Veza uha i mozga: neuroplastičnost i oporavak sluha

Kaže se da uho čuje, a mozak sluša. A struktura kore mozga je dinamična, promjenjiva. Neuroplastičnost predstavlja upravo ovu karakteristiku mozga i njegovih živčanih stanica da tijekom života stvaraju veze sa drugim moždanim stanicama u istim ili različitim dijelovima mozga da bi izvršili određenu funkciju. Koje će se stanice povezati i koliko će ta veza trajati dobrim je dijelom genetski zadano, ali ovisi i o vanjskoj stimulaciji, tj. „korištenju“ određenog osjetila. Tako nam aktivno slušanje omogućava usvajanje govora, materinjeg i svih ostalih jezika, pretvarajući zvuk koji se može svesti na fizička svojstva frekvencije i intenziteta u glasove, riječi, rečenice i misli.

Međutim, da bi zvukovi bili prepoznati kao takvi, moraju proći dobru i temeljitu pripremu koja se provodi na svim nižim razinama slušnog puta, gdje se slušna informacija uspoređuje, zbraja i filtrira. Slušanje s oba uha te uspoređivanje informacija s jedne i druge strane, omogućava nam i da odredimo odakle zvuk dolazi i da razabiremo glas koji želimo čuti i u buci. Ovako pripremljena informacija dolazi u primarnu slušnu koru mozga koja se obostrano nalazi baš negdje u području iznad uha.

Osjetila se mogu trenirati

Na sličan način funkcioniraju i ostali naši osjeti: vid, njuh, opip, duboki osjet i osjet ravnoteže, koji uglavnom rade zajedno da bismo dobili jedinstveni doživljaj prostora oko nas i u nama. Na periferiji se uvijek nalazi organ koji prima određeni podražaj (uho, oko, osjetna tjelešca u koži, zglobovima i mišićima), a od njih informaciju preuzima specifični osjetni živčani put koji vodi u određeno mjesto u kori mozga. Tek tada znamo da smo čuli, vidjeli, da nas je nešto dodirnulo; kaže se da je osjet osviješten.

U unutrašnjem uhu se,uz osjetilo sluha,nalazi i osjetilo ravnoteže koje reagira na kretanje, pomicanje glave u svim smjerovima, ali se može podražiti i jakim tonom niskih frekvencija. Iako rijedak, poznat je i fenomen izazivanja vrtoglavice jačim zvukom (Tuliov fenomen). I osjetna tjelešca u koži mogu reagirati na zvuk niskih frekvencija, koji se osjeća kao vibracija.

Uglavnom, osjetila međusobno komuniciraju na više razina, a možemo ih i svjesno trenirati da bi osjet postao istančaniji, da bismo mogli zamijetiti više „nijansi“ istog podražaja i razlike među njima.

Sve su to funkcije određenih dijelova mozga, a treningom se povećava broj sinapsi i širi područje djelovanja.

Što se događa ako sluh slabi?

Nasuprot tome, obrnuti procesi događaju se ukoliko sluh slabi, što se mnogima događa već oko pedesete godine; prema velikim istraživanjima, oko 50% osoba u dobi od 70 godina je nagluho, uglavnom zbog oštećenja osjetnih stanica u unutrašnjem uhu koje primaju zvuk.

Informacija koja tada dolazi do mozga je reducirana, nepotpuna. Najčešće su oštećene visoke frekvencije, pa se teže prepoznaju takvi glasovi, primjerice c, s, t. S vremenom se, ipak, osim oštećenja u uhu, javljaju i promjene u mozgu.

Istraživači sa Sveučilišta u Coloradu ispitivali su slušnu moždanu aktivnost putem EEG moždane kartografije koja mjeri aktivnost regija u mozgu nakon davanja zvučnog podražaja te su usporedili rezultate kod zdravih osoba s rezultatima osoba oštećena sluha. Pritom se je posebna pažnja usmjerila na područje primarne slušne kore, njegovu veličinu i aktivnost. Zamijetili su da se kod osoba oštećena sluha područje slušne kore mozga smanjuje te da na to mjesto počinju dolaziti podražaji iz vidnog ili taktilnog područja, što znači da se područje kore mozga za osjet vida i dodira širi na račun slušnih centara, kao posljedica slabije aktivnosti slušnog puta.

Ovakav način kortikalne reorganizacije uobičajen je način prilagodbe mozga na promjene – dominira područje u koje dolazi više informacija. Mozak i neuralni putovi na neki način reagiraju kao puteljci na livadi; ako po njima nitko ne prolazi, ubrzo zarastu, postanu neprepoznatljivi, i njima se više ne može doći do cilja.

Reagirajte pravovremeno na oštećenje sluha

Ova pojava je i od ranije iskustveno poznata. Zamijećeno je da je kod dugotrajnog oštećenja sluha teško uspostaviti dobro slušanje, a pacijent teško razumije govor čak i ako se koriste najmodernija pomagala ili, kod gluhoće, umjetna pužnica.

Kompenzatorna reakcija mozga pri kojoj druga osjetila koriste dijelove slušne kore može značajno umanjiti mogućnosti procesiranja i prepoznavanja govora, što dodatno pogoršava oštećenje primarno nastalo u uhu. Ovakva reakcija najjasnija je i najizraženija kod gluhih osoba, ali se može prepoznati i kod pacijenata s blažim oštećenjima. Nadalje, kod starijih osoba oštećena sluha slušanje zvukova premješta se u druge moždane centre koji inače imaju funkciju donošenja odluka na višoj kognitivnoj razini, što rezultira zamorom u vođenju razgovora koji često viđamo u starijih nagluhih pacijenata. Dugotrajno nekorigirano oštećenje sluha povećava i rizik za demenciju.

Srećom, oštećenje sluha može se na vrijeme prepoznati i dijagnosticirati te, prema potrebi,odgovarajuće intervenirati da bi se spriječile ili usporile ove neželjene pojave. Na raspolaganju su nam različite vrste slušnih pomagala i odgovarajuća stručna rehabilitacija sluha kojom ne samo da poboljšavamo slušanje, govornu i socijalnu komunikaciju, nego čuvamo i naš mozak i kvalitetu života u cijelosti.