, podatak o zloćudnim ili upalnim bolestima crijeva u obiteljskoj anamnezi, gubitak tjelesne težine, krv u stolici ili pozitivan test na okultno krvarenje, noćna aktivnost crijeva, pozitivna serologija na celijakiju, povišeni upalni parametri i patološki nalaz fizikalnog pregleda su znakovi koji upućuju na postojanje organskog uzroka bolesti i nalažu obradu.

Bolesti koje je važno isključiti

Pri tome je važno isključiti celijakiju, upalne bolesti crijeva (Chronova bolest, ulcerozni kolitis), postojanje ulkusa na želucu ili dvanaestercu, malignih tumora probavnog trakta, endokrinih bolesti, poremećaja koji dovode do malapsorpcije i pothranjenosti (bolesti gušterače, jetre, žučnih vodova).

Celijakija je imunološki posredovana bolest prvenstveno tankog crijeva povezana s preosjetljivošću na gluten. Upalne bolesti crijeva su, slično kao sindrom iritabilnog kolona, praćene bolovima u trbuhu, osjećajem nadutosti, proljevastim, sluzavim stolicama. Međutim, upalne bolesti crijeva obilježene su krvarenjem, anemijom te manjkom vitamina i minerala, uz gubitak na tjelesnoj težini. Neliječene ostavljaju trajne promjene na crijevima, uz stvaranje fistula i ožiljaka, čime remete kvalitetu života ali i životno ugrožavaju pacijenta.

Iz navedenog je vidljivo koliko je važno rano postaviti ispravnu dijagnozu te započeti terapiju upalnih bolesti crijeva. Kolonoskopija se preporučuje uvijek kod postojanja alarmantnih simptoma, ali i starijima od 50 godina rutinski.

Liječenje sindroma iritabilnog crijeva

Terapija sindroma iritabilnog kolona započinje prepoznavanjem individualnih čimbenika koji provociraju simptome. Pritom treba voditi računa o mogućoj preosjetljivosti na hranu, neravnoteži crijevne mikroflore, pretjeranom unosu masnoća, preosjetljivost na laktozu, sorbitol i fruktozu, prejedanju, neredovitom i prebrzom konzumiranju hrane te prevelikom unosu alkohola, kave i gaziranih pića.

Preporučuje se:

• izbjegavanje hrane koja napuhuje,
• povećan unos biljnih vlakana,
• povećan unos ispravno pripremljenih cjelovitih žitarica i
• povećan unos fermentiranih mliječnih proizvoda dodatno obogaćenih probioticima (živim mikroorganizmima prirodno prisutnima u fermentiranoj hrani).

Vlakna topiva u vodi korisna su u reguliranju zatvora i tvrde stolice te predstavljaju hranjivi supstrat korisnim crijevnim bakterijama. Netopiva prehrambena vlakna (mekinje) ne ublažavaju simptome.