Tumori glasnica i grkljana: čimbenici rizika, dijagnoza i liječenje

Tumori grkljana mogu biti dobroćudni i zloćudni. Zloćudni tumori grkljana čine oko 2,5% od ukupnog broja svih zloćudnih tumora u ljudi. Od toga, najveći dio tumora otpada na tumore glasnica.

Grkljan je prema položaju glasnica položen na tri etaže:

1. 1. dio grkljana iznad glasnica (supraglotis),
2. 2. glasnice (glotis) i
3. 3. dio grkljana ispod glasnica (subglotis).

Rizični čimbenici

Tumori grkljana češći su u muškaraca i pušača. Upravo je grkljan, prema istraživanjima, najosjetljiviji organ u ljudskom tijelu na štetno kronično udisanje duhanskog dima.

Uz pušenje, ostali etiološki faktori za nastanak tumora grkljana su genetska sklonost, pijenje alkohola, izloženost radijaciji, deficit vitamina, izloženost virusnim infekcijama i laringofaringealni refluks (LPR).

Simptomi

Simptomi tumora grkljana su:

• promuklost,
• čišćenje grla,
• osjećaj stranog tijela u grlu,
• kašalj,
• zamaranje glasa,
• nedostatak zraka,
• krvarenje iz grla.

Simptomi tumora grkljana ovise o mjestu na kojem je tumor nastao. Tako će tumor u dijelu grkljana iznad glasnica (supraglotis), ali i ispod glasnica (subglotis) možda dugo ostati neprepoznat jer će kasno dati simptome. 

Zapravo, takvi tumori daju simptome također rano, ali su to vrlo nespecifični simptomi i mogu biti zanemareni:

• osjećaj knedle u grlu,
• blage smetnje gutanja,
• lagana bol u grlu, osobito lokalizirana na jednom mjestu,
• bol u uhu (refleksna bol),

Tvorba u vratu, smetnje disanja, promjena boje glasa (glasanje poput zvuka proizvedenog kod jedenja vrućeg krumpira – hot potato voice) su obično znakovi kod već uznapredovalih tumora

Na sreću, najčešće su tumori grkljana smješteni na glasnicama. Na sreću zato jer takvi tumori vrlo rano, u samom začetku, daju vrlo rano simptom koji je vrlo jasan, koji se čuje, a to je promuklost. Stoga je osobito važno da se kod svakog pacijenta s promuklosti koja traje dulje od dva tjedna bez poboljšanja učini pregled otorinolaringologa i fonijatra. Potrebno je vizualizirati glasnice i tako se može dijagnosticirati vrlo mali tumor koji je u početnom stadiju moguće liječiti relativno lako i to bez značajnog pogoršanja glasa.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnoza tumora grkljana i glasnice postavlja se na ORL pregledu. Potreban je detaljan pregled usne šupljine, ždrijela i grkljana. Pregled se obavlja zrcalom i endoskopski, kamerom koja se stavlja u usta i usmjerava prema grkljanu ili tankom kamerom koja prolazi kroz nos u ždrijelo i grkljan.

Nekada, kod malih tumora iznimno rijetko, će biti potrebna i radiološka obrada: ultrazvuk vrata, MRI i CT vrata.

Liječenje

Liječenje tumora grkljana ovisit će o veličini i položaju tumora, prisutnosti metastaza u vratu, općem stanju pacijenta te osobnom izboru pacijenta.

Za male, početne tumore odličan izbor liječenja je odstranjenje laserom. Ako se tumor uoči rano, ograničen na područje sluznice, nakon laserske operacije ostat će sačuvane sve funkcije grkljana, tj. neće biti poremećeno disanje, gutanje, a ni kvaliteta glasa neće biti značajno oštećena. Operacija se radi u općoj anesteziji gdje se nakon prikaza tumora vrlo precizno laserom odstrani tumor do zdravog tkiva. Ako se patohistološki potvrdi da je tumor odstranjen u cijelosti, liječenje je završeno. Laserom se mogu odstraniti i veći tumori grkljana – tada, nakon veće resekcije, ipak zaostaje manja ili veća promuklost, ali operacija se izvodi kroz usta bez vanjskoga reza.

Za veće tumore opcija izbora liječenja je tzv. parcijalna laringektomija, odstranjenje cijele glasnice i pripadajuće hrskavice, obično uz privremenu traheotomiju.

Za tumore koje nije moguće odstraniti parcijalnom, radi se totalna laringektomija, odstranjenje cijelog grkljana, uz trajni otvor u vratu – traheostomiju. Pacijent do kraja života diše kroz otvor u vratu, a gutanje se obično rehabilitira kroz nekoliko tjedana ili mjeseci. Govor se kod takvih pacijenata može rehabilitirati učenjem tzv. ezofagealnog govora, gutanjem zraka te podrigivanjem i stvaranjem glasa u šupljinama ždrijela i usta. Moguće je postaviti i govornu protezu u područje traheostome koja će omogućiti ulazak zraka kod izdisaja u područje ždrijela i usta i tako omogućiti govor. Jedna od opcija je i tzv. elektrolarinks, uređaj koji se prisloni na područje vrata i čeljusti koji omogućuje stvaranje glasa, mada uz (inače većini pacijenata prilično stran i neprihvatljiv) umjetni električni prizvuk.

Kao opcija primarnog liječenja postoji i radioterapija i kemoterapija, obje imaju rane i kasne komplikacije. U slučaju neuspješnog liječenja kemo i radioterapijom može se učiniti naknadno totalna laringektomija (tada se taj postupak zove kirurgija spasa).

Zaključno

• Svi tumori obično počinju kao površne manje promjene u području glave i vrata te, srećom, vrlo rano daju simptome.
• Jedan od  ranih simptoma koji je tako očit, čuje ga i pacijent i njegova okolina je promuklost.
• Zanemarivanjem tog simptoma omogućuje se tumoru daljnji rast što će na kraju kod konačnog javljanja liječniku dovesti do mutilirajućih i destruktivnih operacija i radikalnog onkološkog liječenja.
• Otkrivanjem tumora u ranom stadiju omogućuje se učinkovito liječenje uz čuvanje svih funkcija grkljana.