Masna jetra može biti opasna: Prevenirajte na vrijeme!

Masna jetra većinom ne uzrokuje tegobe ili uzrokuje samo bol pod desnim rebrenim lukom zbog povećanja jetre. Najčešće se dijagnosticira ultrazvukom trbuha i laboratorijski povišenim vrijednostima jetrenih testova.

Masna jetra (steatosis hepatis, steatoza) posljedica je nakupljanja masti u jetri koja prelazi 5% ukupne težine jetrenog tkiva. Postoje dva osnovna tipa nakupljanja masnoće u jetri: nealkoholna masna jetra (NAFL), odnosno benigno stanje s nakupljanjem masnoća u jetri bez upalnog stanja i nealkoholni steatohepatitis (NASH) koji se odnosi na nakupljanje masnoće u jetri uz upalu jetrenog tkiva.

>>Jetra je snažan organ koji vješto prikriva ozbiljne bolesti i zato dobro pazite<<

Masnu jetru uzrokuju brojni urođeni i stečeni poremećaji metabolizma masti, pri čemu uzročnici mogu biti lijekovi i toksini (alkohol, kortikosteroidi, kontracepcija), prehrambeni uzroci (debljina, šećerna bolest, gladovanje, poremećaji metabolizma masti, bolesti gušterače, upalne bolesti crijeva), nasljedne bolesti (cistična fibroza, galaktozemija, Wilsonova bolest) ili virusne bolesti (hepatitis C). Glavni uzroci su debljina, alkoholizam i šećerna bolest. Masna jetra dugo je smatrana benignim stanjem koje ne napreduje u bolest, no nova saznanja pokazuju da steatoza može biti vrlo ozbiljna te dovesti do ciroze jetre.

Masna jetra većinom ne uzrokuje tegobe ili uzrokuje samo bol pod desnim rebrenim lukom zbog povećanja jetre. Najčešće se dijagnosticira ultrazvukom trbuha i laboratorijski povišenim vrijednostima jetrenih testova. Na ultrazvuku je vidljiva uvećana, svijetla jetra.

Dijeta i tjelesna aktivnost

Ponekad su promjene žarišne, što predstavlja dijagnostički problem u razgraničavanju prema malignoj bolesti. U slučaju trajno povišenih transaminaza (AST, ALT) potrebno je napraviti biopsiju jetre. U posljednje vrijeme, kao pomoćno dijagnostičko sredstvo, koristi se i FibroScan koji upotrebom ultrazvuka provjerava tvrdoću jetre, odnosno razinu jetrene fibroze. On nije zamjena za biopsiju, ali služi u praćenju i probiru bolesnika.

Liječenje ovisi o uzroku, no treba napomenuti da ne postoji specifična farmakološka terapija ovog stanja. Kod većine bolesnika korisno je smanjenje tjelesne težine i prekid uzimanja tvari koja je dovela do masne jetre, što dovodi do poboljšanja nalaza. Osim toga, neophodna je tjelesna aktivnost, provođenje dijete, izbjegavanje nepotrebnih lijekova te regulacija šećera u krvi.

Nealkoholni steatohepatitis (NASH) drugi je tip nakupljanja masnoće u jetri. Riječ je o jetrenoj bolesti zbog koje se na jetri pojavljuju promjene koje odgovaraju alkoholnoj bolesti jetre, a pacijent ne konzumira alkohol. Danas se pretpostavlja da je NASH u podlozi većine ciroza jetre kod kojih je ranije bio nejasan uzrok.

Koliki je to javnozdravstveni problem možemo predstaviti činjenicom da se u SAD-u predviđa oboljenje četiri milijuna ljudi od ciroze uzrokovane NASH-om. Rizični faktori za NASH su lijekovi i toksini te nasljedni i stečeni poremećaji metabolizma. NASH se najčešće javlja u pretilih žena srednje dobi, kod inzulin neovisne šećerne bolesti i povišenih masnoća u krvi. 

Većina bolesnika koji imaju NASH nema tegoba te se najčešće dijagnosticira slučajno, tijekom laboratorijskih analiza krvi u sklopu sistematskog pregleda. Bolesnici se ponekad žale na umor, malaksalost, bol pod desnim rebrenim lukom, a učestalo se dijagnosticira povećanje jetre te rjeđe slezene. Nedvojbeno je dokazano da NASH, ako se ne liječi, dovodi do ciroze jetre. Za ovu bolest nema specifične terapije nego se pokušava bolje kontrolirati tjelesna težina te poremećaj masti i šećera uz izbjegavanje potencijalno toksičnih lijekova.

Prevencija je najbolji lijek

Spomenimo za kraj i cirozu jetre, odnosno kroničnu jetrenu bolest koja dovodi do promjene u građi jetrenog tkiva, krvnih žila i stanica jetre, što može rezultirati žuticom, povišenjem tlaka u venskom sustavu jetre, pojavom slobodne tekućine u trbušnoj šupljini (ascites), poremećajem svijesti i zatajenjem jetre. Uzroci mogu biti virusni hepatitisi, metaboličke bolesti, bolesti žučnih vodova, smetnje u odvođenju venske krvi, lijekovi i toksini, imunološke bolesti te ostali uzroci kao što su NASH i sarkoidoza.

Kod pacijenata dolazi do anoreksije, odnosno gubitka teka i tjelesne težine, slabosti, umaranja, ponekad do mučnine i povraćanja. Učestalo se javlja vrućica, što predstavlja i dijagnostički problem zbog potrebe da se isključi izvor infekcije. Vrućica je najčešće stalna s blago povišenom temperaturom, a simptomi su općenito brojni i složeni te se očituju u raznim organskim sustavima. 

U slučaju jetrene bolesti bez pojave tekućine u trbuhu i krvarenja uzročna terapija može biti iznimno učinkovita. Dijeta sadržava jedan gram proteina po kilogramu dnevno, uz tri grama soli na dan. Ovisno o procjeni liječnika, u fazi ciroze s izljevima neophodna je terapija lijekovima za izmokravanje i spuštanje tlaka u venskom krvotoku, laksativima, nadoknada proteina u krvi, vitamina i antibiotsko liječenje. Posebno je važan program probiranja bolesnika na hepatocelularni karcinom koji se radi ultrazvučnim pregledima i određivanjem alfa-fetoproteina svakih šest mjeseci. U slučaju terminalne faze ciroze jetre jedina uspješna metoda s visokim preživljenjem jest transplantacija jetre.

Može se reći da je najuspješnije liječenje dobra prevencija. U najvećem broju slučajeva to znači apstinencija ili umjereno konzumiranje alkohola te izbjegavanje rizičnog ponašanja za prijenos virusne bolesti (spolni odnosi bez zaštite, upotreba intravenskih narkotika) i stroga kontrola preparata ljudskog podrijetla koji se koriste u transfuzijama. Preporučuju se preventivni sistematski pregledi s testiranjem na hepatitis B i C.