Umjetna pužnica: uređaj koji je milijunima ljudi vratio sluh

Umjetna pužnica dosad je jedini tehnički, elektronski uređaj koji je uspio nadomjestiti osjetilo koje je oštećeno. Gluhoća ili potpuni gubitak sluha, najčešće je posljedica oštećenja osjetnih stanica u unutrašnjem uhu koje se nalazi u sljepoočnoj kosti, a zbog svoje specifične anatomske građe s dva i pol zavoja nalikuje pužu – stoga se i naziva pužnicom. Funkcija osjetnih slušnih stanica jest da reagiraju na zvuk, koji je po svojoj prirodi mehanički val, te da ga pretvore u električni potencijal koji se dalje može prenositi slušnim živcem prema centrima u mozgu koji nam omogućavaju slušanje.

Upravo taj zadatak obavlja i umjetna pužnica tako da zaobilazi oštećene slušne stanice i dovodi podražaj do ogranaka slušnog živca.

Kako funkcionira umjetna pužnica?

Cijeli uređaj sastoji se od nekoliko dijelova. Neki od njih se tijekom operacijskog zahvata trajno ugrađuju u unutrašnje uho, a drugi se, poput klasičnog slušnog pomagala, stavljaju iza uha te se mogu, prema potrebi, staviti ili skinuti.

U vanjskom dijelu su mikrofon, koji detektira zvukove i pretvara akustički signal u električni, te procesor govora, najsofisticiraniji dio aparata koji analizira i kodira karakteristike kao što su frekvencija ili intenzitet. Preko zavojnice se kroz kožu šalje električni signal u unutrašnji dio smješten dijelom u kosti iza uha. On koji služi kao prijemnik, ponovo dekodira signal i šalje ga u elektrodu smještenu duž zavoja pužnice da bi se ona mogla stimulirati u svim dijelovima, tj. u što širem frekvencijskom spektru, čim sličnije prirodnom slušanju uha. Cijeli ovaj proces odvija se u svega nekoliko milisekundi.

Kratka povijest umjetne pužnice

Prva umjetna pužnica na svijetu ugrađena je 1961. g. u Los Angelesu. Bila je neusporedivo grublja i jednostavnija od današnjih uređaja, vrlo ograničenih mogućnosti i učinka, ali je ipak realizirala početnu ideju da i gluhe osobe mogu nešto čuti (iako nije bilo nikakvih rezultata u razumljivosti govora).

S vremenom su tehničke mogućnosti bile sve bolje i postajalo je jasnije da je upravo ovaj uređaj odlično rješenje za jaka oštećenja sluha kod kojih učinak klasičnog slušnog pomagala nije dovoljan. Tako je devedesetih godina prošlog stoljeća sve više zemalja prihvatilo program ugradnje i korištenja umjetne pužnice. U Hrvatskoj je prva umjetna pužnica ugrađena 1996.g, odraslom pacijentu.

Oštećenje sluha treba čim prije otkriti

Gluhoća je nekad prisutna već pri rođenju, a nekad nastaje progresivno tijekom života, često se razvije i tijekom prvih nekoliko godina, u najranijem djetinjstvu (obično uzrokovana genetskim faktorom ili infektivnom bolešću).

Ovo je vrijeme izuzetno važno za razvoj slušanja, pa tako i govora. U prvim mjesecima i godinama života prirodno se događaju procesi sazrijevanja slušnog puta, osvještavanja zvukova koji su temelj za prepoznavanje glasova i riječi. Ako slušni živac nije stimuliran, kao što je to slučaj u gluhe osobe koja živi okružena tišinom, ovi procesi se neće razviti. Iz tog je razloga važno čim ranije sa sigurnošću dijagnosticirati oštećenje sluha te njegovu jačinu i vrstu, da bi operacija umjetne pužnice mogla biti pravovremena; izgubljeno vrijeme kasnije je teško nadoknaditi.

Nije samo za djecu

Također, vrijeme između postavljanja dijagnoze i operacije nije vrijeme pasivnog čekanja, nego vrijeme početka provođenja habilitacije slušanja u kojem se, uz dobro educirane terapeute, pacijent i njegov slušni put pripremaju za čim bolje prihvaćanje i optimalno korištenje elektroničkog uređaja. Ovaj habilitacijski proces nastavlja se još godinama nakon ugradnje umjetne pužnice. 

Umjetna pužnica nije rezervirana samo za djecu. Mnoge odrasle osobe kojima je oštećenje sluha napredovalo do gluhoće, kao i oni koji su iznenada izgubili sluh zbog traume ili bolesti, a prije toga su imali dobro razvijeno slušanje i govor, također su dobri kandidati za ugradnju umjetne pužnice.