Ileus – uzroci, simptomi, liječenje

Ileus se definira kao privremeni prekid crijevne peristaltike koji nije uzrokovan mehaničkom opstrukcijom. Zbog razlikovanja se često naziva paralitički ili adinamički ileus.

Crijevo je šuplji cjevasti organ građen od sluznice, glatkih mišićnih niti, žila i živaca. Crijevni živčani sustav dio je perifernog autonomnog živčanog sustava, nije pod voljnom kontrolom, ali je usko povezan s centralnim živčanim sustavom.

Kako probava „radi“?

Duž probavnog sustava postoje dvije temeljne vrste kretnji koje služe potiskivanju hrane prema naprijed i temeljitom miješanju hrane. Kretnje duž probavne cijevi, od jednjaka do analnog otvora, nazivaju se peristaltika i pod nadzorom su crijevnog živčanog sustava.

Nakupljanje hrane u nekom dijelu probavne cijevi uzrokuje rastezanje crijeva, podražuje crijevni živčani sustav te uzrokuje prstenastu kontrakciju mišića neposredno iznad tog mjesta. Hrana se potiskuje prema analnom otvoru uz istodobno lučenje probavnih sokova i apsorpciju hranjivih tvari.

Kemijski ili fizički nadražaj crijevne sluznice, kao i pojačana aktivnost parasimpatikusa (dio autonomnog živčanog sustava) također potiču crijevnu peristaltiku.

Simptomi ileusa

Temeljno obilježje ileusa je prekid normalnih crijevnih kretnji, zastoj sadržaja u dijelu probavne cijevi, nakupljanje plinova i tekućine, te prekomjerno rastezanje dijela crijeva. Pacijent se žali na:

• prekomjernu nadutost,
• neodređenu nelagodu i bol u trbuhu,
• povraćanje.

Stolica i vjetrovi najčešće izostaju ali može se paradoksalno javiti manja količina proljevaste stolice.

Mogući uzroci

Nakon operacija u trbuhu čest je postoperativni ileus debelog crijeva, rjeđe tankog crijeva. Očituje se intolerancijom unosa hrane i tekućine na usta te izostankom stolice. Obično se crijevna funkcija uspostavi unutar 72 sata. Smatra se da je uzrok višestruk, neurogeni, upalni i posredovan lijekovima koji se daju za vrijeme operativnog zahvata i kasnije s ciljem kontrole boli. Poremećaj je najčešće benigan, ali važan jer može otežati pravovremeno dijagnosticiranje drugih postoperativnih komplikacija (krvarenje, mehanička opstrukcija, infekcija). Rana postoperativna vertikalizacija, pažljivo doziranje lijekova protiv bolova i izbjegavanje opioidnih analgetika doprinose bržoj uspostavi crijevne funkcije. Ileus može biti popratno stanje drugih ozbiljnih događanja u trbušnoj šupljini.

Upala slijepog crijeva, puknuće čira želuca ili dvanaesnika, krvarenje u trbušnu šupljinu ili prijelom kralješka mogu utjecati na razvoj ileusa, a simptomi tada ovise o osnovnom poremećaju.

Zbivanja van trbušne šupljine kao što su upala pluća, infarkt miokarda ili prijelomi rebara također mogu isprovocirati ileus, kao i niz lijekova koji djeluju na parasimpatički živčani sustav.

Poremećaji ravnoteže minerala u krvi u sklopu bubrežnih ili metaboličkih poremećaja utječu na provođenje podražaja živčanim putem te mogu dovesti do ileusa.

Dijagnoza i liječenje

Sumnja na ileus postavlja se temeljitom anamnezom i kliničkim pregledom, a liječenje se provodi u bolničkim uvjetima. Ileus predstavlja hitno i opasno stanje jer, ovisno o načinu nastanka i brzini razvoja, može životno ugroziti pacijenta i dovesti do smrti. 

Rendgenska snimka abdomena obično pokaže proširenu crijevnu vijugu s razinama zraka i tekućine. Važno je utvrditi postoji li mehanička opstrukcija ili ne, s obzirom na to da je liječenje bitno drugačije. Obustavlja se unos na usta, postavlja nazogastrična sonda, intravenski se nadoknađuje tekućina i regulira razina elektrolita u krvi. Liječi se osnovni poremećaj koji je doveo do razvoja ileusa. Prognoza ovisi o uzroku i pravovremeno postavljenoj dijagnozi.